Proteklih dana duže sam se zadržavao u kući, natjerala me hladnoća. Više sam čitao, pretraživao arhivu… Našao sam tako požutjeli novinski izrezak, bez datuma i naznake novine u kojoj je objavljen. Sudeći po sadržaju fascikla, bit će da je objavljen sredinom sedamdesetih, jasno, prošlog stoljeća. Također, na osnovu potpisa autora – N. Figenwald, pretpostavljam da je objavljen u nekome od izdanja Vjesnikove kuće, u to vrijeme najvećeg novinskog izdavača u ovom dijelu Europe, čiji će neboder za koji mjesec postati gomila građevinskog otpada. To je sada druga tema.

Vraćam se kratkom tekstu naslovljenom "Nautika po zakonu", s nadnaslovom "Pravilnik o marinama". U njemu stoji da se priprema izrada pravilnika o "minimalnim uvjetima koje uslužne organizacije treba da pružaju nautičkim turistima". Temelj za njegovo donošenje bio je Zakon o ugostiteljskoj i turističkoj djelatnosti.

Autor teksta konstatira da će "sa zakašnjenjem od dva desetljeća, domaći i (brojniji) strani vlasnici jahti i sličnih plovila uskoro svoje brodove vezivati – po zakonu". Navodi da je u jeziku turističkih radnika, pomoraca i nautičara pojam marina odavno poznat, prisutan je u novinskim tekstovima i drugdje. Do tada, međutim, riječi marina, ili nekog sličnog pojma, nije bilo u tekstovima propisa. Iz novinskog teksta saznajem i to da u Hrvatskoj ima devet poznatih i aktivnih marina kojima praktički nije priznat status, niti im je normirana djelatnost.

Slabašni zaveslaji

Na osnovi ove brojke pokušavam vremenski locirati objavu teksta. Važan je to datum za naš nautički turizam. Nadasve iz današnje perspektive, kada je Hrvatska u svjetskom vrhu tog dijela turističkog poslovanja. Devet marina u Hrvatskoj sedamdesetih godina! Neke mogu iz glave nabrojiti. Trebalo bi vremena, prelistavanje arhive, literature, jasno i interneta i – otkrio bih svih devet. Jednom prilikom u to ću se upustiti…

U nautičku djelatnost hrvatski je turizam davno uplovio, ali je dugo naša nautička plovidba imala slabašne zaveslaje. Zato je i izostala ranija zakonska regulativa. Kad pravilnik stupi na snagu, ističe autor teksta, bit će regulirane osnovne stvari, kao i sporedni poslovi koje marine mogu obavljati. "Dan je i rok od dvije godine od stupanja na snagu ovog propisa da bi se sadašnje marine dotjerale". Mnogima danas ovo djeluje smiješno. Tekst, međutim, treba smjestiti u ondašnje vrijeme. Nautički turizam na našim prostorima činio je prve korake, ni preko granice nije bilo nekih respektabilnih uzora, a k tome, ni granice nam nisu bile do kraja otvorene.

Prije šezdesetak godina sa čuđenjem smo pratili svaki gliser što je projurio uvalom, masovno se okupljali ako se neka jahta vezala na Velu rivu. Pa još ako je imala stranu zastavu. Kakvih se sve komentara moglo čuti… Na mukama je bio i piloto. U malim mjestima rijetki su bili lučki kapetani sa znanjem stranih jezika. Sve u svemu, događaj o kojemu se dugo pričalo. A danas… Uplovi jahta, rijetki je i pogledaju. Osim ako nije nešto ekstra. Uostalom, u prvim danima turizma na otocima je čudo predstavljao i osobni automobil. Kako je došao preko mora? Trajekti… tko je znao da oni postoje… Riječki botel Marina dokaz je njihove dugovječnosti.

Spavaju u brodovima

U starom novinskom tekstu što je objavljen prije pedesetak godina postavljeno je i pitanje: zašto je sve ovo turizmu tako važno, uz ponuđeni odgovor koji vrijedi citirati: "Jednostavno zato što u Mediteran, pa i u Jadransko more, svake godine stiže sve više plovila, koja mi ne možemo "ugostiti", a Italija, Francuska i Grčka su svoje marine odavno ozakonile, grade ih masovno i na svoje vezove mame moguće "naše" goste. Iako je korist neosporna i za malobrojne domaće vlasnike brodova, ipak treba reći da je ovo za nas značajka: prije svega dobitak zbog stranih turista nautičara. To su naime obično ljudi najviših potrošačkih mogućnosti, bez obzira što često – spavaju u brodovima." Tko bi danas tako razmišljao, tome se čudio? Na brodovima spavaju najbogatiji, bogati i manje bogati, nitko ne pomišlja na kopneno noćenje.

Pričao mi je svojedobno čovjek iz mjesta Krilo Jesenice, najbrodarskijeg na našem Jadranu, poznatog po mnoštvu malih kruzera što u sezoni plove našim morem. Bio je jedan od prvih koji su se upustili u tu djelatnost, napustili stoljetnu tradiciju pjeskarenja. Krajem pedesetih godina došao mu Hrvat iz inozemstva, uspješan poslovni čovjek. Nagovorio ga da pođe na krstarenje s grupom Austrijanaca. Do tada je pjeskario, kao i većina tamošnjih brodova. Nisu to bila turistička putovanja poput današnjih, nije bilo komfora na brodu. Malo su isprali pijesak, ukrcali vodu, jednu bačvu od 200 litara i dvije kante. Bojao se, bili su to bogati ljudi, a uvjeti na brodu skromni. Jedino je, pohvalio se, friške ribe bilo u izobilju svakoga dana. Ljudi su bili oduševljeni, umjesto planiranih 14, krstarili su 18 dana. I tako je krenulo… Prenamijenjene i često nadograđene drvene pjeskare, što nisu nudile previše komfora, davno su počeli mijenjati mali suvremeni kruzeri s bogatom ponudom i, uglavnom, istim rutama krstarenja. I vlasnici su, uglavnom isti, mlade generacije starih brodarskih obitelji. Viđamo ih svakog ljeta u riječkoj luci.

Daleke poslovne ideje

Mogu spomenuti još jedan detalj iz albuma sjećanja. Našao sam se s direktorom turističko-ugostiteljske tvrtke – bila je 1981. ili 1982. godina. U svom sastavu imali su i marinu. Više smo bili povezani prijateljski nego poslom pa je, znajući da priča neće doći u novine, za jednog dugog, nevezanog razgovora, "otkrio" svoje poslovne ideje. Želja mu je bila kupiti makar tri, a idealnim je smatrao pet-šest, brodova za čarter. Priznajem, malo sam znao o čarteru, taj pojam tada je uglavnom bio nepoznat na našoj obali. Detaljno mi je obrazložio svoju ideju, izračune financijske dobiti… temeljito i precizno. Ne treba čuditi, školovanjem smo bili iste, matematičke struke. Ideja je provedena u djelo, ali godinama nakon njegove smrti.

Iz današnje perspektive navedeni primjeri djeluju pomalo nestvarno. Naše more nautičari masovno pohode, svake ih je godine više, što službene brojke ponekad ne iskazuju. Nautičare i njihova plovila u ljetnim mjesecima viđamo doslovno svugdje, u plovidbi, na vezu i sidrištu, u svakoj luci i lučici, privezištima, u sigurnim uvalama i na atraktivnim lokalitetima. O marinama, odnosno lukama nautičkog turizma svih kategorija da ne govorimo.

Danas raspolažemo respektabilnom nautičkom infrastrukturom, marine su davno ozakonjene, a često se postavlja pitanje koliko koristimo potencijale što ih nudi taj segment turističkog poslovanja. Ipak, ne treba pretjerivati.

U ljetnim mjesecima obalu i otoke davno smo prenapučili, ne bi valjalo da se slična gužva stvara i na moru.

Povezane vijesti

• Hrvatska je prva čarter sila u svijetu, ali marine su hendikepirane kod mjera za turizam: "Ove uvjete je nemoguće ispuniti"
• Novi Vinodolski: Hrvatska čigra na mirnom vezu u marini
• Pad broja nautičara i cijena u hrvatskom charteru: Što donosi nova sezona?