"OPASNI" DEČKI TOPLOG SRCA
Tri desetljeća Twin Horna: Bajkeri su jednostavni ljudi koji cijene ljudske vrijednosti
Aktivno članstvo danas broji 50-ak članova (Privatni album)
Cijelu će ovu godinu članovi moto klub Twin Horn MC provoditi svečarski jer sve je započelo početkom 1994. godine s osnutkom Istarskog motorističkog kluba »Twin horn« te ove godine slave veliki 30. rođendan. Nakon samo godinu dana postojanja, već 1995. godine organizirali su i prvi moto susret, po kojem ih danas možda najviše i prepoznajemo. Naredne 1996. godine susret je doživio i pravi bum: vrlo impresivno, s puno programa, pokazali su gradu i posjetiteljima da se nimalo ne šale.
Sama činjenica da je početkom to bio događaj koji se odvijao vikendom, a jedno vrijeme čak i cijeli tjedan te se kompromisnom odlukom došlo do današnjih respektabilnih pet dana, puno govori. Upravo jer su posjetitelji počeli ranije dolaziti, a organizatori tome doskočili. Ovaj se posljednji model pokazao kao dobitna kombinacija - od srijede do nedjelje, pa se u tim okvirima planira i u budućnosti.
Najvažnije je da se tradicija moto susreta održala, a glas Pule ovaj moto klub prenio diljem svijeta te to nastavlja činiti i dalje. Već u nultoj godini, kad se, mogli bismo reći, ispipavao puls građana, susret je odlično prihvaćen, a već 1996. godine bila je riječ o stvarno velikom društvenom događaju u gradu.
Kad se vratimo na same početke, klub je tada brojao tridesetak članova iz našeg grada, s već vrlo jasnom vizijom - razvijanja, unaprjeđivanja i omasovljavanja motorističkog sporta te organiziranje susreta i razvijanje suradnje s motorističkim klubovima iz zemlje i inozemstva. Tadašnji prvi predsjednik bio je Josip Iveša, koji više nije s nama. Danas, nakon 30 godina postojanja moto kluba Twin horn MC, razgovaramo s aktualnim predsjednikom Edijem Ljubićem, koji je na ovoj poziciji od davne 1997. godine.
Bajkerske novine
Prisjeća se samih početaka, a kroz stare članke spominjemo i još neka imena povezana s klubom i njegovim počecima. Tu je svakako i jedan od inicijatora osnivanja kluba Boris Rudan, koji nas je napustio prije nepune dvije godine, ali i Dragan Jovanović koji je tada sjedio u prvom Izvršnom odboru.
Od samih početaka tu su i Mladen Brnić, aktualni potpredsjednik, te Zoran Pavlović. Puno se toga promijenilo, ali neke su stvari ostale iste. Recimo, mnogi će osim evidentnih asocijacija; zvukove motora, rock glazbu i specifičan motoristički stil odijevanja, a koji povezuju s ovom supkulturom i klubom, automatski pomisliti i na njihov humanitarni rad, čije su korijene usadili već prvih godina svog djelovanja.
Tome u prilog govori samo jedan od brojnih članka i u našem Glasu Istre, koji je pratio djelovanje ovog kluba od samih početaka. Da su uljepšali dan dječici iz Dnevnog boravka za djecu i mladež sa cerebralnom paralizom, nije bilo samo te davne 1997. godine, kada su ih uveselili računalom povodom Dana Svetog Nikole. Njihova je misija humanitarnog djelovanja donijela puno osmijeha na lica u našoj zajednici tijekom svih ovih godina.
Ljubić nam pokazuje i prve bajkerske novine iz ‘97. godine koje su se s vremenom, nažalost, i ugasile. Tu je i nekadašnji kalendar moto susreta kojih tih godina i nije bilo u prevelikom broju. Jer, 30 godina smatra se zrelim godinama, kada se može podvući crta i prenijeti brojni dojmovi.
Iskustvo je neprocjenjivo, a u vremenu kad je informacija sporije putovala, dovijali su se na razne načine kako bi popratili sva događanja moto susreta na kojima su željeli biti. Proučavali su, planirali i prenijeli iskustva doma, a rezultat je jedinstven moto susret u ovom djelu svijeta.
- U svim smo segmentima napredovali; kako u organizaciji, tako i u svemu drugome i mislim da trenutno odlično funkcioniramo, što se i vidi po manifestaciji, ali i ugledu. On nije sam hrvatski, već europski i svjetski, bez imalo lažne skromnosti govori Ljubić. Prilagoditi se vremenu svakako je nužno, pa nam predsjednik otkriva kako je to i put kojim spremno kroče.
- Uvijek svojim članovima, prijateljima i braći govorim da je moj cilj, kao predsjednika, da Udruga opstane, da bude stabilna i da me nadživi. Dobro je što imamo mlade ljude, koji će to gurati naprijed. Ja sam treća generacija motociklista u svojoj obitelji, a moj sin je četvrta. Danas se malo teže kupuju veliki motori, ali će uvijek biti onih koji će ih voljeti i voziti, veli.
Osim očitog društvenog aspekta kod moto susreta, mnogi su rock bendovi primijetili zabrinjavajuću činjenicu da su ove prilike i jedne od rijetkih na kojima mogu nastupati. »Pula još ima dosta mjesta gdje ima rocka, ali neki gradovi nemaju baš ništa«, mišljenja je.
Kozja glava
Samo ime kluba izabrano je od pristiglih prijedloga članova, ne zna se točno čijeg, ali amblem kojeg koriste - stiliziranu kozju glavu - autorski potpisuje Vlado Terlević. Od samih početaka intencija je bila, osim posjećivanja raznih moto susreta i humanitarno djelovanje, te samostalna organizacija susreta.
Za sve to bio im je potreban i prostor u kojem će se družiti i gdje bi mogli ugostiti druge bajkere. Već 20 godina taj je prostor u nekadašnjoj austro-ugarskoj vodospremi. Organizirati susret i nekad i danas vrlo je izazovno.
Ljubić će reći kako je danas i izazovnije, jer je riječ o velikoj manifestaciji, a Pula je ograničena prostorom. Ambicija jest dovesti u budućnosti više ljudi, Ljubić to ne krije, ali do sada se to nije pokazalo kao izvedivo.
- Predlagali smo Gradu da se iznađe nekakvo rješenje, ali problem je što su velika zemljišta u većini državna, tako da nije jednostavno. Trošak je, naravno, velik, a mi nemamo festivalski prostor, gdje bi se svi festivali mogli održavati. Pula bi sigurno imala brojne festivale kad bi postojao takav prostor. Ovako su, osim nas, svi ostali festivali odustali od Pule, konstatira.
- Organizacija naših susreta iziskuje jako puno vremena, a mi svi to radimo kao hobi, bez osobne zarade. Kod ovakvih organizacija svaki dan imaš obaveze oko toga, a nas sve te godine drži ljubav prema putovanjima i druženjima.
Zato, kad organiziramo veliki susret i kad nam ostane nešto novaca, sve to trošimo na putovanje i reklamiranje naše manifestacije, Pule i Istre, kao poželjne bajkerske destinacije, što nam je otpočetka bio i cilj. Jer, ako ti ne posjećuješ drugoga, neće ni on doći kod tebe, opisuje on interakciju između klubova, koji im se, pohvalio se, uvijek vraćaju.
Danas u Hrvatskoj ima 200-tinjak moto klubova, ali onih većih, kao što je pulski, sedam, osam, veli on. Kroz godine su stvorili vlastiti imidž i premda su posjećivali i posjećuju i dalje brojne susrete, pulski je moto susret na kraju nalik samom sebi, kaže Ljubić.
- Puno ideja dobijemo na drugim susretima, puno smo naučili, ali u ovom trenutku ponosno mogu istaknuti da smo jedan od deset najvećih moto susreta u Europi. Osim toga, ovo je susret kojeg organizira Udruga građana, za razliku od nekih svjetskih susreta koje organiziraju firme ili općine, što je velika stvar, opisuje on.
Dio su koordinacije moto klubova i borili su se još devedesetih godina za smanjenje cijena cestarine, tunelarine, mostarine, za motocikliste, za što su se konačno i izborili, prisjeća se. Jedan od događaja kojeg se također rado prisjeća, prebirući po brojnim uspomenama, jest i odlazak 1997. godine u Bavarsku, na put od 1.500 kilometara na najmasovniji zimski susret motociklista u Europi, u bavarskoj šumi na temperaturu od minus 18 stupnjeva, što je bio pravi podvig, također popraćen našim novinskim člankom.
Croatia Bike Week
Počevši s organizacijom moto susreta u Šijanskoj šumi, danas je moto klub Twin Horn MC zaslužan za organizaciju jednog od najvećih moto susreta u regiji - Croatia Bike Week - koji se održava početkom rujna i redovno privuče velik broj posjetitelja iz cijelog svijeta, a cijela Pula zaživi u ritmu rock’n’rolla i uz zvuk motora.
- Svaki grad sad ima nekakav klub i svi organiziraju nekakve susrete, ali velikih moto susreta ima malo. Kad smo mi to počeli raditi i motociklista je bilo manje, opisuje on same početke. Trenutno imaju 50-ak članova, ali predsjednik naglašava kako je riječ o isključivo aktivnom članstvu. Nije uopće pretenciozno ustvrditi kako je klub donio gradu i županiji jedan sasvim novi oblik društvenog aspekta - mjesto susreta i njihov međunarodni karakter.
- Imali smo prvi tatoo convetio, otkriva nam između ostalog ponosno Ljubić. I to je samo jedan od posebnih i drugačijih događanja koje su entuzijastični članovi donijeli u naš grad. Kad su počeli s moto susretima, dok se sve odvijalo u Šijanskoj šumi, grupa susjeda je napravila peticiju da se događaj održi, jer je nekolicina njih bila protiv. I sama ta činjenica pokazuje da je zajednica u većoj mjeri privolila klub i susrete koje je on organizirao.
- Klub ljudi uvijek vezuju uz moto susrete, ali tu je još jako puno događaja i humanitarnih akcija; na stotine takvih. Tisuće susreta smo obišli u svijetu, cijeli Europu i dalje. Stalno se nešto radi. U našem prostoru, kojeg posebno čuvamo već 20 godina i kojeg smo uredili, a bio je ruševina, uvijek ima posla.
Vrlo smo bliski međusobno i vidimo se najmanje jedanput tjedno. Imamo obavezne sastanke i nije moguće da je naš član prisutan kad se jede i pije, a da ga nema kad se nešto radi. Aktivno članstvo nam je vrlo važno.
Posla ima stvarno puno. Od klupskih prostora do tih nekoliko manifestacija koje organiziramo. Tu su i humanitarne akcije, jer mi stvarno volimo pomagati ljudima, a često to radimo i bez znanja medija. Nije nam važno da se kočoperimo s time, već da se dobro osjećamo kad nekome pomognemo od srca i kod istinskih potreba, veli Ljubić.
Međutim, valja spomenuti kako su, između ostalog, skupljali sredstva za Facebook Puljane humanitarce, Dom Ruže Petrović, utočište za beskućnike te se rado odazivaju kad god je to potrebno.
- Surađujemo s puno potrebitih, a slično kao i navijači i mi se brzo aktiviramo kod izvanrednih situacija u kojima treba pomoći. Tako je bilo i kod potresa, kad smo vrlo brzo skupili sredstva za pomoć. Bitna je mreža povezanosti, a mi je imamo, zaključuje.
Projekti spremni
A da su motociklisti ambasadori svog kraja, nije nikakva novost.
- Sigurno da jesu. Bajkeri su u velikom postotku, bez nekih izuzetaka, izuzetno jednostavni ljudi koji cijene osnovne ljudske vrijednosti. Kod nas jako puno vrijedi riječ, vratiti čovjeku uslugu i pomoći nekom drugom.
Često se na cesti susretnu ljudi u nevolji, a nama je najnormalnije pomoći u takvim situacijama. Bajkerski klubovi, ovakvi kao što je naš, uče svoje članove da budu pošteni, da pomažu, paze u prometu, kako na sebe tako i na druge, kroz odgovorno ponašanje, naglašava Ljubić.
Prošlogodišnje izdanje Croatia Bike Weeka na Vallelungi, otkriva Ljubić, bilo je i rekordno. Naime, posjetilo ga je 15 tisuća posjetitelja, koji su pristigli iz više od 30 zemalja iz cijelog svijeta.
- Problem je što nismo imali gdje više staviti ljude i šatore. Vallelunga je velika i prekrasna, ali kad gledamo potrebnu infrastrukturu, ona je postala mala.
Dogovaramo s Gradom da se taj prostor raširi, kako bi mogli primiti sve sudionike. Imamo ideja za koje okolina možda još nije sazrijela; ozbiljnih susreta s preko 100 tisuća ljudi, gdje svi ti posjetitelji ozbiljno produže turističku sezonu i gdje gradovi imaju ozbiljnu zaradu. Poznato je da su bajkeri dobri potrošači.
Za to bi nam trebala malo veća financijska sredstva i potpora, ali moguće je i to, jer kapaciteta ima. Uvijek malo kasnimo za Europom, ali doći će to i kod nas, najavljuje Ljubić.
- Volio bih da se ta manifestacija još više približi gradu, a imam i za to nekakve projekte, ali možda za njih nije još vrijeme, otkriva pomalo tajnovito. Nije slučajno, već naprotiv, vrlo je planski da je tajming održavanja moto susreta krajem sezone, a puno gostiju susreta spava i po hotelima. Gosti, koji posjete Pulu i ovaj susret, u 90 posto slučajeva se vrate, a jako je rijedak slučaj da netko posjeti Pulu samo jedanput.
- Kad vide kako je naš grad lijep, ponovo se vrate i kao turisti. Svaki tjedan imamo neke strane goste koji nam se jave da su u Puli, a tada ih primimo u našem klupskom prostoru i družimo se, otkriva još jednu zanimljivost Ljubić.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
