ĐIR PO GRADU

FOTO / Slavonsko Martinje na pulskoj tržnici sve do subote: Njokalica, slavonski tartuf i čobanac za marendu

| Autor: Glas Istre


"Ako ste ljubitelj kontinentalne tradicionalne kuhinje i drugih slavonskih delicija, onda je dolazak na pulski trg pored zgrade tržnice pravo mjesto za vas", poručuje Pavo Baotić, predsjednik Udruge branitelja proizvođača Panonija koja je svojim gostovanjima postala rado viđeni gost na pulskoj tržnici. Ovoga tjedna Udruga branitelja proizvođača Panonija donijela je u Pulu izložbeno-prodajnu manifestaciju pod nazivom "Slavonsko Martinje na pulskoj tržnici" koja se odvija od 7. do 12. studenog 2022. godine na Trgu 1. svibnja pored zgrade centralne pulske tržnice. Za svakog ima ponešto: od domaćih rakija i sokova, preko raznih vrsta meda, suhomesnatih proizvoda, čajeva i tinktura pa do raznoraznih sjeckalica za povrće i proizvoda od pletenog šiblja.

Srca i jezici u švargli

Prilika je to da se kuša pravi čobanac, kao i grah koji

Puljani vole, a jede se tijekom cijele godine, kaže nam kuhar. Za neupućene doznajemo da u čobanac ide više vrsta mesa, luk, mrkva. Najbolji je kada se, kao i grah, kuha na veliko pa tako i na pulskoj tržnici porcija stoji 40 kuna. Društvance na obližnjem stolu uživa na marendi. Ne propuštaju dolazak Slavonaca te su i više nego zadovoljni omjerom cijene i kvalitete. Jedni jedu grah, drugi čobanac. Sutra će, kažu, opet doći i tako svakog dana do subote, dokad traje manifestacija.

A kada je Slavonija na trpezi, to onda to znači kulen, kulenovu seku, čvarke i sve moguće suhomesnate delicije koje nudi OPG Baotić. U ponudi je i švargla kod nas poznatija kao hladetina, no doznajemo da joj je službeni naziv - tlačenica, čiji kilogram košta 60 kuna.

"U nju ide srca, jezici, kožica sa obraza, kožice za povezivanje i začini", priča Baotić. Doznajemo da nemaju dovoljno crijeva jer i slavonske poduzetnike muči kronični hrvatski problem - nedostatak radne snage. Kilogram "nemasnih", ocijeđenih prešanih čvaraka stoji 150 kuna, dok su klasični 120 kuna. Kilogram pak svinjske masti košta 20 kuna. Pitamo je li istina da je sve veća potražnja za mašću. "Normalno kada je poskupilo ulje, pa im je sada dobra i mast", šali se.

- Mast je čista, organska tvar koja se dobije čistim taljenjem na određenoj temperaturi, bez ikakvih primjesa", veli Baotić. Lijepo je vrijeme i u gradu ima turista i stranaca. Nakon što je probao komadić, po dvije kulenove seke kupuje Ukrajinac koji na hrvatskom kaže - dobro i odlično.

Na štandovima se prodaje domaće voće i povrće. Travar ima široki spektar prirodnih čajeva po 50 kuna i raznoraznih tinktura. Bučino ulje i bučine sjemenke. U pekarskom djelu pažnju privlači domaći kruh bez aditiva, kao i pogačice s čvarcima i kiflice, dok su makovnjača i orehnjača, provjereni slastičarski klasici, po 50 kuna.

Za onog k'o ne more hodat

Iz Međimurja dolazi obiteljski obrt s drveno-pletenom -galanterijom košaraštvo "Pogorelac". Treća je to generacija koja nastavlja, na žalost, ovaj sve rjeđi zanat jer nove generacije ne pokazuju interes, kaže nam prodavač. Najčešće se kupuju daske za valjanje tijesta kojih u trgovinama nema ili pak košare za gljive, dekoraciju ili odlazak na tržnicu koje su svojom ljepotom i romantikom iz nekih ljepših zaboravljenih vremena ulog u nešto bezvremensko, autentično, ručno rađeno i, najvažnije, hrvatski je to proizvod koji spada u kategoriju raritetnih artikala. Materijal je njihov. Vrbu uzgajaju na vlastitim plantažama, suho kvalitetno drvo se kupuje u pilani.

Na štandu nalazimo daskicu za izradu njoka - odnosno onih rebrastih udubina koje se najčešće oblikuju vilicom.

- Prije deset godina gospođa iz Pule mi je donijela svoj i rekla da to napravim. Meni je to bila nepoznanica jer mi u Međimurju ne radimo takvu tjesteninu, pa smo rekli budemo radili za vas", priopovijeda nam trgovac povijest "njokalice". Veliku drvenu pekarsku lopatu kupuje Heme Krasniqi iz pekare Pola na Verudi.

- Teška je, ali je bolja jer je drvena i prirodnija", veli ovaj pekar, oduševljen jer je konačno pronašao pravi proizvod koji kupuje prvi put u ovom izdanju.

"Ma to vam je slavonski tartuf jer raste ispod zemlje i kopa se na dubini od četiri kilometara", veli travar Bujdo Stjepan za vilin korijen, gomoljasti neugledni izdanak ljekovitih svojstava koji bi trebao liječiti upalu mišića, kostobolju, cirkulaciju, hladne noge, paralizu, bolove u kičmi.

"To je za onog k'o ne more hodat, paraliziranima i šlagiranima pomaže", veli i pokazuje korijen koji, po njegovom uputi, valja naribati i staviti na bolno mjesto, dok za bolove sugerira da se stavlja u rakiju i time maže bolni dio tijela. Sirup od borovih iglica   pravi je pak eliksir za grlobolju i nešto što valja imati u pripravi u sezoni virusa, kao i matičnu mliječ ili med za sladiti čaj ili pak kupinovo vino za 'uljepšati bilo koji događaj'.

(Snimio Duško Marušić Čiči)(Snimio Duško Marušić Čiči)

(Snimio Duško Marušić Čiči)(Snimio Duško Marušić Čiči)

(Snimio Duško Marušić Čiči)(Snimio Duško Marušić Čiči)

(Snimio Duško Marušić Čiči)(Snimio Duško Marušić Čiči)

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter