BIVŠA PREMIJERKA I ČELNICA HDZ-a

INTERVJU / JADRANKA KOSOR: O postignućima svog mandata predsjednica Kolinda Grabar Kitarović NEĆE MOĆI NAPISATI NI JEDNU PROSTO PROŠIRENU REČENICU

| Autor: Jurica Körbler

"Da je Hrvatska pred kraj pregovora izgledala kako izgleda danas, ne bi ušla u Europsku uniju." Tvrdi to ni manje ni više nego političarka koja je nakon misterioznog odlaska Ive Sanadera ekspresno dovršila veliki posao, zatvorila najteža poglavlja i uvela Hrvatsku u europsku obitelj. Danas Jadranu Kosor, bivšu premijerku i bivšu predsjednicu HDZ-a, jedva pozivaju na skupove na kojima se obilježava najznačajniji uspjeh Hrvatske na vanjskom planu, a uoči hrvatskog predsjedanja Europskom unijom do sada nije dobila bilo kakvu informaciju hoće li na neki način, bar protokolarno, biti uključena.

U razgovoru za Glas Istre Kosor otkriva da joj je bilo nuđeno da preuzme jednu hrvatsku političku stranku, ali na to nije pristala. Prisjeća se i Tuđmanovih riječi, kojima je svjedočila, kada se snažno suprotstavio koketiranju ustaštvu. Za Kolindu Grabar-Kitarović kaže da neće moći napisati jednu jedinu prosto proširenu rečenicu o svom mandatu, za Milanovića tvrdi da kod njega ne osjeća onaj istinski žar za pobjedu, dok o Miroslavu Škori kaže da je izuzetno inteligentan i obrazovan čovjek.

S Andrejom Plenkovićem, kojeg je primila u HDZ, se ne čuje niti vidi, a nije je zvao ni konzultirao kada se donosio zakon o braniteljima. "Mogla sam dati neki savjet, jer po meni nije trebalo u zakon unijeti tko je bio agresor, jer to u zakonu o pravima branitelja nikada nije pisalo. Otvoriti prostor za priznanje branitelja i invalida danas, 2018., je nepotrebno. To niti jedna zemlja u povijesti koja je imala rat nije učinila", kaže Kosor.

Osnivanje stranke

- Zašto se nikada niste vratili u politiku?

- A da ja vas sada pitam. A kako?

- Recimo, jeste li imali ponudu neke stranke da postanete njihova članica?

- Da, imala sam ponude i prijedloge razne. Činjenica da sam bila dugogodišnja članica HDZ-a, potpredsjednica stranke, zamjenica predsjednika, pa i predsjednica, ograničava me i određuje. Bez obzira što me takozvani "Karamarkov HDZ", u kojem su bili svi isti ljudi koji su i danas u tzv. "Plenkovićevom", izbacio iz stranke, osjećam i danas neku vrstu odgovornosti prema HDZ-u. Dakle; ne bih više ulazila u neku drugu stranku, to mi se čini neprimjerenim iako sam dobivala i ponude da neke stranke preuzmem i postanem im predsjednica.

- A jeste li razmišljali o osnivanju vlastite stranke?

- Bilo je puno takvih ideja ljudi oko mene, ali je u Hrvatskoj teško ostvariva ideja malih stranaka pored dvije velike stranke. Primjeri, od Mirele Holy do Dalije Orešković, pa i Anke Mrak Taritaš, dokazuju da je to tako. Ja nisam izašla iz politike, mene su praktički izbacili iz nje, jer izbacivanje iz stranke je značio i kraj aktivnog bavljenja politikom. Ali ta želja za povratkom nije do kraja nestala. Nažalost. Pa ćemo vidjeti.

- Andrej Plenković je vratio u HDZ većinu onih koji su otišli kada je šef stranke bio Tomislav Karamarko. Zašto nije vratio i vas?

- Odlučili ste mi postavljati jako teška pitanja na koja nemam odgovora. To je pitanje za Andreja Plenkovića koje mu nitko neće postaviti, a ja ne znam odgovoriti. O tome su govorili i neki koje je Plenković vratio u stranku i kojima je dao značajne pozicije, poput Drage Prgometa, Martine Dalić ili Milana Kujundžića. Svi su oni otišli iz HDZ-a, a ja sam bila izbačena. Andreja Plenkovića sam 2011. godine upisala u stranku, stavila visoko na listu za parlamentarne izbore, a na kraju je bio među prvim hrvatskim promatračima koji su otišli u Europski parlament 2012., u vrijeme dok sam još bila predsjednica stranke.

- Onda je još čudnije da vas nije vratio?

- Moguće je da sam na neki način svjedok raznih događaja i činjenica, pa i one da je bio moj kandidat za zamjenika šefa HDZ-a u unutarstranačkim izborima 2012. U politici, a to i razumijem, ljudi ne vole svjedoke. Mnogi ne vole da se zna kako su kretali, kako su na tom putu uspjeli, tko im je na tom putu pomagao, a još manje im je mila zahvalnost. Iako zahvalnost nikada i ni od koga u političkom životu nisam ni očekivala.

- Imale li s Plenkovićem uopće neki kontakt, čujete li se s njim?

- Ne. Ništa. Ne čujemo se, ne vidimo se. Doduše, ja njega vidim na televizijama.

- Jesu li bar iz njegovog kruga dolazili neki signali?

- Ne, nisu, nikada. Kakvi signali? Ja sam za njih persona non grata. Gledajte, možda je sve to pomalo i neobično, ali više zaista ne razmišljam o tome. To je sve za mene zatvorena knjiga koju sad otvarate i listate!

Kovač i Stier

- Jedno hipotetsko pitanje, a ne morate na njega odgovoriti. Recimo, da su na čelu HDZ-a Miro Kovač ili Davor Ivo Stier, mislite da bi odnos prema vama bio isti?

- Bilo bi drugačije. Miru Kovača slabije poznajem, ali Davora Stiera poznajem jako dobro i on pripada kategoriji političara koje cijenim kad se s njim i ne slažem. Ima stav, načela i ne odstupa bez obzira na cijenu. Davor je to pokazao i kada se jedini suprotstavio Karamarku u slučaju mog izbacivanja iz stranke, iako je bio na njegovoj strani na izborima u HDZ-u. Ostao je dosljedan svojim načelima i u Plenkovićevoj vladi kada se nije složio s izbacivanjem Mosta i preslagivanjem s prevarantima iz HNS-a pa napustio prestižne funkcije u toj istoj vladi.

- Vi i danas dobro znate kako HDZ funkcionira i što vam se čini, imaju li Kovač ili Stier šansu na stranačkim izborima pobijediti Plenkovića?

- Dobra je vijest da će se u HDZ-u predsjednik stranke birati prema načelu jedan član, jedan glas. U zadnjim izborima prema tom principu, kad su birani Karamarko pa Plenković, obojica su bili jedini kandidati, a sad će ih biti više. To je dobra vijest i za Hrvatsku, a za HDZ prava prilika da svi članovi te stranke zaista izaberu predsjednika za kojeg misle da je prikladan profilu stranke i da prestanu natezanja o tome "kakav HDZ želimo".

- Je li Hrvatska danas bolja ili gora od vremena kada smo ušli u EU?

 - Svakako nije bolja. I to je apsurdno. Danas smo šest godina članica EU a mi u vladavini prava i jačanju pravne države idemo dolje. To je vidljivo i u čuvanju neovisnih institucija, i u borbi protiv korupcije, protiv nepotizma, ili klijentelizma na koji upozorava i Stier.

- Da je u vrijeme dok smo završavali pregovore bilo te vrste pritisaka kao sada na Povjerenstvo za sukob interesa, kakve bi bile reakcije Bruxellesa?

- Ne bismo zatvorili poglavlje 23. No, treba stalno ponavljati kako sve što smo poduzimali da deblokiramo pa završimo pregovore nismo radili zbog Bruxellesa ili Barrosa, već zbog nas i demokratske Hrvatske. Bila sam uvjerena da će se ti procesi nastaviti i da ćemo politički procvjetati kada uđemo u Uniju.

- A da je tada bilo kao što je danas, bi li uopće završili pregovore i postali članicom EU?

- Ne bi. Da se u to vrijeme pojavila ploča na kojoj je pisalo "Za dom spremni" u Jasenovcu, kao odvratna politička provokacija, i da ja kao predsjednica Vlade nisam znala godinu dana što da radim s tom provokacijom, ne bismo napredovali u pregovorima. U to smo vrijeme s manjinama, posebno srpskom, romskom i židovskom, zajedno komemorirali u Jasenovcu, a sada svjedočimo odvojenim komemoracijama i napetostima uoči komemoracija.

Vulinovih 11

- Je li taj desni udar kojem danas svjedočimo u naletu zbog toga što mnogi misle da je Plenković oslabljen, pa je idealno vrijeme za povratak prošlosti, ili je to pokušaj da se premijera ruši?

- Može biti i neka treća varijanta da je sve to neka vrsta prešutnog dogovora sviju sa svima. Svatko igra svoju igru, a svi voze u svim smjerovima. Što će se recimo dogoditi uglednom članu vladajuće stranke Josipu Đakiću, koji je ultimativno zatražio da Milorad Pupovac napusti vladajuću koaliciju ako se ne ispriča? Ništa. Što će se dogoditi vladajućem zastupniku Pupovcu u vladajućoj većini, koji je usporedio Hrvatsku, članicu EU, i NDH? Ništa. Kao što Pupovac, koji se žali na porast ustašizacije u Hrvatskoj, ne reagira kad premijer kaže kako je ZDS protuustavan, ali se može iznimno upotrebljavati. Kao što Plenković, koji s pravom govori o "Vulinovih 11", ne spominje da se Pupovac slaže s Vučićem u tezi o Oluji kao etničkom čišćenju. Iako je sud u Haagu rekao da nije. Nikome ništa, svima svašta.

- Znali ste biti kritični prema Kolindi Grabar-Kitarović. Kada bi sada ocijenili njen mandat, što biste rekli?

- Nisam kritična prema njoj kao osobi, govorim samo o činjenicama njenog predsjedničkog mandata. Nažalost, neće moći napisati ni jednu prosto proširenu rečenicu o postignućima svog mandata. To nije dobro za Hrvatsku jer je zadaća predsjednika RH čuvati i promicati ustavne vrednote, od antifašizma, što je osobno zapisao u Ustav Franjo Tuđman, do vladavine prava. Ni danas ne znamo zašto je smijenjen čelnik tajne službe Lozančić. Ako se ogriješio o zakon, morao je odgovarati. Ako nije, nije smio biti smijenjen. Grabar-Kitarović nije nikada predala Povjerenstvu za sprečavanje sukoba interesa, koje je institucija, dokumentaciju o putovanju u Ameriku. Tako se ne čuvaju institucije u demokratskoj zemlji.

- Kada je zaštita manjina u pitanju, bilo je dosta zamjerki da ni predsjednica ni premijer nakon ovih incidenata oko Knina nisu otišli tamo.

- Mislim da su i predsjednica i premijer trebali otići ili se isti dan o tome očitovati i oštro osuditi nasilje i mržnju.

- Je li po vama predsjednica ispunila predizborna obećanja?

- Ni jedno. Čak ni ono o preseljenju ureda. Cijeli njen mandat je putovanje po krajnostima i prilagođavanje izjava i politike od prilike do prilike. U Izraelu jedno, u Argentini drugo. Jednom da je ZDS stari hrvatski pozdrav, drugi put da su je na to nagovorili zli savjetnici. Jednom žal za medijima koji o njoj samo govore kao o ženi, drugi put poziranje za ruski ženski časopis.

Milanović bez energije

- Vidite li sada nekog novog Milanovića ili je to onaj stari, tvrdoglavi, prgavi, ali i odvažni Milanović?

- U takvim utrkama, pogotovo kad si izazivač, moraš pokazati energiju, volju, hrabrost i želju za pobjedom. Uz nizanje obilja ozbiljnih argumenata. Čekam još tu energiju, nešto kao da nedostaje. Iako ankete pokazuju da se polako penje.

- Kako gledate na Miroslava Škoru?

- Škoru poznajem iz nekih davnih godina, nešto je malo pjevao i za vrijeme moje kampanje 2005. godine kada sam bila izazivač Stipi Mesiću. Inteligentan, duhovit. Duhoviti mogu biti samo pametni. Bojim se međutim da ga okružuju i ljudi koji ga guraju na razne stranputice. Svakako ga ne treba podcjenjivati.

- Je li mu bio ovo veliki kiks kada je govorio o mogućoj zabrani SDSS-a?

- Apsolutno da.

- Može li ga to koštati i pobjede?

- On će se velikim dijelom boriti za dio istog biračkog tijela kao i Grabar-Kitarović. Ali joj može i pomoći.

- Hoće li se i Milan Bandić uključiti u predsjedničku trku?

- Ma ne. Kad bi se i uključio to bi opet bila neka vrsta zeca u potpori Grabar-Kitarović. No, on je i dalje ključni Plenkovićev "faktor stabilnosti" i to je njegova najvažnija politička pozicija.

- Jeste li kada razmišljali da se kandidirate za predsjednicu države?

- Dosta me ljudi to pitalo. Neki su mi čak i nudili podršku. Preko previše sam trnja prehodala u politici da ne bih znala da se bez infrastrukture ne može ništa. U svakom selu morate imati bar troje ili četvero ljudi koji će vas dočekati i raditi kad odete. Tako da sam sve prijedloge o kandidaturi otklonila.

- Bili ste i bliski Tuđmanov suradnik, pa možete svjedočiti koliko je njemu bilo važno da Hrvatska uđe u EU?

- Predsjedniku Tuđmanu to je bilo važno, o tome je govorio i pisao. Završetkom pregovora ostvarila sam i zadnji veliki Tuđmanov cilj. A znam i koliko je Tuđman osobno prezirao bilo kakvo koketiranje s ustaštvom. 

- Zbog čega se danas, toliko godina poslije Drugog svjetskog rata, kada postoji samostalna Hrvatska, pojavljuje to ustaštvo? Čemu?

- Pravi je to primjer kako političari koji rade samo za sebe lako otvaraju Pandorine kutije. Kad je Karamarko nakon preuzimanja HDZ-a rekao "nikad više sramotna koalicija sa Srbima", nitko od ljudi iz vrha HDZ-a nije mu se suprotstavio. Pljeskali su mnogi, uključujući i buduću hrvatsku povjerenicu u EK koja će brinuti o demokraciji u EU. E, a onda je došla Grabar Kitarović koja, evo i sada, u borbi za drugi mandat, relativizira čak i ulogu zločinca Pavelića.

HOS i Skejo

- Dugo ste bili s braniteljima, znate ih dobro, pa odakle sada ta snaga HOS-a koja se u vaše vrijeme nije osjećala?

- Da, nije se osjećala. Bila sam zaprepaštena kad sam nakon svih natezanja s pločom u Jasenovcu na nekoj presici, kao neki faktor, ugledala Skeju. E pa njega nigdje do tada nije bilo, bio je irelevantan.

- Kako je Tuđman gledao na HOS?

- Zna se kako. Svjedočim osobno jer sam nebrojeno puta čula kad je govorio "nikakvo koketiranje s ustaštvom, oni su učinili ogromno zlo hrvatskom narodu". Sad se javljaju neki davno zaboravljeni političari i nešto tumače, a to govori i predsjednica, da je netko morao, poput Thompsonove pjesme koja počinje sa "Za dom spremni", animirati branitelje. Oni koji su se u Domovinskom ratu stavili pod "Za dom spremni" precizno su i jasno znali da time asociraju na zločinački NDH. A to Tuđman nije dozvoljavao. Kao što istinskim braniteljima nije trebao poticaj te vrste u strašnoj agresiji koja nas je zadesila.

- Znači li to da se danas kod nekih izdaju temeljne vrijednosti Domovinskog rata?

- Da, a baš se takvi pozivaju na Tuđmana.

- Mislite li da će Plenković uspjeti "duh" vratiti u bocu?

- Gospodin Plenković je osnovao neko povjerenstvo koje se trebalo suočiti s prošlošću, kao da nemamo Ustav RH u kojem sve jasno piše. Sam Tuđman je napisao da je jedan od temelja Hrvatske antifašizam, nasuprot NDH. Pušteni duhovi teško se vraćaju.

- Plenković kaže da je "Za dom spremni" protuustavan, ali ostavlja mogućnost da se "ponekad", na komemoraciji HOS-ovcima, može upotrebljavati?

- Svaki student prava zna i razumije da ako je nešto protuustavno, onda je protuustavno. To pak znači da nije dozvoljeno. Nema dalje.

- Kako na sve to gleda Europa, koja očito mnogo toga pušta jer je zaokupljena drugim temama?

- Nema odjeka. Da je neka skupina branitelja dok sam bila premijer postavila ploču sa ZDS u Jasenovcu, isti dan bih im rekla "dečki, maknite to". Rekla bi im i to da ću to osobno učiniti ako ne uklone provokaciju. No, danas imamo i ministre koji posjećuju Thompsonove koncerte, a imali smo i ministra s Pavelićevom slikom u kući. Ako nije bila djedova. Ili pradjedova.

Tuđmanovo vrijeme

- HDZ se ipak znatno promijenio od vremena Ive Sanadera i onoga kojeg ste vi vodili. Danas kao da se javno lakše može kritizirati šefa stranke nego u to prošlo vrijeme?

- A tko to kritizira i gdje? Neimenovane visoke izvore ne komentiram jer su to kukavice koje vrebaju i čekaju. Javne kritike gotovo da i nema. U isto vrijeme Plenković nema iste kriterije za sve svoje kolege.

- Kako to mislite?

- Darko Milinović je brzopotezno izbačen jer je doveo neke ljude pred HDZ, a Kuščević je i dalje član stranke. I Škaro, na primjer. I mislim da je pogrešno kukanje kako je na čelo stranke došao proeuropski političar kojeg stranačka desnica želi srušiti. HDZ je uvijek isti, svi ti ljudi su isti, stajališta su im poznata jer je riječ o velikoj stranci s kojom nije bilo uvijek jednostavno ni Tuđmanu ni Sanaderu ni meni. HDZ se još uvijek nije transformirao iz pokreta u stranku.

- Kako pomiriti one iz krajnje desnog spektra s onima koji su gotovo lijevi?

- Bilo je tako i u Tuđmanovo vrijeme, ali on je balansirao. Tuđman nikoga nije izbacio, nastojao je svakome naći neko mjesto, pa i onima koji mu nisu bili dragi. I da; HDZ nije kvalificirao kao demokršćansku, već kao narodnjačku stranku.

- Ima li SDP potencijal da sljedeće godine ugrozi HDZ?

- Ne. To se može dogoditi samo ako HDZ bude padao pa je moguće da opet neki uspjeh padne Davoru Bernardiću u krilo, ni krivom ni dužnom. Kao što se dogodilo na euroizborima kad je SDP osvojio četiri mandata i slavio uspjeh samo zbog slabosti HDZ-a i njihove teško prepoznatljive liste koju su napali još uvijek neidentificirani crni labudovi.

- Počinjemo 1. siječnja s predsjedanjem Europskoj uniji. Jesu vas zvali, hoćete li sudjelovati u tome?

- Nitko me nije zvao, nisam uključena ni na koji način. Što je i logično jer je vlada koju sam vodila deblokirala i završila pregovore, a ja sam potpisala Pristupni ugovor za EU.

- Koji je razlog, da li onaj poznati hrvatski jal, jer vi ste doslovno na svojim leđima iznijeli najveći posao da završimo pregovore?

- E, to opet nije pitanje za mene. Više za aktualnog koji odlučuje. Ne zbog mene, već čisto onako fenomenološki. Ostala sam u kontaktu s nekim ljudima koji su i danas aktivni u EU, poput gospodina Buzeka, bivšeg predsjednika Europskog parlamenta koji me i prije znao pitati zašto me nitko ni u što ne uključuje.

- Je li to čudno i Pahoru?

- Mislim da je. Imali smo u jednom trenutku istu sudbinu, izgubili smo izbore i izgubili smo izbore u stranci. Međutim, njega je onda njegova stranka kandidirala za predsjednika države, a mene moja izbacila. I to je ta mala razlika. Ostali smo dobri, Pahor i ja, iako je on predsjednik susjedne države a ja, politički, u svojoj nisam više ništa.

Istarska pitanja

- Vi ste u premijerskom mandatu veliku pažnju posvećivali Istri, dobro surađivali s istarskim političarima?

- Da, svakako, s Jakovčićem recimo. Potpisala sam na Brijunima s njim dogovor koji je trebao otvoriti vrata nekim korisnim projektima i zbog toga se gotovo raspala Kukuriku koalicija. Naime, Milanović se tada silno naljutio na Jakovčića, a ja sam mislila da je taj sporazum zaista dobar i koristan.

- Jesu li vam i vaši zamjerali što surađujete s Jakovčićem?

- Ne, nisu, bar ne vidljivo. Sjećam se da smo Jakovčić i ja bili dobro raspoloženi nakon tog potpisivanja, vozili smo se u nekom automobilčiću, a to je izazvalo znatan revolt SDP-a koji se spremao rušiti me. Bilo je i u mojim redovima nekih pitanja što ja to pokušavam u Istri s pripadnikom Kukuriku koalicije, a ja sam mislila tada kao i danas. Predsjednik Vlade ne može birati projekte prema stranačkoj pripadnosti, već mora podupirati projekte koji su važni za sve. Tako smo i potpisali projekt za bolnicu u Puli, a ja se i danas kao i tada osjećam više nego dobrodošla u Istri.

- A zašto se nakon toga ništa s Brijunima nije dogodilo?

- Ne znam zaista. Za mnoge poteze u politici često treba malo više hrabrosti. Općenito nam nedostaju hrabri političari.

- Dolazite li u Istru?

- Još prije, kao potpredsjednica Sabora, u Tuđmanovo vrijeme, ljetovala sam u Poreču i svi su bili izuzetno ljubazni prema meni. I danas je tako, osobito u Poreču u kojem se osjećam kao doma.

- Postoje li po vama sličnosti između HDZ-a i IDS-a?

- HDZ je velika stranka na nacionalnoj razini, a IDS je regionalna stranka. Nikada nisam uspoređivala te dvije stranke. S IDS-om sam imala korektne odnose, kao što sam ih imala recimo s gospodinom Čačićem. Znao mi je reći, dok sam bila premijerka, "mislim da ti je ovo dobro i predložio bi ti još...", i sve mi je to koristilo. Moj problem u premijerskom mandatu je bio što je bio relativno kratak i što nisam imala dovoljno vremena za sve važne projekte i vrijednosti. No, željela sam okupljati.

- Može li Hrvatska pomiriti te nepotrebne tenzije i podjele kojih je sve više, od desnog na lijevo?

- Za demokraciju su važni i lijevi i desni, ali bi velika koalicija u ovom trenutku za hrvatsku demokraciju bila pogubna. Jer bi zatrla demokraciju i demokratske procese u Republici Hrvatskoj. I lijeve i desne opcije moraju, međutim, imati snage i hrabrosti postizati konsenzuse oko strateških pitanja za državu i društvo, na dobrobit građanki i građana. Kao što je bio zadnji veliki strateški dogovor oko ulaska Hrvatske u EU. U tom kontekstu, evo, sjećam se da sam pristupni ugovor za EU mogla potpisati sama, kao predsjednica Vlade RH. Predložila sam članovima Vlade da potpisnik bude i predsjednik Ivo Josipović, a u tom me prijedlogu podupro i tadašnji moj vanjskopolitički savjetnik Davor Ivo Stier. Mislila sam da je to važno za državu jer smo u tom poslu, bez obzira na razlike i međusobe kritike, svi bili zajedno.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter