ZASTRAŠUJUĆE SVJEDOČANSTVO BIVŠE ZAPOSLENICE PULSKOG DOMA "MERI"

"Hranili su jadne ljude šnitama kruha s majonezom. Dolazili su u dom kao živa bića, a ovdje su se pretvarali u kosture"

| Autor: Marcello ROSANDA
Snimio Dejan ŠTIFANIĆ

Snimio Dejan ŠTIFANIĆ


Pulski dom za starije osobe "Meri", koji je ponovo izbio u žižu interesa javnosti zbog grozomornih scena koje su se odvijale pod njegovim krovom, zatvoren je u srpnju prošle godine zbog niza nepravilnosti.

Ali, vlasnica Marina Poldrugovac je nastavila raditi i nakon toga.

U međuvremenu, Državno odvjetništvo provodi dokazne radnje zbog postojanja osnovane sumnje da je 43-godišnja Poldrugovac počinila osam kaznenih djela protiv radnih odnosa i socijalnog osiguranja, i to pet kaznenih djela neisplate plaće i tri kaznena djela povrede prava iz socijalnog osiguranja.

No, vratimo se videosnimci na kojoj bespomoćna starica leži vezana za krevet u očito izbezumljenom stanju. Zapravo, teško je riječima opisati tu bezosjećajnost, taj sadizam, grubi nemar i pakosti koji su kumovali da do takve scene uopće dođe. Tko je staru i nemoćnu ženu vezao za krevet nije nam poznato, no izvori nam govore da se nedopušteno vezivanje zbilo tijekom noćne smjene i da je starica tako, polugola, dijelom zavezana, u ponižavajućoj situaciji, dočekala jutro.

Svjedočanstva bivših djelatnica doma "Meri", s kojima smo razgovarali, izrazito su tužna, poražavajuća i brutalna, ali istovremeno bude bijes i osudu javnosti. Takvih primjera ima zasigurno još, a na službama i institucijama, pa i na građanima, je da se slične nemile scene spriječe koliko god je to moguće.

"Ovo je ništa. Za večeru su dobivali šnitu kruha s majonezom. Bilo im je mrsko hraniti čovjeka koji nije mogao gutati, pa je bilo lakše samo mu davati dodatak prehrani Ensure. Da ne govorim da se ljude vezalo i šopalo Normabelima jer ne daj Bože da se netko pozabavi njima po noći dok plaču jer su usamljeni", priča nam jedna od bivših radnica koja je, upravo zbog ovakvih uvjeta, ubrzo dala otkaz.

"Ne znam odakle da krenem. Tek sam završila srednju školu i živjela sam sama. Hitno mi je trebao posao, a bilo mi je muka vratiti se konobarenju. Vidjela sam Marinin oglas i odlučila se javiti. Pozvala me na razgovor. Mislim da mi je sve trebalo biti jasno kad smo razgovor obavili u njihovom "uredu", točnije sobi punoj dima. Pitala me dali imam bilo kakvog medicinskog znanja, na što sam ja rekla da nemam", kaže nam naša sugovornica i nastavlja.

"Mislim da neću zaboraviti taj osjećaj užasa kad sam, presvlačeći jednog štićenika, spustila deku dolje. Bio je toliko mršav i toliko zgrčen da sam se zaprepastila. Izgledao je kao da je upravo izašao iz logora. Nisam mogla doći sebi od užasa. U jednoj je sobi bila slijepa žena. Ne mogu se sjetiti njenog imena. Sjećam se samo koliko mi je bilo nje žao. Samo je ležala u tom krevetu i jedino što je imala je bio radio. Nikad joj nitko nije dolazio u posjetu", dodaje i kaže da se tako, polako, počeo buditi bijes u njoj.

"Sjećam se da sam jednom naišla na njihov letak u sobi. Rečenica je glasila nešto u stilu "štićenicima je osigurana mediteranska hrana". Molim? U jutarnjoj smjeni nas puno puta ne bi dočekalo ništa. Ona bi spavala i mi bi bile primorane smisliti jelo za preko 15 štićenika. Koliko puta ne bi bilo ni kruha pa bi jurile u dućan u ulici samo da im možemo dati nešto za jesti. Nekoliko puta i iz svog džepa. Zgrozila bi se nekad kad bi vidjela večeru. Jedna merendina ili feta kruha s majonezom", otkriva nam bivša radnica, čiji je identitet poznat redakciji.

Ubrzo, kroz razgovor, dolazi do nemile scene iz videosnimke.

"Snimka gdje je žena vezana za krevet na podu snimljena je oko šest ujutro kada dolazi jutarnja smjena, što znači da je žena cijelu noć sjedila tako na podu, po zimi. Ta se žena vječito kljukala Normabelima jer je bila glasna. Tabletama koje nisu ni bile u njenoj terapiji! Sjećam se kada je njen sin shvatio kako stvari funkcioniraju u domu i kada je uletio da će odvesti majku kući. Dok je on bio dolje sa sanitetom, ona (vlasnica, op.n.) je meni užurbano prišla i pružila mi kutijicu s lijekovima. Počela je vaditi zelene tabletice i slagati ih na stolić. U tom trenutku je on uletio i inzistirao da pogleda terapiju koju joj daju. U trenutku kad se malo odvojila od nas, pogledom sam mu pokazala prema stolu, pokušala sam mu neprimjetno dati do znanja. Nažalost, nije shvatio što mu pokazujem. Njegovoj mami se znatno pogoršao šećer unazad tih dva tjedna što je bila tamo. Kako i ne bi, njihova mediteranska kuhinja je uradila vrhunski posao", ističe bivša radnica doma "Meri" i dodaje da bi svako toliko zafalilo pelena.

"Nekada bi morali ljude ostaviti u prljavim pelenama i čekati satima dok se vlasnica ne bi sjetila donijeti. Nije nam bilo jasno, toliko silnog novca, a nema krema, nema lijekova, nema pelena, nema hrane, a nema ni naših plaća. Kada mi je kolegica pokazala fotografije nekih štićenika od prije godinu dana, nisam mogla danima doći sebi. Bili su dosta puniji, izgledali su kao živa bića, a ne kosturi. Poanta doma je lijepo dočekati starost i smrt, a ne da te ubiju prije vremena", poručuje sugovornica.

Usput, sjetila se i da je pravo na fizioterapeuta imao tek jedan štićenik.

"Ništa nije bilo kako treba. Mislim da me to i najviše pogađalo, da su ljudi bili gladni i depresivni. I propadali jako brzo. Ne kažem da su (voditelji, op.n.) uvijek i stalno bili takvi. Nekad se vidjelo čovječnosti u njima. I to bi me bunilo. Moje riječi ni za sto godina neće prenijeti taj užas. I sada sam dala sve od sebe, pa nisam ni upola toga uspjela prenijeti", kaže.

"Samo zato što si najjeftiniji privatni dom ne znači da ti ljudi trebaju umirati od gladi, biti popišani i nakljukani tabletama da bi šutjeli. Ne znači da ih trebaš vezati ako nemaš dopuštenje za to. Niti da ćeš zaposliti nekoga bez medicinskog iskustva da previja rane od dekubitusa jer ti je mrsko plaćati medicinsko osoblje. Da ćeš spavati u noćnoj smjeni umjesto da paziš na njih. Jedan štićenik nam je jednom tako i pobjegao usred noći jer je ona spavala i nije obraćala pažnju. Sva sreća pa ga je policija našla u ulici pored. Riječi ne mogu ni upola prenijeti taj užas. Nadam se da će taj dom u potpunosti zatvoriti", zaključuje naša sugovornica koja nam je dala na uvid prepisku s jednom kolegicom koja, uglavnom, potvrđuje sve dosad navedeno.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter