DOBRO SE DOBRIM VRAĆA
Za liječenje profesora Tomislava Mamića prikupljeno više od 150.000 kuna. "Nakon dvije injekcije i čišćenja leće vidim puno bolje. Bio sam skoro slijep"
"Radio sam ja svakakve gluposti da bih ih spašavao. Mladost je to i, eto, vidite kako oni postanu pravi, izuzetni ljudi", kaže profesor Mamić o svojim bivšim učenicima koji su za njegovo liječenje prikupili novac koji pokriva barem 25 terapija. Koliko ga terapija čeka, ne zna ni sam - u kliniku Svjetlost odlazi na kontrolu 24. studenog pa će vidjeti što dalje
Tomislav Mamić (Snimio Danilo Memedović)
"Relativno sam dobro jer mi je vid bolje nakon dviju injekcija i čišćenja leće. Vidim puno bolje, to je bitno jer sam bio skoro pa slijep", tako legendarni pulski profesor povijesti Tomislav Mamić opisuje svoje stanje nakon dvije primljene terapije u zagrebačkoj klinici Svjetlost. Lijek je dobio zahvaljujući akciji koju su ljetos pokrenuli njegovi bivši učenici nakon što su saznali da boluje od teške degenerativne bolesti očnih živaca te prikupili sredstva za lijek koje mu HZZO nije odobrio, a koji može popraviti njegovo zdravstveno stanje.
"Ma oni su me natjerali, pustite ih k vragu. Inače se ja ne bih usudio ići u kliniku Svjetlost. Znao sam da su te injekcije skupe, ali nisam znao da su toliko", kaže profesor koji je bio izgubio svaku nadu o dobivanju skupocjene terapije koja, ipak, već nakon dvije doze pokazuje obećavajući rezultate. Ipak, lijevo oko se ne može više regenerirati te se spašava ovo drugo - desno.
Naime, jedina terapija za ovo degenerativno stanje je lijek Beova, čija samo jedna injekcija stoji 5.700 kuna i koja se mogla dobiti samo u Zagrebu, u privatnoj klinici Svjetlost. S mirovinom od 4.000 kuna za 39 godina staža jedne vrlo uspješne prosvjetne karijere profesora Tehničke škole, nekadašnjeg Centra usmjerenog obrazovanja "Vladimir Božac", pedagoga kojeg se rijetko viđa i o kojem i dan danas kruže priča, izgledalo je da je nemoguće išta poduzeti. Godinama je pokušavao dobiti lijek putem HZZO-a koji ga je jednostavno ignorirao. Stanje se pogoršavalo i onda su učenici i kolege uzvratili u trenutku kada je bilo najpotrebnije. Otvorili su humanitarni račun u Zagrebačkoj banci kako bi mu omogućili skupocjenu terapiju injekcijama.
Mamić je i dalje iznenađen brojem "bivših prijatelja", kako od milja zove svoje učenike koji su mu se javili, a javljaju se i dalje.
"Čak se iz Muenchena javio moj mali Rus", kaže s nekom toplinom o svojim bivšim prijateljima koji ga vječno pamte. Da ga nije snašla ova bolest, nikad, kaže nam, ne bi mogao ni pretpostaviti da je sve te godine u Tehničkoj školi odgajao tako kvalitetne ljude. "Znate kada po njihovom odazivu vidite da ste radili svoj posao kako valja. To vas osvijesti da ste doista bili na visini", veli.
"Radio sam ja svakakve gluposti da bih ih spašavao. Mladost je to i, eto, vidite kako oni postanu pravi, izuzetni ljudi", ganuto će Mamić o svojim učenicima koji su na račun uplatili više od 150 tisuća kuna koje će se pokriti barem 25 terapija.
"Prikupljeno je i više nego što je potrebno", skromno će 74- godišnji profesor koji u obiteljskoj kući u Škatarima živi sam s psom Morisom. Koliko ga terapija čeka, ne zna ni sam, u kliniku Svjetlost ide na kontrolu 24. studenog pa će vidjeti što dalje. Na kraju razgovora preduhitrio nas je i poželio "svako dobro, sreću i dobro zdravlje".
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
