Amiri Ožbolt odmah zasjaje oči kad započne s pričom o svom posebnom hobiju. Kako i ne bi kad je njen hobi čista kreativnost i ljubav. Naime, Amira već desetak godina izrađuje lutke, čija posebnost leži u njihovoj personaliziranoj verziji. Lutke vole gotovo svi: oni mlađi, ali i stariji, žene i muškarci. Naša sugovornica voli ih na svoj poseban način, a nije pretjerano reći kako su lutke promijenile njen život. Sve što osjeća u sebi, voli iskazati rukama, a lutke su jedan od kanala kojim progovara.

(Snimio Duško Marušić Čiči/Glas Istre)

Zašto se baš odlučila izraditi prvu lutku, prisjeća se samih početaka.

- Mojoj dobroj prijateljici i kolegici s posla sam, nakon što sam iscrpila sve ideje za rođendanske poklone, odlučila nešto izraditi vlastitim rukama. Došla sam na ideju da napravim jednu lutkicu, kakvu sam negdje usput vidjela kod neke prijateljice. Naime, ovaj tip lutki postoji otprije, a ja sam odlučila okušati se s izradom u svojoj režiji. Dobro sam prostudirala o čemu se tu radi, a kako imam oko za detalje, kako nešto "skinuti" i kopirati, rodila se ideja da se u tome okušam.

Nabavila sam materijale koji mi trebaju, a ova se lutka radi od mus (pjenastog) gumija. Riječ je o materijalu formata A4 koji je naizgled kao papir, ali on može ići na toplo i time postaje fleksibilan za izradu. Ovaj je materijal baza, a osim njega u izradi koristim stiropor kugle od osam centimetara za glavu, za trup od šest i za nogice od tri i četiri centimetra, navodi dio procesa.

Ništa nije nemoguće

Dijelovi se lijepe i spajaju, a koristi i tekstil kako bi lutku odjenula, ako nešto ne može nacrtati. I kosa se izrađuje od gumija, a ona ide na peglu i oblikuje se po uzorku. Bila kosa ravna ili kovrčava, za Amiru ništa nije nemoguće, a svemu pristupa vrlo temeljito. U ovoj je izradi pronašla neki svoj stil, a nije joj strano ni usporediti svoje s nečijim tuđim radovima.

(Snimio Duško Marušić Čiči/Glas Istre)

- Jednom mi se javila gospođa koja je u ponudi sličnih zatražila upravo moju lutku, što govori da svatko od nas ima svoj potpis, ističe.

Da bi došla do trenutka u kojem prepoznaju njen rad, bilo je potrebno neko određeno vrijeme, ali činjenica je da je već prva lutka sama sebi napravila odličnu reklamu.

- Tu sam prvu lutku napravila za svoju prijateljicu, a čim sam je donijela na naše radno mjesto, sve kolegice su u njoj prepoznale da je lutka personalizirana i namijenjena konkretnoj osobi, što je bio znak da sam napravila dobar posao, otkriva uz ponosan osmijeh Amira.

Reakcija prijateljice bila je iskreno iznenađenje i ushit. Nakon toga su uslijedile salve pohvala i komplimenata, a ono što je prijateljica odmah primijetila bili su detalji kojima ova kreativka pridaje posebnu pažnju.

- Vidi se da je rađeno s ljubavi i vrlo uredno, komentirala je tada moja prijateljica. Naime, ja jako puno primjećujem pojedinosti koje možda drugi ljudi ne uočavaju na taj način, veli Amira otkrivajući možda i najveću posebnost njenih lutki. Naime, prepoznati predložak i prenijeti ga u "svijet lutki", zaista je umijeće. Najveći ushit ipak nastaje kada je lutka poklon iznenađenja, jer je taj trenutak neočekivan, a reakcije budu sjajne. Lutke naručuju osobe i same sebi, a tada je iznenađenje u samom djelu izvedbe. Međutim, lutka uvijek nađe svoj put do srca onoga kome je namijenjena, što nije nimalo slučajno.

(Snimio Duško Marušić Čiči/Glas Istre)

Ništa bez osmijeha

Ove lutke u sebi uvijek sadrže neku od specifičnih karakteristika osobe kojoj su namijenjene, a to uključuje ili neki njen hobi, profesiju, ali i prigode zbog kojih se poklanjaju - rođendane, krizme, rođenja, diplomski ili recimo vjenčanja. I dalje je u izradi lutaka samostalna i nitko joj se nije priključio, a iako se okušala u radionicama, veli da joj mentorski dio nije legao kao onaj u kojem stvara. Smatra da možda, iako bi to željela, ne zna prenijeti svoju vještinu.

- Ja to radim u nekim trenucima u kojima osjetim potrebu, imam svoj kutak u stanu. Tu se zatvorim, upalim neku glazbu i to je neka moja rutina i užitak, opisuje poniranje u svoj kreativni svijet naša sugovornica. Kao i kad svakog oblika stvaralaštva ni ovdje ne smije biti forsiranja već sve počiva na inspiraciji.

Iako motiv lutke nije neobičan sam po sebi, odluka da baš ona bude okosnica stvaralaštva ipak zaslužuje da ju se rastumači. Amira korijene tomu pronalazi u samom djetinjstvu i potvrđuje svoju veliku ljubav za lutke.

- Volim oduvijek lutke, ali volim i djecu pa sam se nerijetko pitala jesam li promašila profesiju. Možda sam trebala raditi u vrtiću, jer me djeca inspiriraju. Vjerujem da su izvori onoga čime se kreativno bavim u djetinjstvu; ni od čega napraviti nešto posve svoje i originalno. U sve to ja uvijek unašam dio sebe, opisuje nadahnuto gospođa Amira.

(Snimio Duško Marušić Čiči/Glas Istre)

Nakon prve lutke vrlo su brzo uslijedile i narudžbe narednih za rođendanske poklone, ali i za druge prilike.

- Najljepše je što sam dobivala pisma, nakon što je moj rad bio i medijski popraćen. Sačuvala sam ta pisma, a oni ljudi koji nemaju praksu s tehnologijom, naručivali su mi lutke baš tim putem, još uvijek pod dojmom govori Ožbolt.

Ove su lutke veličine od 30 do 40 centimetara, a nije rijetko da izrađuje parove ili cijele obitelji. Tajna veličine lutke leži u njenoj stabilnosti, jer veća od ovih dimenzija izgubila bi stabilnost. Lutke nekad nisu zaseban i jedini motiv.

- Od polimerne gline radim i figure kućnih ljubimaca, jer je nekome važno da uz svoju lutku ima i njih, opisuje mogućnosti i narudžbe koje naručitelji znaju poželjeti.

Kad je glava lutke gotova Amira nacrta joj oči, usne i osmijeh, jer nijedna lutka nije bez njega. Naravno, da bi sve bilo što autentičnije, boja očiju mora biti kao i kod "modela". Osim te boje, tu je i boja kose, koja je svojstvena osobi, a i frizurom prati stil i navike onoga kome je namijenjena.

- Neki nose spuštenu kosu, neki podignutu u rep ili punđu; o svemu vodim računa. Nosi li osoba naočale, također je važan detalj", opisuje ona pristup. Kad osoba ima bradu, način na koji crta usne tome je prilagođen, a nekada su i same lutke bile pojednostavljene. "Danas mogu naručiti da napravim i bradu od nekoliko dana, a iako su sve lutke u licu jednake i po šabloni, moraju se prepoznati ti neki specifični detalji. Naravno da se mora vidjeti ako je lutka dijete, a to su sve finese, otkriva nam.

(Snimio Duško Marušić Čiči/Glas Istre)

Veli i da inače ima oko kojim "skenira" sve što joj je važno kako bi što vjernije prenijela nečiju osobnost. Nakon što gotova lutka stigne u prave ruke, povratne informacije su joj, ne samo važne, nego i poticajne da se nastavi baviti ovim posebnim hobijem.

Društvene mreže

- Drago mi je da se, kad jednom netko naruči lutku, vraća ponovo. To mi puno znači i to je završni pečat kojim dobivam potvrdu da radim nešto kvalitetno i dobro. Imam jednu klijenticu koja je do sada naručila već 15-ak lutaka, jer je ocijenila da su joj one savršene za poklon, prepričava. Više njenih lutaka na jednom mjestu postoji i na nekim vitrinama u pulskim vrtićima, gdje su vrtićke tete prikazane u izvedbi lutaka, a nije neobično da se upravo njenom lutkom opraštaju nakon završetka školske godine.

U svemu tome i sama autorica ovih lutki vidi svoje veliki napredak kroz vrijeme, a jedna od konstanti je njen kutak u sobi, prilagođen njenim stvaralačkim trenucima.

- Tu se stvarno opuštam, a vrijeme koje mi je potrebno ovisi od lutke do lutke. Ako nije prezahtjevna, treba mi dva do tri sata efektivnog rada. Kada je lutka zahtjevnija, bude to i pokoji sat više. Sve što radim, radim uz fotografiju. Prije toga pitam osobu koja naručuje lutku kakvu izvedbu želi i sve ide uz dogovor; od odjeće, ovisno o godišnjem dobu ili vezano za neki datum, praznik, nešto slično. Naravno, bilo je situacija u kojima sam radila i neke preinake, prema željama, a nije mi bio problem raditi i ispočetka, ako je kupac htio nešto drugo. Cilj mi je da onaj koji naručuje lutku bude zadovoljan njenim finalnim izgledom, pojašnjava svoju praksu.

Ove lutke ne mogu se naći u trgovini, a upravo u tome možda leži i njihov šarm.

(Snimio Duško Marušić Čiči/Glas Istre)

- U tom slučaju mogle bi se raditi samo neke javne osobe, a iako imam neke ideje u tom smjeru, i dalje sam prvenstveno okrenuta personaliziranim lutkama koje su kao takve unikati, veli. Amira za sebe smatra da nije na vrhuncu stvaralaštva, a stalno pomiče vlastite granice. "Nedavno sam otvorila obrt i voljela bih da jednog dana mogu živjeti od toga, ali za sada to nije moguće", potpuno iskreno komentira ona. Svjesna stanja na tržištu i težine probijanja na njemu, sasvim skromno komentira da je u ovim okvirima momentalno to optimalno. "Društvene mreže u svemu su jako korisne, dodaje.

Slatki izazovi

Slatkih izazova u stvaralaštvu gospođe Amire ne nedostaje, a svakom se iznova raduje.

- Evo sad imam lutku hidrometeorologa, a on ima nekakvu spravu s kojom radi pa kod takvih lutki ubacim i neke druge materijale. U ovom slučaju metal; sve po potrebi, ukratko opisuje.

U tih desetak godina, koliko izrađuje lutke, iz njene lutkarske radionice izašlo je preko tisuću lutaka. Izdvojiti jednu od njih koja joj je najdraža, nije joj nimalo lako. "Sjećam se jedne koja mi je bila posebno draga, a to je lutka Zorana Šprajca. Napravila sam i lutku poznate sportašice Sandre Perković, a čak u vrijeme dok sam je izrađivala nisam ni znala odmah o kome se radi. Bilo mi je drago kad sam prilikom jednog njenog televizijskog intervjua vidjela pored nje i lutku", komentira jednu od zanimljivosti.

Lutke svoju krajnju adresu najčešće pronalaze kao poklon, međutim nije isključeno da osoba poželi lutku koja će baš nju predstavljati. Da netko njoj blizak izrazi želju za svojom lutkom, takvih je iskustava Amira već imala, a rado takve želje i ispuni. Izbor poklona i jest izazovan trenutak, a zadržavanje u zoni komfora kod kupovina uobičajenih poklona, zrcali se i u tim društvenim navadama. Naručiti lutku, koja se mora izraditi, doslovno je rizik koji ponešto govori i o naručitelju poklona.

(Snimio Duško Marušić Čiči/Glas Istre)

- Ljudi se sve više okreću takvim originalnim izvedbama i puno više cijene ručni rad. Ovakve poklone doživljavaju kao trajnu uspomenu, dok će se sve ono što je potrošno vrlo brzo zaboraviti, potvrđuje ona. Jer, nitko nije toliko zaboravio dijete u sebi da mu jedna lutka ne bi izmamila osmijeh na lice.

Buketi od mirisnog sapuna

Amirinoj kreativnosti nema kraja, a već neko vrijeme osim lutki izrađuje i bukete od glicerinskog mirisnog sapuna. "To su buketi raznih boja i cvjetova, a stvarno su posebni. I s njima sam krenula povodom rođendana jedne prijateljice. Naručila sam buket i u potpunosti sam ga rastavila, jer sam htjela vidjeti kako je složen, a i inače volim sve razmontirati. Oduševila sam se time i putem nekih videa naučila kako se to radi", otkriva nam ona.

U izradi je potreban silikonski kalup, a u njega se izlije baza sapuna, stave se eterična ulja raznih mirisa te boja. "Boje su baš za sapun, a kreativne su jer mogu biti svakakve. One se miješaju i ovisno o intenzitetu budu jačih ili nježnijih nijansi", pojašnjava. Buketi se stavljaju u tegle ili ukrasne kutije, pliš ili nešto drugo, a tu je i stiroporska kocka. Ovim se buketima bavi već dvije godine, a i oni su vrlo brzo pronašli svoj put među onima koji ih žele pribaviti. Epoksi smola je njezin najnoviji interes, a kako je sve još u izradi, o Amiri ćemo zasigurno još pisati.

(Snimio Duško Marušić Čiči/Glas Istre)

Mirka with love

Odnedavno je ova kreativka otvorila i svoj obrt "Mirka with love", a sada njene lutke mogu putovati diljem Hrvatske, izvan Istre, ali i puno šire. Iako u sve ulaže puno energije i vremena, ova hobistička domena i dalje ostaje u tim okvirima, jer naša sugovornica primarno radi u trgovačkoj djelatnosti.

Povezane vijesti

• ZA RAZLIKU OD OSTATKA HRVATSKE OBRTI ZA ČUVANJE DJECE U PULI BEZ POMOĆI GRADA: Subvencioniraju privatne vrtiće, ali ne i dadilje
• Izložba njemačke fotografkinje Helge Paris u Muzeju za umjetnost i obrt
• LANI IZ GRADSKOG PRORAČUNA ISPLAĆENO GOTOVO 600.000 KUNA ZA RAZVOJ PODUZETNIŠTVA: Bespovratnim sredstvima sufinancira se nabava alata, opreme i radnih strojeva