Tko bi rekao da će se u 21. stoljeću dogoditi krajnja nelogičnost u Puli, i da će, još 2019., odlukom nekog izgubljenog uma, biti postavljeni podzemni spremnici za otpad s otvaranjem na neki zeleni ključić, a da će pritom biti uklonjene brojne kante za smeće po gradu? Ističem to samo zato jer se količina vidljivog smeća po gradu od tada povećala. S druge strane, način kako je vlast našega grada prije više od jednog stoljeća rješavala problem otpadaka u gradu bila bi nepoznata da Josip Orbanić nije 2003. izdao većini nepoznatu knjigu "Za ljepše lice Pule" i opisao povijest gradske čistoće od početaka do godine tiskanja.

Kola za odvoz smeća, 1910. … (Izvor: Stanko Guštin)

Čišćenje ulica

Problem čistoće u Puli počeo se sve više isticati u zadnjim desetljećima 19. stoljeća, zbog naglog rasta grada pod Austro-Ugarskom. Problema su bila dva: skupljanje otpadaka s ulice i pranje prašnjavih ulica. Tako godine 1889. imamo podatak o općinskoj brizi za čistoću ulica angažmanom nekoliko pometača koji su kolicima s bačvom punom vode u ljetnim danima polijevali ulice. Kolica su ubrzo dobila konjsku vuču, a bačva poseban žbrufador za raspršivanje vode po tlu.

… i nakon Prvog svjetskog rata (Izvor: Stanko Guštin)

O nehigijenskim ponašanjima građana koje su vlasti htjele mijenjati čitamo u tadašnjim službenim odredbama: "Svi su stanari dužni sakupljati smeće i otpatke iz svojih stanova u odgovarajuće sanduke i predati ih za to određenim čistačima, koji obavljaju svoj prolaz po ulicama ručnim zvonom", ili "zabranjeno je vlasnicima prodavaonica, gostionica i sl. sakupljati na hrpe smeće iz svojih prostora na javnu cestu" ili pak "zabranjeno je mokriti na javnim ulicama izvan mjesta gdje se nalaze pisoari". Iste je godine i osnovano "Društvo za proljepšavanje grada", s osnovnom zadaćom oplemenjivanja gradskih površina zelenilom i brigom o njihovoj čistoći.

Godine 1898. spominje se dužnost privatnika za posjedovanjem posebnih posuda (drvenih ili limenih) za skupljanje smeća koje bi onda pometači, škovacini, praznili u posebna zaprežna kola. Godine 1900. spominje se brojka od 32 škovacina s posebnim odijelom, kapom i brojem na njoj. Svaki od njih imao je vlastitu galijotu, ručna drvena kolica sa sandukom na dva kotača, metlu od pruća i lopatu. Možemo samo zamisliti kakva je razlika u onečišćenju gradskih ulica tada i sada. Prije, prvenstveno, tu i tamo koja gomilica konjske balege, sigurno ne samo tako odbačena plastična ambalaža kao danas!

Ulica Sergijevaca (Izvor: Stanko Guštin)

Godine 1904. u grad iz Beča stižu tri zaprežna kola za polijevanje ulica na zračni pritisak, a mogla su biti korištena i u vatrogasne svrhe. Kao mjesto deponiranja otpada spominje se područje Vinkurana, možda u početku i kamenolom Cave Romane. Prema pisanju Orbanića, privremeni deponiji bili su i prostori iza Doma zdravlja (sic!), odnosno današnje igralište Žute škole i prostor na početku Kolodvorske ulice.

Komunska korta

Pulska je Općina još 1904. uredila prostor iza tadašnjeg Ženskog liceja, a to danas zauzima zgrada Fakulteta ekonomije i turizma i njegovo parkiralište, gdje je općinsko poduzeće za brigu o čistoći držalo svoje stvari. Tu je bilo skladište za vrtlare i rasadnik cvijeća za pulske parkove, zatim šupe za kola za preuzimanje smeća, staje za konje i spremišta za ostali alat.

Naravno, konji su imali ovdje svoje skladište ječma i veterinara. Ovaj je prostor, kasnije, ostao slične namjene sve do 1980-ih, a u njemu su, navodno, bili čuvani mnogi materijalni ostaci predmeta koji su davno zauzimali gradske površine, kao stare lampe, ograde i klupe.

Povezane vijesti

• AUTOR INTRIGANTNE POVIJESNE MONOGRAFIJE DAVID ORLOVIĆ: MUSSOLINI JE ŽELIO OSTVARITI MEGALOMANSKI PROJEKT RIMSKOG CARSTVA. U Abesiniju poslano 3.500 istarskih vojnika i radnika
• Priča o jednoj od mnogih nestalih Pula: ZABORAVLJENA ČETVRT SV. POLIKARPA
• PRETEČA DANAŠNJE GIMNAZIJE PULA: 90 godina osnovne škole u Medulinu