Mediteranska dagnja, najrašireniji školjkaš Jadrana, može se naći na mnogim jelovnicima kao dio naše gastronomske ponude. Mušule, mušlje ili pedoči, samo su neki od naziva za ovog školjkaša koji je upravo zbog svoje dostupnosti, ukusa i hranjivosti gotovo pa glavi dio jelovnika stanovnika koji žive uz more. Međutim, znanstvenike proteklih godina sve više zabrinjava utjecaj visokih temperatura na njihovu populaciju.

Tako je nedavno na društvenim mrežama Institut za oceanografiju i ribarstvo objavio kako su tijekom prošlotjednog redovitog uzorkovanja unutar projekta #BivalveSPEECH, koji financira Hrvatska zaklada za znanost – Croatian Science Foundation, zabilježili temperature od 24,7 °C u površinskom sloju mora na uzgajalištima školjkaša u Novigradskom moru. Ističu činjenicu da tako visoka temperatura dosegnuta već početkom lipnja otvara pitanja o uvjetima koji nas očekuju tijekom ostatka ljeta.

Stoga, sa željom da bolje razumijemo život jedne dagnje, obratili smo se ?profesorima Odjela za ekologiju, agronomiju i akvakulturu Sveučilišta u Zadru, točnije, Tomislavu Šariću i Ivanu Županu koji su nam komentirali trenutačno stanje u moru, kao i budućnost uzgoja ovog školjkaša.

Održivi uzgoj

Župan ističe kako je uzgoj dagnji, odnosno općenito uzgoj školjkaša najodrživiji način proizvodnje hrane animalnog porijekla jer se školjkaši prilikom uzgoja ne hrane niti se prilikom uzgoja koriste ikakva druga sredstava uobičajena u proizvodnji drugih životinja.

– Također, uzgoj školjkaša ako je pravilno proveden, ima pozitivan utjecaj na ekosustav u kojem se provodi putem efikasne filtracije morske vode. U isto vrijeme uzgojne konstrukcije služe kao mjesta u kojem manje ribe traže zaklon i pronalaze dodatne izvore hrane, dok same ljušture školjkaša pružaju podlogu mnogobrojnim morskim organizmima, koji se inače ne bi imali gdje prihvatiti, povećavaju time bioraznolikost na područjima uzgoja školjkaša, ističe Župan.

Dodaje da se školjke uzgajaju na uzgojnim područjima koja se nalaze u blizini rijeka ili podzemnih vrulja koje donose slatku vodu bogatu hranjivim tvarima s kopna u more.

– Dagnje za rast trebaju hranjive tvari kojih je u otvorenom dijelu Jadranskog mora značajno manje nego u navedenim obalnim područjima. S obzirom na to da se uzgajaju u obalnom području, najčešće u poluzatvorenim uvalama, dagnje su posebno izložene različitim ekstremnim okolišnim uvjetima, od velike količine slatke vode koja smanjuje salinitet ispod fiziološki prihvatljivog za dagnju u pojedinim dijelovima godine do ekstremnih ljetnih temperatura mora popraćenih sušama i manjkom hranjivih tvari u moru.

Ovakvi događaji sve su češći posljednjih godina pa su sve češće i pojave povećane smrtnosti dagnji na pojedinim uzgojnim područjima. S druge strane, u otvorenom moru i na većim dubinama navedene promjene su manje izražene te su općenito stabilniji uvjeti, napominje Župan.

Među najpoznatijim uzgajalištima dagnji u Hrvatskoj zasigurno je Novigradsko more u Zadarskoj županiji.

– Najpoznatije i najcjenjenije su dagnje koje dolaze iz Novigradskog mora. Štoviše novigradska dagnja zaštićena je prestižnom oznakom izvornosti koja kupcu garantira kvalitetu proizvoda koji kupuje.

Osim u Novigradskom moru, u Zadarskoj županiji dagnje se vrlo uspješno uzgajaju i u Podvelebitskom kanalu. Postojao je i pokusni uzgoj dagnji u blizini uzgajališta riba koji je bio također uspješan, ali je, nažalost – napušten.

Trenutačno se dagnje u Zadarskoj županiji uzgajaju na desetak uzgajališta, a količina uzgojenih dagnji je prema službenim evidencijama oko 180 tona, što čini skoro 20 posto ukupne registrirane proizvodnje u Hrvatskoj. Ipak, može se zaključiti kako je proizvodnja znatno niža od potencijala koji naša županija ima, ističe profesor Župan.

Iz perspektive kupca jedan od najvažnijih parametara koji određuje kvalitetu svakog školjkaša, pa tako i dagnje, je indeks kondicije koji pojednostavljeno rečeno predstavlja količinu "mesa" koja se nalazi unutar ljuštura školjkaša.

– Na razdoblje kad školjkaš ima najveći indeks kondicije značajno utječe područje uzgoja, odnosno okolišni faktori koji u tom području vladaju. Za novigradsku dagnju možemo reći da ima najveći indeks kondicije od travnja do studenog.

S druge strane, u nekim uzgojnim područjima van naše županije vidljiv je pad indeksa kondicije u kasnim ljetnim mjesecima, a što je najčešće posljedica manjka hranjivih tvari u vodenom stupcu koji se vrlo često javlja u navedenom periodu, kazao je Župan.

U svojoj objavi Institut je istaknuo kako su prethodna istraživanja u okviru #BiVACME projekta provedena na ušću rijeke Krke i u Malostonskom zaljevu pokazala da dagnje u tim područjima ne rastu tijekom najtoplijih mjeseci u godini.

– Optimalna temperatura za rast dagnji je od 10 °C do 20, 22 °C, iznad i ispod navedenih temperatura rast se usporava. Što se tiče donje granice smatra se da temperature mora ispod 5 °C uzrokuju jako usporavanje metabolizma i rasta.

Također, temperature iznad 28 °C tijekom duljeg razdoblja mogu dovesti do stresa, smanjenog rasta, pa čak i mortaliteta, koji je prošle sezone bio izražen kod nas, ali i kod talijanskih uzgajivača, kazuje nam Šarić.

(Ne)spremnost na izazove

Profesora pitamo, ako dagnje ne rastu tijekom najtoplijih mjeseci, znači li to da prijeti novo ugibanje, a s obzirom na visoke temperature i toplinske valove kojima svjedočimo svake godine?

– Treba istaknuti kako su se masovne smrtnosti školjkaša događale i ranije tijekom povijesti, ali su posljednjeg desetljeća povećani i učestalost i proširenost takvih događaja. Znanstvena literatura snažno podržava hipotezu kako su mnoge recentne smrtnosti školjkaša i drugih živih bića u obalnim ekosustavima povezane s promjenama okolišnih uvjeta uzrokovanih globalnim klimatskim promjenama.

U tom kontekstu zanimljivo je napomenuti kako su uginuća školjkaša, koja su se proteklih godina događala u Jadranu, zabilježena tijekom ljetnih mjeseci te početkom jeseni. Naime, produženje povišenih temperatura mora tijekom kasnog ljeta i početka jeseni negativno utječe na bioenergetiku školjkaša.

Organizmi su izloženi visokim temperaturama i maloj dostupnosti hranjivih tvari, što negativno utječe na njihov rast, reprodukciju i imunitet te u konačnici može dovesti do pojave smrtnosti. U isto vrijeme, razdoblja visokih temperatura sve češće se poklapaju sa sezonom mrijesta školjkaša, što dodatno narušava njihov imunitet.

Kako se koncentracija kisika u moru smanjuje s povećanjem temperature, povišenje temperature uzrokuje smanjenu dostupnost kisika u pojedinim slojevima mora te tako stvara dodatan stresor koji pogađa školjkaše. Ako povećanju temperature pridodamo i suvišak organske tvari u pojedinim priobalnim područjima, situacija postaje još gora.

Naime, suvišak organske tvari popraćen visokim temperaturama potiče razvoj različitih mikroorganizama koji razlaganjem organske tvari troše kisik te tako dodatno smanjuju koncentraciju kisika u moru. Laboratorijska istraživanja pokazala su da povišene temperature morske vode značajno smanjuju kod pojedinih vrsta školjkaša fagocitne aktivnosti hemocita, stanica važnih za obranu organizma od različitih patogena.

Tome treba pridodati kako klimatske promjene utječu i na distribuciju patogena, kao i na ozbiljnost bolesti koje izazivaju, što sinergistički djeluje poticajno na pojavu pomora školjkaša. U kontekstu svega prije rečenog možemo s velikom vjerojatnošću očekivati porast mortaliteta dagnji kao i drugih vrsta školjkaša uslijed povećanja temperature mora, osobito tijekom toplinskih valova, kazao je Šarić.

Koliko su naši uzgajivači spremni za ove klimatske izazove? Koja su potencijalna rješenja za uzgoj u budućnosti?

– Nažalost većina uzgajivača školjkaša u Hrvatskoj nije potpuno spremna na klimatske izazove. Kako bi se smanjila uginuća tijekom visokih ljetnih temperatura mora te tijekom dugih razdoblja smanjenog saliniteta u jesen i zimu, potrebno je provesti spuštanje dagnji u dublje slojeve mora.

Nadalje potrebno je prilagoditi uzgojne gustoće, odnosno smanjiti broj dagnji koji se uzgaja po metru uzgojne instalacije kako bi se omogućila svim jedinkama dostatna količina hrane i u vrijeme smanjene količine hranjivih tvari u okolišu. Sve ovo zahtijeva ulaganja i angažiranje dodatne radne snage što većini malih uzgajivača predstavlja velik izazov, kazao je Šarić.

Oporavak populacije

Jesu li staništa na našem području već osiromašena?

– Staništa dagnji u našoj županiji nisu osiromašena unatoč masovnom uginuću dagnji koji se dogodio krajem 2022. i početkom 2023. godine. Naime, tad smo imali 100-postotni mortalitet u prvih nekoliko metara Novigradskog mora, ali zahvaljujući preživjelim jedinkama na dubljim uzgojnim instalacijama već u 2024. godini došlo je do oporavka populacije dagnji u tom području, kazao je Šarić.

Povezane vijesti

• More na istarskim plažama izvrsne kakvoće
• More ugodno, spasioci spremni, kupača - premalo
• David Skoko pripremao pohane kamenice i dimljene pedoće: JADRANSKE ŠKOLJKE PRIPREMLJENE NA MANJE UOBIČAJENE NAČINE