Modifikaciju pazinskog cukerančića medom najprije su iskušale, a zatim posjetiteljima Dana meda i predstavile, Davorka Šajina i Alida Vadanjel. Umjesto šećera u tijesto se stavi med, pri čemu svi ostali postupci, uključujući i amonijak podignut na zagrijanom mlijeku, ostaju isti. Nakon pečenja se gotovi cukerančići umaču u mješavinu meda i pazinske malvazije. Poslužuju se zataknuti za rub čaše pazinske malvazije 

Već dvije godine je umijeće priprave pazinskog cukerančića upisano na nacionalnu listu zaštićenih nematerijalnih kulturnih dobara, prvo i zasad jedino takvo iz Istre. Najavljivalo se da će se za istu takvu zaštitu kandidirati i umijeća pripreme istarske supe, te istarskih kobasica, no tu zasad nema novosti. Druge su hrvatske regije po tom pitanju osvještenije, pa je iz Dalmacije i Hrvatskog zagorja iz područja tradicijske gastronomije zaštićeno već dvadesetak recepata za lokalne ili regionalne tradicijske specijalitete. U međuvremenu pazinski cukerančić poletno živi svoj novi život, pa čak dobiva i nove autorske nadgradnje.

Jedna je takva predstavljena na nedavnim Danima meda u Pazinu. Riječ je o medenom ili mednom cukerančiću, što je s obzirom na prigodu - sasvim primjereno. Ideja se pojavila još prije godinu dana, i tada se razmišljalo o nazivu "medančić", ali budući da je u središnjoj Istri, pa i šire, rašireno istovjetno prezime, zaključeno je kako "medančić" ne bi bio baš zgodan naziv, pa se ostalo pri "mednom cukerančiću". Naravno, pazinskom.

Lokalni suvenir

Pazinski cukerančić je tradicijski suhi kolač koji se pripremao u svečanim prilikama, pogotovo za svadbe, na području Pazinštine. Cukerančića je bilo i drugdje u Istri, ali su recepti u bitnim detaljima bili drukčiji ili su način pripreme tamo donijele nevjeste s Pazinštine. U nekim dijelovima Istre se i danas slažu da cukerančića tamo nikad nije bilo. Taj se pazinski keksić priprema od tijesta u kojemu se kao sredstvo za dizanje upotrebljava amonijak, nipošto prašak za pecivo ili nešto drugo. Osebujnost mu daje i finalizacija: nakon što je pečen, umače se u malvaziju, a zatim u krupni šećer. Vino daje pazinskom cukerančiću osebujnu aromu, a ova je slastica najukusnija i najprhkija nakon što odstoji dan-dva. Tako se uostalom konzumirao i nekoć, kad su ga žene iz sela ili susjedstva zajedno pripremale u velikim količinama nekoliko dana prije svadbe.

Zajedno sa zaštitom na nacionalnoj razini u kategoriji nematerijalnog kulturnog dobra, pazinskom se cukerančiću ukazala prilika da se istodobno i obnovi odnosno revitalizira njegova uloga u običajima, da ga se ponovno vezuje uz svadbe i velike blagdane, ali i da se koristi na načine na koje se u prošlosti nije koristio: kao dobrodošlica turistima koji odsjedaju u agroturizmima i apartmanima središnje Istre, kao atrakcija na pučkim feštama, festivalima, sajmovima i sličnim manifestacijama, i generalno u promociji Pazina i Pazinštine kao doista izvorni lokalni suvenir.

Obnova malvazije

U ideji pazinskog mednog cukerančića spojene su čak tri pazinske tradicije i identitetne oznake. Prva je, naravno, sam pazinski cukerančić, druga je med koji se sa stasanjem manifestacije Dani meda sve više afirmira kao jedan od zaštitnih znakova Pazina, a treći je pazinska malvazija u koju se cukerančić umače nakon pečenja i uz koju se poslužuje odnosno konzumira.

Pazinska malvazija je brend poznat još iz vremena negdašnjeg vinarskog diva, riječke tvrtke Istravino, koja je tu vinsku etiketu proizvodila od grožđa iz vinograda u okolici Pazina, prvu fazu prerade obavljala u danas nažalost zapuštenom vinarskom podrumu u Pazinu, a završnu fazu i flaširanje u svojim pogonima u Rijeci. Pazinska malvazija riječkog Istravina još je u vrijeme bivše države jedna od prvih istarskih malvazija koje su osvajale visoka priznanja na domaćim i međunarodnim vinskim smotrama, a bila je i značajan izvozni proizvod, posebno omiljena u Njemačkoj i Poljskoj. Ta je etiketa nestala s raspadom Istravina, a prije nekoliko godina obnovila ju je pazinska vinarija Anđelini, proizvodeći ju od grožđa s istih lokacija, iz vinograda na potezu od Pazina preko Lindara prema Gračišću, iz kojih se proizvodila i nekad.

Modifikaciju pazinskog cukerančića medom najprije su iskušale, a zatim posjetiteljima Dana meda i predstavile, Davorka Šajina i Alida Vadanjel, koje su prije nekoliko godina i pokrenule inicijativu za zaštitu pazinskog cukerančića. Med u klasični recept za cukerančić ulazi na dva načina: najprije se umjesto šećera umiješa u tijesto, pri čemu svi ostali postupci, uključujući i amonijak "podignut" na zagrijanom mlijeku, ostaju isti; a nakon pečenja se gotovi cukerančići umaču u mješavinu meda i pazinske malvazije. Nakon što odstoje neko vrijeme, medni se cukerančići poslužuju zataknuti za rub čaše pazinske malvazije.

Supanje

Stariji će ljudi reći kako su se cukerančići nekad pri konzumaciji umakali u malvaziju, što ima jednu nezgodnu stranu jer nakon umakanja u čaši vina ostaju mrvice, što ne izgleda baš privlačno. No, medni cukerančić se u kombinaciji s pazinskom malvazijom može kušati i na neki od sljedeća dva načina. Najprije se u usta treba staviti komadić cukerančića, razmrviti ga ali ne i progutati, te preko tih mrvica uzeti gutljaj malvazije, sve zajedno promiješati u ustima, i tek tada zajedno progutati. Drugi način preporučuje da se komadić cukerančića u ustima ne razmrvi već se preko njega cijelog uzme gutljaj malvazije, pričeka se da vino u ustima skroz prožme kolač i tek tada proguta. Ova dva načina pružaju dva sasvim različita doživljaja i pazinske malvazije i pazinskog mednog cukerančića. Kušajte oba, zanimljivo je! (Davor ŠIŠOVIĆ)

Povezane vijesti

• Prvo zaštićeno kulturno dobro iz istarske tradicijske gastronomije
• PROJEKT I-ARCHEO.S Cukerančići i Eufrazijana aduti Pazina i Poreča
• Predstavljena promotivna pakiranja tradicijske slastice PAZINSKI CUKERANČIĆ DOBIO HALJINU