Brojni Istrani danas već od ranog jutra posjećuju grobove svojih obitelji i najmilijih, a na pulskom Gradskom groblju na blagdan Svih Svetih prizori koje smo zatekli odišu dostojanstvom i vidno sofisticiranom brigom za mjesta posljednjeg rastanka s najmilijima.
Učinak je vidljiv u svakom kutku pulskog groblja, kao da nijedan nije ničime zapostavljen. Prilika je to da živi na pokojnikovim posljednjim počivalištima posvete svoje misli simboličkom blizinom svog tjelesnog bivstvovanja.
(Snimio Milivoj Mijošek / Glas Istre)
Duhovnom posvećenošću prema onima koji nisu više s nama, živi će na trenutak zastati sa svojim životom, kako bi umirili i usmjerili misli na mjesta nekih prošlih, sretnih susreta, a danas tihe tuge zbog gubitaka.
Grobovi se čiste i uređuju i po nekoliko dana prije Svih svetih, kako bi na sam dan bile zapaljene svijeće te u tišini, koja bolno dopire s mjesta posljednjeg počivališta, poveli razgovor koji se nikad neće čuti na slušnoj razini. Jedini odjek razgovora uvijek, i dok god živi osvrću pažnju i poseban pijetet, bit će zvuk srca. Svakim našim otkucajem i svakim našim spomenom.
(Snimio Milivoj Mijošek / Glas Istre)
Međutim, sudeći po pulskom groblju, ovo je i mjesto živih susreta, jer život se i sastoji od neprekinutih kretanja, a živi ga čine dinamičnim, premda duboko svjesni da je svaki pogled na groblje, pogled u budućnost. Iako neminovna kao takva, budućnost su i živi koji nikada neće dozvoliti da smrt osobe bude i smrt sjećanja na bogatstvo života kojeg je pokojni živio.