Jako mlad sam bio kada sam u Moskvi kuhao za Putina i njegovu gošću. On je jeo ribu u soli, a ona jastoga. Naravno da sam provirio da vidim reakciju, kad vidim da ona spušta jastoga na pod i pušta mačku da ga jede. Bez sekunde razmišljanja izletio sam iz kuhinje u salu i pokušao doznati u čemu je problem. Ispalo je da dama jednostavno nije gladna. Putin me pohvalio i uživao u svom jelu. Dojmio me se kao moćan, ali jako pristojan i jednostavan čovjek, kaže Nemanja Janjić

Nakon godina ljetnog rada u ugostiteljstvu, braća Marko i Ivan Macuka iz Štinjana poželjeli su raditi tijekom cijele godine. Kako oboje, priznaju, jako vole dobro pojesti i popiti, jedno je vodilo drugome, a onda im se ukazala prilika da preuzmu već uhodani ugostiteljski objekt uz nogometno igralište u Štinjanu. Uz neke preinake interijera, primjerice daleko veću kuhinju i pravi dječji kutak, vođeni mišlju "nemoj nikada ponuditi drugome ono što ti sam ne bi pojeo", malo pomalo braća su oformila ne samo savršen radni tim i ambijent, već i nadasve specifičan i primamljiv meni.

Štinjanska kopačka ili Campo salata samo su neka od jela iz njihove bogate ponude u kojoj će svatko naći nešto za sebe, pa i vegetarijanci. Čak i ako se iza nekog od ovih imena krije svima poznato jelo s roštilja, ono je ipak specifično modificirano upravo za Campo.

Stopama bake

Da bi vaši okusni pupoljci i nepce uživali u svakom zalogaju, brine se momak od 29 godina koji je u Štinjan stigao iz Beograda. Ime mu je Nemanja Janjić, a i to što kažemo da je stigao iz Beograda nema apsolutno nikakve važnosti. Ali kad kažemo da je Nemanja u naš mali Štinjan stigao s pozamašnim iskustvom, te da je radio u vrhunskim restoranima u Dubaiju, po Grčkoj, u Moskvi, Crnoj Gori, pa i u restoranima svjetskog glasa kao što su beogradski Novak (da, da, baš onog Novaka Đokovića) i legendarna Manufaktura, to je već vrlo značajna stvar.

- Došao sam ovdje na poziv mog prijatelja i odmah mi se jako svidjelo. Tu sam se i zaljubio i, eto, ostao sam raditi. Uglavnom sam do sad, gdje god da sam radio, završio upravo tako, na poziv ili nagovor nekog prijatelja. Živim život u nekom svom free style ritmu, ali sam zato vrlo pedantan, detaljan i posvećen u kuhinji, kaže nam Nemanja.

Kuhanjem se počeo baviti već s 14 godina, zahvaljujući baki koja je bila šefica kuhinje i uglavnom otvarala ili vodila restorane u priobalju Crne Gore. Vjerojatno je baka bila vrlo ponosna što njen ljubimac nastavlja njenim stopama, pomislili smo glasno, ali se Nemanja nasmijao i razuvjerio nas. 

- Ma kakvi, baka me vikala i psovala: "Majmune jedan! Znaš da je to težak posao! Šta ćeš u kuhinji? Boljet će te kičma, imat ćeš upale i žuljeve, nećeš imati slobodnog vremena!". Iskreno, kuharstvo mi i nije bila prva opcija u životu. Dok sam bio mali kao i svaki drugi dječak želio sam jednog dana biti uspješan sportaš. Ali kako sam odmalena bio često uz baku i u kuhinji, upoznavao svu tu hranu, teksture, mirise, okuse, načine pripreme, očito se to negdje duboko sakrilo u meni i samo čekalo trenutak da izađe, kaže Nemanja.

Ljubav prema plesu

Isto je bilo i s plesom. Nemanja je oduvijek volio muziku i prepuštao se tom gibanju, a onda je 2007. počeo ozbiljno trenirati i baviti se hip-hopom. Kao i sve drugo u njegovom životu, i ovo je kod njega išlo nekako glatko i brzo, pa je već 2011. osvojio 9. mjesto na svjetskom natjecanju u plesu, što nije mala stvar. Kroz priču o njegovim dosadašnjim iskustvima shvatili smo da vrlo brzo upija ono što ga zanima. Tako je u samo tri mjeseca naučio raditi sushi koji zahtjeva preciznost, brzinu i vještinu u prstima, gotovo jednaku onoj kod virtuoza pijanista. Međutim, priznaje da je njegova velika ljubav mediteranska kuhinja i roštilj. Iako mu je škola dala temeljna znanja, sve drugo došlo je, priznaje, isključivo njegovim radom i učenjem u praksi, a eto, imao je tu sreću da uči od nekih vrhunskih majstora u svjetskim restoranima.

Može li se uopće kulinarska majstorska vještina iskazati kroz jela s roštilja? Naravno da može.

- Zašto uvijek postoji netko koga nazivaju majstorom roštilja? Zato što je on savladao neke tajne mesa i roštilja koje se osjete kada jedete njegova jela i uvijek se rado vraćate na to mjesto. Mi se u Campu držimo tradicionalnog balkanskog roštilja, ali uz neke naše finese. Tu i ne treba puno intervenirati s nekim modernim forama, jer onda upadate u zamku hoće li to jelo uopće uspjeti. Zato su tu uvijek, na primjer, slanina, kačkavalj i povrće koje savršeno paše uz mesna jela. Naravno, u svemu tome je najbitnija kvaliteta mesa i njegova priprema, a mi ne želimo intervenirati u meso raznim konzervansima i dodacima koji na kraju samo naškode jelu, priznaje Nemanja.

Zabavni centar

Za sve one kućne roštilj majstore odao nam je jednu tajnu, po njemu najvažniju: vatra se mora dobro ražariti, a roštilj se uljem packa samo oko mesa da bi se održavala konstantna temperatura, no pritom se ne ulji meso. A ona spomenuta vještina prstiju i brzina u pripremi neophodna je i u poslovima pripreme delicija s grilla. Ono što je još vrlo bitno u bilo kojoj kuhinji, kaže Nemanja, je dobar tim koji se slaže i međusobno nadopunjava, kao i to da tim u kuhinji ne doživljava previše intervencija ili ometanja izvana.

- Ne volim to, zaista. Ne znam uopće koji kuhar to voli. Takav stav me ponekad koštao i nekih jako dobrih pozicija u vrhunskim restoranima, ali ne možeš mi doći u kuhinju usred posla, kada imamo 200 gostiju u restoranu, i pozvati me van jer se sada nekim gostima ćaska sa mnom o tome kako je dobro bilo jelo koje sam pripremio. Sve je to ok, naravno da je lijepo čuti pohvalu, ali nemoj mi to raditi dok sam u poslu, pogotovo ako u kuhinji nema nikoga tko bi me u tom poslu zamijenio, priznao je Nemanja, a vjerujemo da bi se s njim složili i mnogi drugi kuhari.

Još je mlad pa tko zna kuda će ga život odvesti. Ono što si on želi je da ode još malo u inozemstvo i zaradi dovoljno novca da se vrati u Beograd i otvori jedan poseban zabavni centar u kojem bi, kaže, sljubio svoje dvije životne ljubavi: ples i hranu. A dok je ovdje, na istarskoj strani jadranskog mora, volio bi, odao nam je, dobiti mogućnost da pokaže svoje majstorije s ribom i morskim plodovima.

- Veliki sam perfekcionist, i to se vidi čim se uđe u kuhinju. I do tog me perfekcionizma dovelo isključivo bogato iskustvo. Jako mlad sam bio kada sam u Moskvi kuhao za Putina i njegovu gošću. On je jeo ribu u soli, a ona jastoga. Nisam znao ruski, a ona nije željela pričati engleski ili možda nijeznala. Uglavnom, naravno da sam provirio da vidim reakciju, kad vidim da ona spušta jastoga, i to jako lijep primjerak, na pod i doslovno pušta mačku da ga jede. Bez sekunde razmišljanja izletio sam iz kuhinje u salu i pokušao doznati u čemu je problem. Ispalo je da dama jednostavno nije gladna. A Putin, da se barem malo iskupi za to, jer je vidio koliko me zasmetalo, zamolio me da mu ja istucam onu zapečenu sol na ribi, što sam i napravio.

Pohvalio me i uživao u svom jelu. Dojmio me se kao moćan, ali jako pristojan i jednostavan čovjek. Uglavnom, upoznao sam dosta mlad razne face i shvatio koliko je bitno slijediti svoj put, ostati svoj i uživati u onome što radiš, poručio nam je Nemanja, a onda je požurio natrag u svoj ured jer je trebalo ponovo preuzeti kormilo Grill bara Campo. (Piše Patricija SOFTIĆ, Snimio Filip ŠKATAR)

Povezane vijesti

• Predviđena izrada vanjske fasade, sanacija krovišta i hidroizolacija te adaptacija dviju svlačionica
• ŠTINJAN: Rekli su im da ne mogu sjediti u pečenjari jer je dijete isprljalo zid. Vlasnik ispričao drugu stranu priče i kaže da je kriva majka