Vlado Simcich Vava (1964.) poznati je riječki rock glazbenik (Laufer, En Face...), ali i pisac. Nakon književnog prvijenca "Odstranjivač ljubavi" i romana "Srce od gume", Vava je sinoć u Dnevnom boravku Rojca, kao gost kolege Bojana Žižovića u nastavku ciklusa "Permesso di soggiorno", predstavio svoju novu, treću knjigu proze "Canzoni d'una volta", zbirku 26 autobiografskih zapisa i četiriju fikcijskih priča.
U ugodnom jednosatnom razgovoru s pomalo stidljivim, ali otvorenim autorom, publika je mogla saznati da je navijač NK Rijeke još od 1974. godine, kada je klub ušao u prvu jugoslavensku ligu, da bi na stadion prestao odlaziti kad se, veli, pojavile crne plahte i kad su navijači postali nacionalisti. Često je nakon napornih koncertnih vikenda sa svojom ekipom u nedjelju igrao nogomet, prvo kao napadač, pa kao veza, obrana, i na kraju ono što je najviše volio - kao golman. Danas samo džogira i eventualno igra ping-pong.
Naslov knjige duguje nazivu kultnog albuma Lidije Percan iz 1974. godine u izdanju Jugotona, kao posvetu svom ocu Fiumanu koji se družio s puno Istrijana, kad bi često pjevali te stare pjesme. Naravno da u tom naslovu ima nostalgije.
- U Rijeci fiumanska kultura, kao i rock and roll, odumire, upozorio je sinoć Vava. Malo ljudi zna da je on osnivač Ri Lita, neformalne, dinamične književne skupine, na čija čitanja dolazi uvijek puno ljudi.
- Oduvijek sam bio sportski tip. Nisam tip od droge. Vidio sam, naravno, svega i svačega, ali to nisu mojem priče, a ovo je moja ipak autobiografska knjiga, kazao je Vava, koji je u najpoznatijem bendu Laufer uglazbljivao, kaže, sjajne Urbanove tekstove.
Ocjenjujući aktualnu riječku r'n'r scenu, Vava je rekao da ima vrijednih bendova, ali ne dolaze do izražaja jer više nema klubova.
- Ta se scena postupno gasi. No, prije pet mjeseci bio sam na koncertu Rolling Stonesa. Fascinantna je energija cijelog benda, a posebno Micka Jaggera. Želim biti Jagger do kraja svog života, zaključio je Vava, uz pljesak publike. (Zoran ANGELESKI)