Mjesto više tražilo se sinoć na 23. Jazzu u lapidariju. Niz odličnih koncerata u srpnju kulminirao je nastupom Tamare Obrovac s Transhistria Ensembleom. Energični dvosatni koncert završio je nakon dva bisa omiljenom “Daleko je onaj ‘ko me voli” i gromoglasnim pljeskom, a zadovoljstvo nastupom nisu krili ni izvođači.
Brojni su Porečani i njihovi gosti, njih otprilike tristo, sinoć ispunili lapidarij Zavičajnog muzeja Poreštine – odlična atmosfera osjećala se već s ulaznih vrata. Prepoznatljiv i svima drag vokal u pratnji izvanrednog ansambla brzo je ispunio prostor i izmamio osmijehe na lica.
U jednostavnoj, spontanoj i srdačnoj interakciji s publikom Tamara Obrovac uz Krunoslava Levačića na bubnjevima, Uroša Rakovca na gitari i mandolini, Žigu Goloba na kontrabasu i Simonea Zanchinija na harmonici vodila je dvosatno džez-putovanje istarskom i mediteranskom tradicijom na sebi svojstven način.
Tamarin glas još jednom je, kao i uvijek, oduševljavao što u pjevanju tekstova, u čemu potpuno “razvaljuje”, što kao zapanjujući dodatni instrument u vokalizmima, a nevjerojatni Zanchini na harmonici nesumnjivo je dokazao status koji uživa u glazbenom svijetu. Harmonika je proizvodila čudesne zvukove, pa su se u jednom trenutku mogle čuti orgulje, a u drugom već neki drugi, nepoznati instrumenti, što je koncertu dalo posebnu notu.
Na glasno traženom prvom bisu ansambl je zasvirao “Tango istrando”, s posljednjeg albuma Canto Amoroso nominiranog za Porina, dok je na drugom, po želji publike, lapidarijem zaorilo “Voli, voli, daleko je ‘ko me voli”.
– Baš nam je bilo lipo. Dvi ure. Adio pameti! Hvala svima ča ste bili, ajde bog! – završila je koncert Tamara Obrovac, uz neprestani pljesak. (GI)