Državna imovina
Radojčić: Vlada najvrjednije prostore u Istri opet gleda kroz turističke krevete
Dušica Radojčić (Možemo! Pula)
Saborska zastupnica Možemo! Dušica Radojčić upozorila je u srijedu tijekom saborske rasprave o Strategiji upravljanja državnom imovinom da Vlada, umjesto stvarne razvojne politike, državnu imovinu na obali ponovno promatra gotovo isključivo kao prostor za nove turističke projekte.
"Državna imovina treba biti pokretač razvoja, ali razvoja koji stvara otpornu ekonomiju, kvalitetna radna mjesta i veću kvalitetu života građana. Ova Strategija pokazuje upravo suprotno - Hrvatska državnom imovinom upravlja kao da joj je jedina razvojna politika turizam", poručila je Radojčić.
Upozorila je i na, kako tvrdi, netočnost Vladine tvrdnje o ravnomjernoj regionalnoj raspodjeli državnih strateških projekata. Od 32 nekretnine koje je Vlada proglasila strateškima, osam ih se nalazi u Istarskoj županiji, odnosno četvrtina svih strateških lokacija u Hrvatskoj. Prema njezinim riječima, 80 posto svih strateških nekretnina nalazi se u jadranskim županijama.
U Puli četiri lokacije
Radojčić je istaknula da se četiri lokacije nalaze u Puli - Muzil, Saccorgiana, Hidrobaza i Fort Valmarin Bradamante, a dvije u bližoj okolici, u Peroju i Medulinu.
"To nije ravnomjeran regionalni razvoj. To pokazuje da država nema jasnu strategiju razvoja Hrvatske, pa se ponovno oslanja gotovo isključivo na turističku eksploataciju najvrjednijih dijelova obale", rekla je Radojčić.
Dodala je da se nekretnine planiraju aktivirati prodajom, najmom i pravom građenja. Osvrnula se i na izjavu direktora Brijuni rivijere prema kojoj je, kako navodi, postignut dogovor da se za projekte produži pravo građenja s prvotno planiranih 50 na 99 godina.
"Protiv tako dugih koncesija i prava građenja izjasnili su se mnogi hrvatski stručnjaci, navodeći da se zapravo radi o dobivanju zemljišta u trajno vlasništvo", kazala je Radojčić.
Govoreći o Puli, ocijenila je da se ponovno planiraju isti projekti koji se ponavljaju gotovo dva desetljeća, iako su se razvojne okolnosti u međuvremenu znatno promijenile.
"U Puli danas već osjećamo posljedice prekomjerne turistifikacije. Promet je preopterećen, infrastruktura je pod pritiskom, suočavamo se s problemima vodoopskrbe, gospodarenja otpadom i sve izraženijim posljedicama klimatskih promjena. Unatoč tome, država i dalje planira tisuće novih turističkih kreveta, kao da se ništa nije dogodilo, te nimalo ne brine za prihvatni kapacitet lokacija", poručila je.
"Problem nije u prostoru, nego u politici"
Radojčić smatra da se zato postavlja pitanje ne samo društvenih i okolišnih, nego i ekonomskih učinaka modela raspolaganja najvažnijim pulskim prostornim resursima koje nudi Strategija.
Podsjetila je da Strategija, prema njezinu mišljenju, nije popraćena ozbiljnom evaluacijom prethodnih strategija upravljanja državnom imovinom, iako brojni projekti već desetljećima nisu ostvareni.
"Kad dvadeset godina ponavljate iste projekte, a rezultata nema, problem nije u prostoru nego u politici. Ponavljanjem istih koraka ne može se očekivati drugačiji rezultat", rekla je.
Ocijenila je i da Strategija pokazuje izostanak razvojne vizije države.
"Dok Vlada brodogradnju i Uljanik ne smatra strateškim nacionalnim interesom, strateškima proglašava golf igrališta, turističke resorte i zabavne parkove. To jasno pokazuje da Hrvatska nema industrijsku politiku nego turističku politiku", rekla je Radojčić.
Dodala je da se javni resursi ne smiju koristiti isključivo za povećanje turističkih kapaciteta, nego za razvoj gospodarstva koje će biti otpornije na buduće krize.
Javna imovina za potrebe zajednice
U Možemo! smatraju da najvrjedniji državni prostori, osobito na obali, trebaju biti iskorišteni za sadržaje koji stvarno nedostaju lokalnim zajednicama. Među njima navode priuštivo stanovanje, poduzetničke zone koje stvaraju kvalitetna radna mjesta, sport i rekreaciju, kulturne i obrazovne sadržaje, istraživačke i razvojne centre te proizvodne djelatnosti više dodane vrijednosti.
"Država ne bi smjela procjenjivati vrijednost svojih nekretnina samo prema tome koliko turističkih kreveta na njima može izgraditi privatni investitor. Financijska korist države od aktivacije prodajom ili stoljetnim pravom građenja ne bi smjela biti presudni kriterij za raspolaganje vrijednim državnim nekretninama", poručila je Radojčić.
Dodala je da se vrijednost javne imovine mjeri i time koliko doprinosi kvaliteti života građana, otpornosti gospodarstva, regionalnom razvoju i očuvanju prostora za buduće generacije.
Zaključila je da Hrvatskoj treba nova politika upravljanja državnom imovinom koja će napustiti model turističke monokulture i javne resurse koristiti za razvoj raznolikog, otpornog i održivog gospodarstva, a ne za daljnju rasprodaju najvrjednijih dijelova hrvatske obale.
