Plivajući parangali tehnički se ne razlikuju bitno od parangala namijenjenih lovu bijele ribe, osim po visini prostiranja, odnosno položaju koji zauzimaju u moru.

Ovisno o mjestu spajanja kalume i maestre, ovaj tip parangala može loviti neposredno ispod površine mora pa sve do samoga dna, na visini koju ribar smatra najprikladnijom.

U pravilu ima maestru izrađenu od najlonskog monofila promjera 1 milimetar, na koju se navezuju prame promjera 0,60 milimetara, duge od 180 do 250 centimetara, međusobno udaljene 5 do 6 metara.

Postoji nekoliko verzija montaže plutenih dodataka na ovaj tip parangala. U prvoj verziji pluteni dodaci montiraju se na maestru između prama, zbog čega se nakon svakih 5 do 6 prama postavlja i olovni uteg težine od 10 do 50 grama, koji sprječava isplivavanje parangala. Ako je parangal podignut visoko od dna, uteg je manji, dok u slučaju da je bliže dnu može biti teži. U tom je slučaju obavezno da je uteg s maestrom spojen konopcem duljine koja odgovara visini na kojoj je maestra spojena s kalumom.

Zahvaljujući takvom rasporedu plutenih dodataka i opterećenja, parangal zauzima položaj koji je više-manje paralelan s dnom, pa zapravo lovi u "pola mora".

U drugoj verziji pluteni dodaci postavljaju se isključivo na prame, tako da su udice na dubini koju određuju spoj kalume i maestre te duljina prame.

Ako je parangal kraći, a maestra dovoljno zategnuta, dodatni utezi nisu potrebni. Međutim, ako je parangal dug, a kurenat izražen, dodatna opterećenja postaju neophodna te se postavljaju na isti način kao u prvoj verziji.

Ovi parangali namijenjeni su lovu krupne pelagičke ribe, ali i lovu bijele plemenite ribe, oslića te ostalih pridnenih vrsta.

Budući da ne mora ležati na dnu, plivajući parangal vrlo je pogodan za ribolov na zahtjevnim, hridinastim dnima.

Ribolov plivajućim parangalima donedavno je bio posebno uspješan u Novigradskom moru, no otkako se papalina povukla, ukupni ulov ostvaren ovim alatom doslovno je desetkovan, pa se ovi parangali danas sve rjeđe koriste.

Plivajući parangali najčešće se ješkaju srdelom ili živom ješkom. Kada se koriste za lov pridnene ribe, rijetko imaju više od 50 udica, znatno češće 25 ili 30, dok u pučinskom ribolovu njihov broj katkad prelazi i 1500 udica.

Povezane vijesti

• Imate li poteškoća pri podizanju parangala? Evo kako možete izbjeći zadjeve i opasnosti
• Lovite li i vi na fermu? Evo nekoliko detalja koji vam mogu pomoći
• Jeste li znali da će šarag zaobići parangal ako je na njemu već ulovljen drugi šarag?