Ubrzano se završavaju građevinski radovi po Puli, koji će ljeti biti maksimalno reducirani, a zlata vrijedne građevinare (s obzirom na potražnju, ali i pomanjkanje u raspoloživim) vidjet ćete na različitim gradskim lokacijama.

Neki od tih prizora neće vam posebno privući pažnju, uobičajeno je to slika radova, međutim neki su ipak drugačiji. Naime, promatrala sam je nekih 10-tak sekundi kako spretno barata gleterom dok gleta fasadu jedne kuće.

Ništa neobično, rekli bi, osim što vidjeti ženu u ovoj ulozi još uvijek nije pojava pored koje prođemo bez riječi. Barem ja. Znatiželjna kakva jesam, zamolim je da je fotografiram i postavim nekoliko pitanja.

Pristala je, a ja kroz vrlo kratki razgovor saznajem i njeno ime - Sanja Pernić te da je u ovom poslu već sedam godina. Zanima me i zašto baš taj posao, koji, da se ne lažemo, nije percipiran kao ženski. Veli nam kroz smijeh da je odluka pala u vremenu "krize srednjih godina".

Ima li posla, zanima nas i to. "Puno", odgovara uz zadovoljan osmijeh koji ne skida s lica cijelo vrijeme našeg susreta. Njene kolege dobacuju joj da je kao žena u tom poslu prava atrakcija. Ostavljam je u njenom poslu, kojeg izgleda radi s puno radnog entuzijazma, a sama ostajem pod posebnim, pozitivnim dojmom.

 Zato, prošetajte ponekad po našim kvartovima. Em što je šetnja zdrava, preporučljiva i korisna, nerijetko vam se može dogoditi da vam neki slučajni susret, neočekivani prizor, izmami osmijeh i taman vam pruži onaj maleni, veseli poticaj za dan, u gradu kojeg zovete svojim. Pogotovo ako se pritom na neki poseban način razgalite. Kad svemu nabrojanom pridodamo i rušenje stereotipa, priča poprima karakter s dodanom vrijednosti.