Potrebno je pružiti puno ljubavi djetetu koje dođe kod mene kako bi savladao strah i pitanje „Što će biti sa mnom“. Više ne bi mogla biti bez djece, kaže Jelka. Najmlađa njena udomljena djeca bila su mlađa od godine dana
Jelka Vukelić jedna je od četvero udomitelja iz cijele Hrvatske nagrađenih od strane Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku za izuzetne uspjehe ostvarene u promicanju i obavljanju udomiteljstva u 2018. godini. Umirovljenici koja je nekad radila kao pomoćna kuharica te je zadnjih osamnaest godina udomiteljica, uz biološka tri sina kroz dom prošlo preko trideset djece. Kako je to biti udomitelj i kako su to primila njezina vlastita djeca ispričala nam je u svom domu u Vodnjanu, a ono što je specifično za nju kao udomitelja je činjenica kako je i sama ostala bez roditelja kao dijete.
Puno ljubavi
- Moji su roditelji umrli mladi, pa me na selo uzela baka s mamine strane, kaže te dodaje kako je morala raditi na selu te kako je svaki komad kruha za sebe i brata morala zaraditi. S udomiteljstvom sam krenula nakon razgovora s Udrugom Eva. Prva djeca su mi došla iz Rovinja, to su bila pulska djeca koja su živjela u Rovinju, a s njima sam u kontaktu i danas, govori te dodaje kako je za djecu najteže na početku kad dođu do tada nepoznatim osobama.
-Dijete prvo primi centar za socijalnu skrb, potom ide udomiteljskoj obitelji i potrebno je dati puno ljubavi takvom djetetu kako bi savladao strah i pitanje „Što će biti sa mnom“, kaže te dodaje kako više ne bi mogla biti bez djece. „Ne znam dokle će mi centar dozvoliti da udomljavam zbog mojih godina, no ako i ne dozvole uvijek imam ovu moju djecu za koje mislim da nikad neće otići od mene“, govori te dodaje kako puno ulaže u djecu.
Od udomljene djece najmlađa udomljena bila su mlađa od godine dana. (PIŠE Andrea LONČARIĆ)