Gotovo da ne postoji jelo društvenijeg karaktera od šarene, mirisne, ukusne paelle. Što je ekipa okupljena oko okrugle tave brojnija time je zabava dinamičnija. Uz pokoju čašu neodoljive Rioje, doživljaj je autentičniji. Paella je tradicionalna receptura istočnog Iberijskog poluotoka, točnije iz Valencie. Prvi se put spominje 711. godine kada su sjevernoafrički Mauri osvojili teritorij bivših rimskih provincija, čiji su izvanredan sistem akvadukta nasljedno iskoristili za navodnjavanje širokih polja riže, koja je, zajedno sa šafranom, donesena na današnji teritorij Španjolske.

Prvobitnu su varijantu paelle (ime potječe od latinske riječi patella, što znači ploča) seljaci
kombinirali s mesom puževa sakupljenih u polju i vinogradu, a kroz stoljeća se na jelovniku zadržala i nakon što su krajem 15. stoljeća Muslimani protjerani. Zadržala je značaj kao važan i omiljen obilan obrok, osobito kod populacije koja se bavila teškim fizičkim radom, poput težaka i zemljoradnika. Tek sredinom 18. stoljeća paellu prihvaća aristokracija i građanski sloj te od tada nastaju bogate varijante na temu riže sa šafranom, uz bogati dodatak morskih plodova, chorizo kobasice, mesa kunića ili piletine, uvijek pod istim nazivom.

Paellu sam prvi puta imala prilike kušati kod jedne brojne i vesele španjolske obitelji. U ogromnoj okrugloj željeznoj tavi šarenilo se obilje dagnji, dondola, kozica, piletine i raznog povrća na zlatnožutoj riži s kriškama domaćih limuna. Uz obilje tinta (crveno vino), druženje oko paelle i kubanje tko će ugrabiti najbolje komade potrajalo je u veselju i otada sam se u svakoj dobroj prilici s velikim zadovoljstvom pridružila pozivu na paellu.

Da li piletina, kunić, kozice, škampi, školjke, lignje, kod ovog legendarnog španjolskog jela na kraju raspoloženje kuhara odlučuje što će završiti u tavi. Kombinacija može biti samo morska, ali kad se tome doda meso, još je ukusnija. U svega sat vremena priprave ova jednostavna, ali efektna kombinacija zadivit će društvo za stolom bez većeg napora. Bitno je nabaviti tavu sa dvije drške koja je u originalu željezna, a promjera može biti od 24 cm na više, ovisno o uvjetima u kuhinji, no što je veća obično bude ukusnija.

Za paellu se mogu pronaći tave od aluminija, inoxa ili bakra no svakako bih uvijek preporučila praktičnu, najjednostavniju, rudimentarnu varijantu od željeza sa dvije ručke, čija je cijena i u najvećoj dimenziji za većinu prihvatljiva (može biti i do više od metra promjera, ali tada je potrebno imati kamin da bi se mogla zapeći).

Vrijeme je zrelih paprika, biži nisu dugo zamrznuti, pedoća i kozica je na pjaci u izobilju, kvalitetnu rižu i šafran može se lako pronaći u dobro opskrbljenom supermarketu i veselo ljetno druženje uz ovo prefino i efektno jelo sigurno će se pamtiti dugo u zimu.