Ispratili smo Žohara, Žoha, Damira… Puležana, Verudeža, Crkvenjaka, uljanikovca, motorista, jedriličara, zajebanta, prijatelja, poznanika, dežurnog prijevoznika barkom s Fratarskog na kopno usred noći ili usred dana. Nije bio doktor znanosti, ravnatelj, direktor, profesor, umjetnik, glumac… Nije bio netko kome bismo napisali klasični "in memoriam".

Na Monte Ghiru, nas nekoliko stotina, uz Damirovu obitelj, ispratilo je našeg dragog prijatelja. Potom se pedesetak dugogodišnjih prijatelja, mahom Crkvenjaka sa Stoje, okupilo na "sidru" na Lungomareu i, prisjećajući se brojnih dogodovština i vratolomija na toj plaži još od osnovnoškolskih dana, bacanjem vijenca u more oprostilo od Žohara.

Nije bilo potrebno da itko od prisutnih održi dugačak govor. Bilo je dovoljno ono što je rekao Stefano:

"Svi znamo kakav je bio Žohar. Ljudina! Počivao u miru i živjeli!"

Ali ni to nije bio kraj oproštaja od Žohara koji je na svoj osebujan, izravan, iskren i jednostavan način ulazio u naše živote i tamo ostajao. Tako se ubrzo družina sa "sidra" pridružila još jednoj skupini prijatelja u lučici Delfin i s njima nazdravila Žoharu, koji je sve okupljene (gdje god sada bio), svojim duhom, još jednom zarazio pozitivom.

Povezane vijesti

• Konačno će Stoja živnuti
• Nedostaje još 100 milijuna za izgradnju novog školskog centra na Stoji
• CRKVENJACI NAKON 35 GODINA PONOVO IZA MORNARIČKE CRKVE: "Nismo mi banda, mi smo prijatelji koji smo se zajednički odgojili na - ulici"