Politički analitičar dr. Žarko Puhovski, umirovljeni profesor zagrebačkog Filozofskog fakulteta, za naš list analizira sve aspekte nacionalne politike i rad ključnih igrača u godini koja je ostala za nama.

- Godina je protekla u znaku političke dominacije Andreja Plenkovića i HDZ-a, čuje se u krugovima vlasti i opozicije. Slažete li se?

- U najmanju ruku može se govoriti o dominaciji HDZ-a i Plenkovića, a s malo pretjerivanja može reći da su naprosto pojeli sve druge na političkoj sceni. Ne vidim gdje postoji sadržajni, taktički, procesni ili strategijski prostor gdje je opozicija nešto učinila.

- Oporbene stranke, na čelu sa SDP-om, pokazale su se nestabilnim. SDP-u se raspadaju lokalne organizacije u Zagrebu i Splitu, Socijaldemokrati nemaju nikakav rejting, IDS je napustio bivši predsjednik koji je sada župan... Desnica neprekidno osniva nove stranke i atomizira se.

- Postoji stanovita opasnost od faktičke jednostranačke situacije. Mi imamo pluralizam, višestranačje, ali da je HDZ i glasanjem u Hrvatskom saboru o obuci Ukrajinaca dobio dvotrećinsku većinu, Plenković bi doista mogao reći da drži sve u rukama.

- To je jedini Plenkovićev politički poraz?

- Radi se o porazu u direktnom sučeljavanju, no fundamentalni poraz je obnova Banije i djelomice Zagreba. Obnova je katastrofalna i meni je to nerazumljivo. Glasanje u parlamentu može se dogoditi s razlikom od četiri glasa, ali da dvije godine bezobrazno ništa ne rade, to se ne može razumjeti. Uvjeren sam da bi nas dvojica u roku dva-tri mjeseca mogli sagraditi nekoliko kuća na Baniji. I takvih kuća ima, nastalih na privatnoj inicijativi, a država je napravila pet-šest kuća na Baniji i niti jednu u Zagrebu. Tu ima svega – od nesposobnosti do terora "zaštitara" koji ne dopuštaju uređenje kuća kakvih je najmanje deset tisuća u srednjoj Europi. Od javnih zgrada obnovljeno je jako malo, poput škole u Petrinji. Ne idu blok po blok i ulicu po ulicu, nego se radi bez ikakvog plana. Nisam građevinar, ali ovakva obnova mogla bi potrajati desetljećima.

- Školu u Petrinji su obnovili Mađari.

- Mene kao građanina to ne zanima, da je bar više takvih "Mađara" jer se ovako ne pomaže ljudima. U jednom trenutku pokazalo se da je Republika Srpska dala više za obnovu Banije od zagrebačkog Kaptola. I to isto nešto govori.

- Govori da se ne radi o biračkom tijelu HDZ-a. Posljednjih dana premijer Plenković neprestano govori da je 2022. bila "godina isporuke", misleći na Pelješki most, ulazak u eurozonu i Schengen. Ti projekti pokrenuti su odavno, nije sve započelo s Plenkovićem.

- Sve što je napravljeno, napravljeno je za vrijeme Plenkovićeve Vlade. Protiv mosta je bio SDP; nota bene i ja sam bio jer se problem mogao riješiti izgradnjom koridora, no sad je gotovo – i tu je očita Plenkovićeva zasluga. Oko Schengena, devedeset posto posla napravila je njegova Vlada. Što se tiče eura, 99 posto poslana napravila je ova Vlada zajedno s HNB-om. To su veliki uspjesi i to mu nitko neće zaboraviti. Uz to, za mene je posebno važno što jedan od posljednjih ustaških simbola – kuna – miče sa scene.

- Znači, Plenkoviću "ne pakovati" da se pomalo kiti tuđim perjem, kako je izjavio Peđa Grbin?

- Treba priznati da je sve to rezultat rada njegove Vlade i državnog aparata koji nadzire. No, to je bio njihov posao i nije se mogao obaviti brže ili lakše. Možda se i nije mogla izbjeći žrtva sisačke rafinerije u zamjenu za Schengen. No, riječ je mukotrpnom poslu, štrikanju kako bi rekla moja baka, i to je Vlada uspješno napravila. Svaka im čast na tome, ali mene zanima što će biti 2023. godine? Ostaje nam problem ulaska u OECD, nekad smo bili u ravnini sa Slovenijom što se tiče ulaska, a u MVEP-u upravo je Plenković bio zadužen za taj posao. Tada je bio niži funkcionar, trebao bi objasniti u čemu je problem.

- Poslije "godine isporuke" slijedi, možda, "godina naplate", izbori?

- Vlada je mnogo napravila i na zaštiti standarda građana, što treba priznati. Standard je još uvijek loš, velikom broju ljudi još uvijek ne ide dobro, ali niti jedna Vlada od ratnih naovamo nije imala teži posao od Plenkovićeve. Zbog covida i ukrajinskog rata, ponajviše. O tome nema spora. Tu je Vlada dobro kormilarila, ali iduće godine vidjet ćemo koliko sve to stoji. Novac koji curi iz Bruxellesa također se mora nekako naplatiti i opravdati, a Hrvatska se našla u poziciji u kojoj se mogu naći siromašne zemlje – da ima više novca nego što ga može potrošiti. Da je to netko rekao prije pet godina, završio bi u ludnici, dok se danas Hrvatska muči da potroši 75-80 posto novca koji je njezin, ali ga ne zna potrošiti.

- Ima li razloga za promjenu ministara u Plenkovićevu kabinetu. "Svizac" Gordan Jandroković već proriče lošu sudbinu za Ivana Paladinu zbog "nestvarno spore" obnove?

- Plenković je razvio jednostavnu taktiku: on svoje ministre brani, koji puta duže nego što treba, ali kad shvati da mu neki ministar donosi štetu, smjeni ga. I treba pokazati da su svi ministri fusnote u odnosu na premijera; nikad nismo imali moćnijeg. A i toliko uspješnog.

- Paladina je izvanstranački ministar, neće biti problema unutar HDZ-a ako ga smjeni?

- Stranka više nije važna, ona je pokopana. To je drugi veliki uspjeh Plenkovića koji je stranku hibernirao i koja sada ima onu funkciju koju je Hannah Arendt opisala kao funkciju stranke u totalitarnom poretku gdje joj je glavna zadaća podrška vođi. Napokon, smjena ministra zaduženog za obnovu poslat će poruku da HDZ odlučno djeluje i ispravlja svoje pogreške.

- I drugi stranački lideri vide stranku kao osobni alat za politički uspjeh?

- Da, imamo Peđu Grbina koji svoju stranku postavlja tako da bude podrška bivšem vođi koji je stranku uništio. Iako Milanović sa SDP-om posljednjih godina nema nikakve veze, Grbin podržava nekoga tko nije u stranci od koje se sadržajno toliko udaljio da se to ne može mjeriti. On nema veze sa socijaldemokracijom.

- Kako izgleda politički profil Zorana Milanovića?

- On je nezakoniti politički sin Franje Tuđmana. To je njegov profil; on je suverenist i čovjek koji zbog vlastitih narcisoidnih crta ne može podnijeti da mu netko tumači što da radi ili da je netko iz Bruxellesa pametniji od njega. Iz te osobne pozicije proizveo je koncept suverenizma na kojem je pretrčao Plenkovića na desnici. On je sad desnije od Plenkovića.

- Krene li po drugi mandat, Milanović može računati na podršku dijela desnice, ali i na gubitak lijevih glasova?

- Mene šokira što i dalje dobiva lijeve glasove. Vidimo diskusije u Parlamentu i u njima se moglo čuti da se dio zastupnika pred Milanovićem ponaša kao kunić pred klanje. Tu što je govorio predsjednik Odbora za obranu Franko Vidović bilo je nešto nepojmljivo, zbog toga što jedan dopis nije potpisao premijer nego ministar on je napustio sjednicu. Sandra Benčić je u stanju reći da, u vezi predsjednikovih izjava o Ukrajini, "nećemo valjda vjerovati medijima". A predsjednik jedino preko medija i komunicira, on je prije godinu i pol dana odbio svaku službenu komunikaciju. Mene čudi ta ovisnost ljevice o Milanoviću nakon njegovog pomaka na desno i uvjeren sam da će značajan dio birača ljevice glasati na njega i na sljedećim izborima.

- To znači da bi mogao biti favorit, iako kod nas favoriti gube utrke za Pantovčak?

- Tako je, ali Milanović je obavio najvažniji posao koji je ljevica od njega očekivala – da radi HDZ-u o glavi. To što nastupa s desne, a ne s lijeve strane može se pokazati drugorazrednim pitanjem, no on radi Plenkovićevoj Vladi o glavi. Njegova popularnost je visoka na razini cijele godine, nije visoka kao nekada Ive Josipovića, ali Milanović ima "borbenu" podršku. On je sebe postavio kao onog tko se sam bori protiv HDZ-ove aždaje. Pri tome mu, doduše, pomaže čitav jedan brežuljak ispunjen vojnicima i špijunima koji rade za njega.

- Čini se očitim da koristi dosjee u obračunu s ljudima koji mu nisu po volji?

- Tako je.

- Trenutačno je zablokirano četrdesetak imenovanja u diplomaciji, postavljanje šefa vojne tajne službe, a na pomolu je i sukob koji bi državu mogao ostaviti bez načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga. Može li se to razriješiti bez izbora?

- Milanović i Plenković ne mogu se niti o čemu dogovoriti i to je najveći problem. Razlog tome je što su nevjerojatno slični. Tu se ne radi o političkim i svjetonazorskim razlikama, nego o najsličnijim političarima u Hrvatskoj. Oni su kao Kajin i Abel, a znamo kako je to završilo za Abela.

- Sličnost se vidi i u marginalnim izjavama; Plenković ne zaboravlja "mamu vojnu lekarku" koju je spominjao Milanović, no zato Peđu Grbina proziva jer mu žena ima diplomu iz Kragujevca?

- To su ljudi koji ne mogu izdržati da ne skoče na "visoku loptu". Milanović je češće počinjao sukob i bio vulgarniji, ali Plenkovićeva prednost nije u tome što je malo pristojniji. Njegova je prednost što radi još nešto, dok Milanović ne radi ništa. Milanović se ujutro probudi i raspita gdje će putovati te unaprijed pripremi što će reći. I na kraju upita novinare imaju li još pitanja? Činjenica je da Plenković funkcionira uz sve te svađe, dok je Milanovićev glavni posao da se svađa, iako mu je glavna zadaća održavanje ustavnog poretka. Zadužen je usklađivanje rada državne vlasti. Ako je išta učinio u tom smislu, to se ne može primijetiti.

- Ministar vanjskih poslova Gordan Grlić-Radman tvrdi da bi Vlada trebala dobiti veće ustavne ovlasti jer je – izvršna vlast. Dakle, da se promijeni Ustav, a ne ponašanje Vlade u određenim trenucima.

- Ideja da se Vladi dižu ustavne ovlasti jako je čudna. Jedino što je čudnije od Grlić-Radmana, koji se nije iskazao kao političar natprosječne inteligencije, jest da je i oporba u Saboru to tražila. Oni su rekli da ne žele odlučivati, nego da Vlada odlučuje – tjerajući je prema predsjedniku – ne videći da tako razvlašćuju sami sebe i čineći Vladu moćnijom. Pred očima su imali jedino kako ih štiti i brani sam Milanović. Ideja da se Vladi povećaju ustavne ovlasti je opasna i tragu je oboga što se u svijetu govori kao kapitulacija zakonodavne pred izvršnom vlašću. Parlamenti u svijetu su danas sve slabiji, a počivaju na engleskom modelu diobe vlasti po načelu nestranačkog pluralizma. Svaki zastupnik je predstavljao dio države, dok to danas nije slučaj.

- Promjene Ustava su trenutačno nemoguće, glasanje o obuci Ukrajinaca pokazalo je da HDZ ne može skupiti 101 glas. Očito se neće mijenjati ni odredbe o referendumu?

- Jasno je da do te promjene Ustava ne može doći. Dok SDP postoji u tragovima, on će u staljinističkoj pokornosti Milanoviću pokušati ne slušati, nego predvidjeti što bi predsjednik mogao htjeti. Uostalom, hrvatski Ustav svojevrsni je paradoks – u njemu imamo diobu vlasti unutar diobe vlasti između Vlade i predsjednika. Predsjednik bi trebao imati pravo da neke odluke donosi sam, a Parlament ga može smijeniti ako on to pogrešno radi. Sadašnja situacija – da morate imati supotpis obje strane – rađa konflikte još od doba Stjepana Mesića i Ivice Račana. Problemi su nastajali i kad su premijer i predsjednik bili iz istih političkih opcija.

- Prilike na ljevici čine dosta maglovitim. Stranka Možemo!, koja se ujedinila sa strankom Zagreb je naš!, pregovara sa SDP-om o novoj koaliciji u Zagrebu. U SDP-u bi, navodno, s cijelom platformom Možemo!, gdje su i Nova ljevica i Orah, htjeli stvoriti nacionalnu koaliciju do početka travnja. Imaju li oni, poslije svih lomova u SDP-u i načina kako se vlada Zagrebom, realne šanse da osvoje vlast?

- Prvo je pitanje postoje li uopće te dvije stranke. Odgovor je jednostavan – na nacionalnoj razini one ne postoje. Možemo postoji u Zagrebu, u dva mjesta u Istri i malo u Dubrovniku. SDP svakih nekoliko mjeseci raspusti neku od svojih jačih lokalnih organizacija. Dakle, mogu li se oni kao stranke ujediniti za pobjedu na izborima? Za predsjednika ili predsjednicu morate uglednu osobu i novac za propagandu. Za parlamentarne izbore morate imate 14 kandidata po izbornoj jedinici, dakle oko 150 kandidata, te u svakoj krčmi, na svakom portalu i društvenoj mreži, nekoga tko će pisati u vašu korist. SDP je to nekad imao, kao i HSS koji je nestao, a danas to ima samo HDZ. Uz to, otvara se pitanje kako je uz pomoć Ivane Kekin uništena Nova ljevica.

- Kako to mislite?

- Ivana Kekin je, umjesto da bude predsjednica Nove ljevice, postala glasnogovornica Možemo!. Pritom se nepojmljivo osramotila kritikom svjetskog prvenstva u Katru zbog razloga o kojima neki od nas godinama govore. Istovremeno, ona i Možemo! 1. studenog stavljaju na Bandićeve fontane reklamu za Alžir, državu koja se posebno ističe u kršenju ljudskih prava. To je napravljeno bez vidljivih razloga – u Katru se barem igrao nogomet – pa se pitam kakva je to ljevica koja reklamira Alžir? Doduše, to nije najbitnije pitanje.

- Koje glasi?

- Pitanje je može li ljevica uopće imati kontrolu nad Zagrebom, te imaju li snage uz to širiti stranku po Hrvatskoj. Odgovor, nažalost, glasi ne. Kakav god bio izborni sustav, sadašnji je besmislen, oni ne mogu uz prisustvo u Zagrebu, Pazinu, Puli i Dubrovniku, dobiti nacionalne izbore. Treba biti prisutan u Iloku, Benkovcu i drugdje da bi se to napravilo.

- Pokazuje li to da aktivisti nisu dobri političari?

- Da, jer je biti političar jedan jako težak posao. Od svih njih, jedino je Sandra Benčić u mogućnosti da radi profesionalno. Ona jedina u svojim istupima ima što reći. Ne možete se ponašati kao Tomašević koji svako malo promrlja da mora surađivati s Vladom. To je istina, ali onda mora postojati netko tko može biti kritičan, uz Sandru Benčić.

- SDP i Možemo! ne mogu se dogovoriti o izgradnji dječjih igrališta u Zagrebu. Kako će načiniti nacionalnu strategiju za razvitak Hrvatske ili izborni program?

- Oni nemaju stav o decentralizaciji, izbornom zakonu, o vanjskoj politici... O ničemu nemaju stav. Oni predlažu civilnu misiju u Ukrajini, meni se to sviđa, ali sada je rat i to je druga tema.

- Desni parlamentarci kažu da Hrvatska postaje meta ako podrži obuku Ukrajinaca. Pa meta smo od dana kad smo Ukrajincima poslali topove, a i kao članica NATO saveza?

- Mene je razveselilo da imamo situaciju bez presedana u Europi. Vodeći muževi desnice priznali su da su kukavice. Svugdje su desničari junaci od glave do pete, a naši muževi se boje jedne ofucane države koja danas ne može štiti svoje povijesne granice. Nitko se nije bunio kad je artiljerija poslana u Ukrajinu, mi smo među prvih deset u donacijama, a sam Milanović je predlagao da se pošalju i tenkovi, pa da se dobiju novi. No, usprotivio se treningu ukrajinskih oficira. Milanović ima pravo samo u jednoj stvari – Grlić-Radman nije smio reći bez konzultacija s njim da ćemo primiti vojnike. Doduše, predsjednik se ponaša kao razbarušeni aktivist koji je Ustavni sud nazvao zemljoradničkom zadrugom – da bi se odjednom pozvao na proceduru. To je doista neobično, što ne opravdava propust Vlade.

- Opet smo na istom. Tko može komunicirati s Milanovićem iz Banskih dvora?

- Vjerojatno samo Davor Božinović i Radovan Fuchs. Svi drugi nemaju nikakvog kontakta. Time Milanović sječe granu na kojoj sjedi jer bi kao predsjednik trebao usklađivati rad državnih organa.

- Tko bi mogao iznenaditi Plenkovića i HDZ na izborima? Pojavila se inicijativa Damira Vanđelića, wanna-be Kolindinog premijera koji je osnovao udrugu i najavljuje osnivanje stranke. Može li se on predstaviti kao tehnokrat, kao Robert Golob koji je u Sloveniji pobijedio s Pokretom slobode?

- Taj nema nikakve šanse. Vanđelić je bio zadužen za obnovu od strane HDZ-a, najslabiju točku Vlade, i napustio je tu dužnost. Na izborima nema šanse. Vanđelić se kao vrdalama motao oko Vlade.

- A druge stranke? Most, DP, suverenisti?

- Most se jedini čvrsto drži, kad je riječ o postocima i rejtingu, ali nema nikakvu poziciju. Most može, s predsjednikom ili bez njega, napadati Plenkovića, ali nema vlastitu poziciju. Žele jaču ulogu parlamenta, ali ne kad se radi o Ukrajini, nego o drugim stvarima.

- Most više nema koalicijski potencijal?

- Tako je. Njihov čitav posao je da pokušaju doći do dvoznamenkastog broja zastupnika u parlamentu. Tim se oni bave. Domovinski pokret ima na čelu lokalnog funkcionara čiji je domet da bude šef gradskog groblja u Vukovaru. Osramotio se pred čitavom desnom javnošću priznajući da su kukavice ili paničari, što je još gore.

- Kako procjenjujete poziciju IDS-a? Pozitivno govore o HDZ-u, što se nikada nije dogodilo?

- IDS ima sindikalni sindrom, ta je stranka istarski HDZ od samog početka. Stranka je funkcionirala na razini kapilarnog utjecaja, a ne ideologije. Kao što je HDZ preuzeo Hrvatsku sloganom "Zna se!" kada se ništa nije znalo, što je najbriljantniji primjer PR-a u hrvatskoj povijesti, tako je IDS rekao "mi smo Istra". Samo oni nemaju Plenkovića, ne mogu se okrenuti na drugu stranu.

- IDS kaže da su liberalna stranka?

- Možda bi oni mogli biti liberali, kada ne bi tražili više vlasti tamo gdje su je osvojili. Kad se IDS osnivao, imao sam dugi razgovor s Ivanom Jakovčićem i rekao sam da mu da uvedu frakcije. Pomalo naivno, profesorski, predložio sam da imaju socijademokratsku, liberalnu, demokršćansku frakciju jer se ne može negirati pluralnost istarskog društva. Pragmatičar kakav je bio, Jakovčić je rekao da bi to iziskivalo puno posla. Mogu samo dodati – bez jamstva da će od toga imati koristi.

- Kakva je budućnost IDS-a?

- Na idućim izborima će oslabiti, ali neće nestati. No, kad postanu relativni, jedna od stranaka, proći će još slabije na izborima iza toga.

- To bi bio kraj regionalnih stranaka – na sceni i u vlasti je još samo PGS?

- Tako je. Imali smo Dalmatinsku akciju, pa slavonsko-baranjske stranke, Zagorsku stranku, Međimurski demokratski savez – dok danas imamo IDS i PGS koji nema svoju poziciju. A ona ne postoji jer nema regija koje su utemeljene.

- Možemo li očekivati da će Plenković i HDZ ići na uranjene parlamentarne izbore u 2023. godini, ili će peglati imidž, obnavljati Baniju i Zagreb, biti superaktivan u Bruxellesu?

- Dobro mu je krenulo. U zemlji raste optimizam, pa ako se taj rast nastavi, bila bi to izborna prilika. Ne prvi puta, već se nekoliko puta to ponovilo da bi izbore dobio. Ali, to znači da bi se Plenković trebao dva mjeseca baviti strankom, listama i slično, što ovisi o tome ima li relaksiranu situaciju u vlasti. To pak ne ovisi o njemu nego o Joe Bidenu i Vladimiru Putinu – jer je svijet u tragikomičnoj situaciji sraza jednog luđaka i jednog senilca. Nitko ne zna što se sutra može dogoditi.

Povezane vijesti

• Miletić: U IDS-u se razmišlja i o samostalnom izlasku na izbore
• Ivan Jakovčić o preseljenju brodogradilišta Uljanik, izlasku Borisa Miletića iz IDS-a, Filipu Zoričiću i - aoristu
• Jakovčić: "Istraživanja već godinama podcjenjuju IDS, ali mi na kraju uvijek dosegnemo željeni rezultat"