Na 5. konferenciji žena poduzetnica i svečanosti obilježavanja Svjetskog dana poduzetnica, koji su nedavno održani u Velikoj vijećnici Hrvatske gospodarske komore u Zagrebu, u organizaciji Udruge poslovnih žena Krug i suorganizaciji Hrvatske gospodarske komore, uručena su priznanja poduzetnicama godine, koje su izabrane na natječaju koje je raspisala Udruga poslovnih žena Krug. Jedna od dobitnica priznanja je i Morena Ravnić, vlasnica Dječjeg vrtića "Maslačak" iz Pule, po struci odgajateljica, koja se u privatne vode upustila prije davnih 32 godine.

Tada je osnovala obrt s jednom jasličkom skupinom, a kada su se ostvarile zakonske osnove, registrirala je Ustanovu Dječji vrtić "Maslačak" čija je i ravnateljica. Danas vrtić ima 68-oro djece polaznika, u tri odgojne skupine i sedam zaposlenih djelatnika. Za ovo priznanje, Ravnić je istaknula i zasluge svog malog, ali uspješnog tima, bez kojeg ne bi postizali tako dobre rezultate. Upravo smo tim povodom porazgovarali s njom, nakon što su se malo slegli dojmovi, kako bi nam otkrila pozadinu ove poduzetničke priče. Za početak je pohvalila činjenicu da su u Krug-u prepoznali predškolski rad kao kategoriju koja zaslužuje da se o njemu govori.

Morena Ravnić (Snimio Milivoj Mijošek)

- Što za Vas predstavlja ovo priznanje, je li to svojevrsna kruna Vašeg rada?

- Beskrajno sam sretna što su prepoznali predškolski odgoj kao prostor za rad i razvoj uspješne žene. To je posebno važno zato što mi se čini da odgojno-obrazovni sustav RH još uvijek dovoljno ne prepoznaje predškolski odgoj kao svoj iznimno značajan segment. Znanstvenici tvrde da je vrtićko razdoblje, odnosno period prvih sedam godina života, najvažniji period djetetova odrastanja i da je to vrijeme izuzetno važno za daljnje obrazovanje djeteta. Unatoč tome, stječe se dojam da se to više doživljava kao dječja igra, nego kao ozbiljno pitanje. To je igra, ali igra u kojoj djeca stječu i razvijaju svoje kompetencije i temelje za daljnji rast i razvoj. Svoj sam rad, mogu reći, posvetila upravo najmlađima, jer sam svjesna da malo dijete više vremena provodi u vrtiću nego sa svojim roditeljima. Voljela bih da budući odgojitelji, prije odabira svog zvanja, budu svjesni odgovornosti koja leži na njima i u djelu odgoja te djece. Obrazovanje je, također, velika sastavnica našeg rada, a ono započinje od nas i stoga smo izuzetno važni. Naša je dužnost kod djece razviti motivaciju za znanjem, postaviti temelje njihova obrazovanja, kao i razviti socijalni segment, a sve to provoditi stvarajući sretno i samopouzdano dijete.

- Jeste li kroz svoj dugogodišnji rad kao poduzetnica i privatnica imali velike izazove, budući da ste bili svojevrsni pioniri u to vrijeme?

- Kad sam kretala u to, nisam znala da će to tako daleko doseći i tako dugo trajati. Krenula sam korak po korak, dan po dan, a sve je to bio jako veliki izazov za mene. Uz mene je bila i moja obitelj, a ja sam se bacila u nešto nepoznato. U hodu sam preispitivala i osluškivala sebe i svoje mogućnosti, ali sam u sve to ušla kao veliki entuzijast. Nikad nisam mjerila količinu volje, truda, rada i nisam se štedjela. U to sam vrijeme imala mješovitu jasličku grupu, što je bilo iznimno zahtjevno, ali sam istovremeno i mnogo učila na licu mjesta. Prilikom jednog roditeljskog sastanka, s roditeljima djece jasličke skupine, a na nagovor njih samih, otvorila sam vrtić.

Dakle, u ustanovu prelazimo 1998. godine. Tada to nije bilo na ovoj, sadašnjoj lokaciji, već na Monte Serpu. Roditelji djece su me uvijek poticali i "gurali" u mom poslu, pa i u onim trenucima, kada je bilo teško u svakom pogledu; njihovo zadovoljstvo i podrška, ali i rad koji me ispunjava nisu mi dali da odustanem. Cijeli svoj životni i radni vijek posvetila sam djeci i radu s njima, a mislim da bih to, da imam prilike, i ponovila. Naravno, jako mi je važna kroz sve ove godine, moja obitelj, suprug i kćerka, od kojih sam cijelo to vrijeme imala potporu i podršku. Kćerka ide uspješno mojim stopama, a suprug ima važnu ulogu u našem vrtiću. Veli mi da ga ne predstavljam kao domara; da on ima fakultet i svoju firmu, (smijeh). Ali sve što vidite u našem dvorištu, brojne sprave, sve je to njegovih ruku djelo. Roditelji to prepoznaju, a djeca ga zovu barba Rade, a i kući ga spominju. I on živi ovaj vrtić kao što to živim i ja. Kad tome pridodamo da se i kćerka Nika sad bavi ovim poslom, slobodno možemo reći da je to pravi obiteljski posao.

Povezane vijesti

• Milena Mičić, vlasnica Aquariuma Pula, među NAJBOLJIM PODUZETNICIMA HRVATSKE
• Mlada pulska poduzetnica Sanja Šverko s 23 godine dignula je veliki kredit i pokrenula uspješan biznis. SADA BI JOJ SVE MOGLO PROPASTI
• POREČKA PODUZETNICA ANDREA TINTOR: Prošli smo prvobitni šok. Trebamo se naviknuti na promjene iz dana u dan