Rođen u Puli gdje živi i radi u jednoj privatnoj kompaniji, Igor Belas, predsjednik SDP-a Pule, za Glas Istre između ostaloga govori o svojim političkim ambicijama, vlastitim i stranačkim vizijama razvoja Pule te kako vidi budućnost nekih gradskih lokacija.

Odakle Vam motivacija za bavljenje politikom i zašto baš SDP?

- To pitanje često postavljam i ja sam sebi i ljudi me pitaju, ali mogu odgovorno reći, nakon dubokog promišljanja, samo jednu riječ: Pula. Nisam niti htio biti političar, ja sebe čak i ne smatram političarem; ja se smatram baš Puležanom. I jedini razlog zašto sam ušao u politiku je da nešto učinim. Uvijek ljudima, našim sugrađanima, govorim da postoji razlika između činiti i ne činiti. Politika je jedno sredstvo gdje čovjek može reagirati, promišljati, predlagati i činiti. Nije svatko za političara, nisam ni ja vjerojatno stvoren da budem političar, ali ono što mi nitko ne može oduzeti je ljubav prema Puli. Pratim što se događa u Puli, rođen sam na Verudi, srcu Pule, gdje su me stare generacije svojim pričama kupile, moj otac me zarazio Pulom i sve što se radi u gradu pomno pratim, gledam i sretan sam i ponosan kad se nešto u Puli napravi. Jako sam posesivan na Pulu, svađam se s ljudima koji su izvan Pule i branim svoj grad, a tako sam sretan i ponosan što me u familiji zadirkuju da sam, kada netko dođe u Pulu, kao turistički vodič. Volim pričati o Puli, volim ljudima pokazati gdje da idu, što da posjete, stvarno živim taj grad. I razlog zašto sam ušao u politiku je da mogu nešto napraviti. Nisam planirao, ali nakon nekog vremena sam vidio da neke stvari u gradu mogu biti bolje, da se mijenjaju, da smo malo stali i rekao sam sebi, gle, budi frajer, uđi u priču i nešto mijenjaj.

Ne bježimo od naroda

Kao osoba koja je, kako stoji u službenoj objavi SDP-a Pule, prošla sve razine u stranci, kako ste osobno, ali i stranački, doživjeli brojne promjene koje su se dogodile u SDP-u, počevši od zamjene Bernardića Grbinom, pa zatim odlaska dijela tada stranačkih kolega u Socijaldemokrate? Je li Vas to iznenadilo?

- Politika je na neki način vrlo specifično i zahtjevno područje. Tu su promjene dosta učestale i stalne i mene osobno ne iznenađuju promjene koje se dešavaju unutar bilo koje stranke. Ono što bih htio istaknuti je da su neke stvari možda medijski atraktivnije, dobiju pompoznost. Naravno da su u SDP-u kao velikoj stranci te promjene bile očite, medijski istaknute, ali ono što je vrlo bitno je da je predsjednik Grbin pokazao odlučnost koju su mu dosta često zamjerali, jer je u jednom trenutku morao prelomiti i napraviti rez. I tu se pokazao kao vođa. On na to ima i pravo, ali i obavezu da stranku prezentira, osmišljava i kreira politike koje će u konačnici dovesti SDP do promjene. Naše, sada nažalost bivše kolege, odlučile su pronaći neki novi put i ja im želim sve najbolje.

Trenutno ste predsjednik pulske organizacije stranke. Koliko ste autonomni u vođenju SDP-a na gradskoj razini?

- Što se tiče autonomije, prvo bih rekao da je SDP Pule jedna krasna sredina krasnih ljudi. Mi smo došli do te točke da stvarno uživamo kada dođemo u SDP. Često smo skupa, promišljamo zajedno, dajemo odgovore, neka rješenja, to je u principu timski rad u kojemu sam ja očito neki kapetan, malo više isturen i preuzimam odgovornost, ali je to timski posao i nevjerojatan spoj iskustva i mladosti. Svi mlađi uče od starijih, ali svi imaju istu agendu i nitko tu nije došao biti prvenstveno političar, nego vide SDP kao sredstvo gdje će promišljati neke nove politike i prijedloge za grad Pulu, za bolju kvalitetu života.

Gledaju li druge gradske organizacije SDP-a na pulsku kao pomalo privilegiranu budući da je predsjednik stranke iz Pule?

- Ne, nisam stekao takav dojam, dapače. Privilegija je da ja imam broj predsjednika stranke u svom mobitelu, ali rijetko ga kad koristim. Mi se stvarno rijetko čujemo, sigurno zato što on ima puno posla na nacionalnoj razini. Kada dođe, rijetko jer je u poslu, tada popijemo kavu prijateljski, ali on meni kao predsjedniku SDP-a u Puli daje potpunu autonomiju, cijeni moja razmišljanja, kako mene, tako i kolegice Sanje Radolović koja je prije mene bila na tom mjestu, tako da imamo odličan odnos. Mislim da je SDP jedina stranka u Puli koja se još uvijek želi približiti ljudima. Mi od početka godine nemilice obilježavamo sve moguće bitne datume u kalendaru, da bismo se približili ljudima, pojasnili svoje politike, slušamo njihove probleme, slušamo što imaju reći. Nerijetko nam dođe pomoći i predsjednik stranke Grbin, kao i predsjednik Istarske županije Bassanese, tako da smo stvarno dobar tim. Želimo biti među ljudima, slušati ih i pomoći im, a u krajnjem slučaju, mi smo u Gradskom vijeću i zato probleme i sugestije građana prenosimo i tražimo odgovore od mjerodavnih, u ovom slučaju gradonačelnika Zoričića.

Koliko Vam se često, zapravo, obraćaju građani?

- Često. I osobno meni kao predsjedniku, ali i svima nama na svim događanjima koje održavamo na štandovima. Drago mi je da smo još uvijek jedina stranka koja ima takvu praksu. Mi ne bježimo od naroda, dapače, mi smo uz narod i narod nam je pokazao radimo li nešto dobro ili loše. Svakako smo tu ako možemo pomoći svojim javnim glasom kroz Vijeće, Sabor i tako dalje - mi smo tu zbog naroda, ne zbog sebe.

Lungomare se neće promijeniti

Kao vijećnik u Gradskom vijeću često imate zanimljive istupe. Mnogi su Vam zamjerili izjavu na jednoj sjednici, kada ste na neki način izrazili više simpatije prema gradskim vijećnicima, nego prema građanima Pule. Mislite li da se građani Pule zapravo ne bore za svoj grad?

- Jako mi je drago da ste mi postavili to pitanje. Naravno da imam simpatije i prema svojim sugrađanima i prema vijećnicima; svi smo mi građani Pule. Dogodilo se da je jedan medij malo »isjekao« tu moju izjavu pa je ispalo nespretno. Oni koji me poznaju znaju što sam htio reći. Ja razlikujem ljudi koji čine i koji ne čine. Tko je Puležan? Nema nitko ekskluzivno pravo reći da je Puležan samo zato jer je rođen u Puli. Ja Puležanima doživljavam one kojima je stalo do ovog grada, koji rade svaki dan za ovaj grad - bio on iz Pule ili došao u Pulu. Ima ljudi koji su ovdje došli prije više desetljeća, pa i dalje ne smatraju ovaj grad svojim domom. A ima ljudi koji su došli i koji itekako rade i smatraju Pulu svojom kućom. Dakle, razlika je bila u tome samo tko čini, a tko ne čini. Ima jedna poznata slika gdje su tri reda; u prvom redu je neograničen broj ljudi i tu piše »Red za kritiziranje«, u drugom redu je »Kako bi trebalo činiti« i isto mu ne vidite kraja, a u trećem redu »Za učiniti« je jako malo ljudi, nema gotovo nikoga. Na te treće sam ja mislio. Možemo djelovati na dva načina: baviti se politikom, to je teži način djelovanja, a lakši je ići na izbore. A Vi znate činjenicu da dvije trećine Puležana ostaje kući. Kad smo kod toga, spomenut ću referendum za Valkane. Ja se ne slažem sa stavovima pokretača tog referenduma, ali podržavam to što su se okupili i nešto radili za ovaj grad, na svoj način, sa svojim idejama. Ja takve ljude cijenim bez obzira što ne podržavam njihove stavove. Istaknut ću i gašenje Rock kluba Uljanik. Tu se pokazala ta inertnost, ta nezainteresiranost naših građana. Punih 57 godina je Rock klub Uljanik živio, dva mjeseca se vrtjela informacija da idemo napraviti bunt, a na kraju je bilo više novinara nego građana. Samo ću vam reći da taj dan, kada sam hodao prema Rock klubu Uljanik, na terasama u gradu nije bilo nijednog slobodnog mjesta da popiješ kavu.

Povezane vijesti

• PULA ZA GUINNESSA: U Areni najveći ljudski svjetlosni znak
• Tamara Obrovac na Kaštelu promovirala novi album
• Jedinstvena vizualna atrakcija - 360° 3D mapping na Forumu