(Arhiva Novog lista)
Računi pulskog brodogradilišta opet su u blokadi. Nakon što su krajem listopada uspjeli izaći iz gotovo dvomjesečne blokade, ozbiljni i sada već kronični problemi s likvidnošću ponovo uzimaju danak.
Nakon što je s pozicije potpredsjednika Vlade za gospodarstvo Oleg Butković prije mjesec dana ustvrdio kako je Vlada iscrpila sve mogućnosti intervencije prema pulskom brodogradilištu, tračak nade u sumornoj financijskoj bilanci Uljanika 1856 pobudila je vijest da se pojavio kupac za novogradnju 526, koja već poduži niz godina stoji nezavršena na navozu na pulskom Otoku. To je bio i razlog zbog kojeg je Skupština vjerovnika Uljanik brodogradilišta u stečaju, koji je imatelj i prodaje 54,77 posto udjela u Uljaniku 1856, odgođena s kraja listopada na 5. prosinac.
Za desetak dana pokazat će se, dakle, koliko su bila opravdana traženja direktora pulskog brodogradilišta Samira Hadžića i stečajnog upravitelja Uljanik brodogradilišta Lorisa Raka da se za mjesec dana odgodi donošenje odluke o novim uvjetima prodaje poslovnog udjela, sve u cilju da se izbjegne daljnje umanjenje početne cijene.
Četiri pokušaja prodaje Uljanika 1856 od početka ove godine pokazala su se neuspješnima, a sa svakim novim krugom padala je i cijena oglašenog poslovnog udjela - s prvotnih 27,6 milijuna eura na 9,67 milijuna eura, koliko je bila početna cijena na zadnjoj dražbi u listopadu.
- S obzirom na to da ponuda za gradnju 526, kao i mogući radovi oko nje u slučaju prodaje, omogućuju priljev u značajnom financijskom iznosu, što bi i popravilo stanje u Društvu i vrijednost udjela društva, smatram da u ovom trenutku održavanje Skupštine vjerovnika na kojoj je sljedeći korak spuštanje cijene udjela u Društvu, nema gospodarsku opravdanost ni logiku, naveo je u svom dopisu koncem listopada direktor Uljanika 1856 Samir Hadžić.
U izostanku bilo kakvih službenih informacija o tome tko je i za koju cijenu dao ponudu za kupnju novogradnje 526, u naravi broda za prijevoz žive stoke, što je i uobičajeno dok se vode pregovori, u dobro upućenim kuloarima moglo se čuti da je s više strana iskazan interes za kupnju nezavršenog »stočara«. Prvi upit, prema dostupnim saznanjima, stigao je od Turaka koji su brod htjeli otegliti u rezalište. Potom se u kuloarima počela spominjati druga opcija, odnosno druga grupa potencijalnih kupaca, koju opet predvode Turci, koji su iskazali interes da se brod u Puli odradi do porinuća, a potom da se otegli u jedno tursko brodogradilište gdje bi bio završen.
Prema našim izvorima, upravo je od potonjih bila stigla ponuda zbog koje se zatražila odgoda Skupštine vjerovnika na Trgovačkom sudu u Pazinu. No, zadnje neslužbene informacije otvaraju dvojbu je li ta ponuda još uvijek aktualna, a pritom nije isključeno da se u međuvremenu pojavila još neka dodatna opcija s kojom se planira izaći pred Skupštinu vjerovnika. Taj dio u ovom trenutku pouzdano zna jedan vrlo uzak krug ljudi.
Valja podsjetiti kako se prodaju većinskog udjela u Uljaniku 1856, osim čisto ekonomskih i tržišnih principa, uvelike podvodi i pod činjenicu da bi se tim novcem trebali namiriti bivši zaposlenici Uljanik brodogradilišta u stečaju, čija se ukupna nenaplaćena potraživanja na račun neisplaćenih plaća i ostalih davanja penju na oko 20 milijuna eura. Istovremeno, Uljanik 1856 u četiri je godine poslovanja, otkad se pulskim navozima pružila šansa za novi početak, dovelo u situaciju da je kapital društva »pojeden« za više od devet milijuna eura, koliko iznose kumulirani gubici, a još na početku ove godine tvrtka je u bilanci iskazivala dvadesetak milijuna eura kratkoročnih obveza, što na osnovu potrošenih kredita, što obveza koje dospijevaju prema dobavljačima i kooperantima. O razini nelikvidnosti svjedoči i podatak da su od svibnja ove godine računi Uljanika 1856 sedam puta završili u blokadi u kojoj su sveukupno proveli gotovo 120 dana.