Vava: Pisao sam bez ikakve kalkulacije (Snimio Dejan Štifanić)
Nakon "Odstranjivača ljubavi" iz 2012.; "Srca od gume" 2014. i "Canzoni d’una volta" iz 2017. godine, poznati riječki glazbenik i pisac Vlado Simcich Vava predstavio je preksinoć u Rojcu svoju četvrtu knjigu "Podudarnosti", distopijski roman o povratku Riječanina iz Irske i novom društvenom kontekstu koji ga dočekuje. Kako je na nedavnoj riječkoj promociji rekao recenzent Milan Zagorac, "to je primarno intimni dnevnik koji je Vava vrlo vješto skladao u filigransko oblikovanu fikciju".
Poznatiji kao glazbenik, Vava (Rijeka, 1964.) aktivan je na rock sceni više od 30 godina, a iza sebe ima albume s grupama Laufer, En Face (autor je teksta hita "S dlana Boga pala si"), Mone, Blagdan Band, Harbour Cyclone, Turisti, kao i samostalne albume. Upravo je pisanje jedne novele za CD knjižicu drugog samostalnog albuma, kako je Vava rekao prekjučer u Puli, bio njegov prvi literarni korak.
- Ovaj sam roman smjestio u distopijski kontekst. Napisao sam ga prije dvije godine, ugasio kompjutor i nisam ga dirao sve do proljetnog lockdowna. U priči, uz dolazak virusa koji tamani, dolazi i novi balkanski rat, zbog čega glavni lik Ivan odlazi u Irsku sa svojom kćerkom. Nakon dosta godina slijedi povratak u Rijeku, gdje se zbiva tragični događaj. Knjigu je pisao, kako veli, bez ikakve kalkulacije - fikcija je 70 posto, a 30 posto je stvarnost. U dnevniku se bilježe prelijepi trenuci s kćeri, no cijelo vrijeme provlači se i moment naslućivanja smrti. Želeći spaliti rukopis, glavni lik Ivan je izgubio život.
- Taj dio je nažalost sto posto autobiografski. Moja mama je umrla tako što je izgorjela. Za paljenja smeća u vrtu. Taj dio je moja katarza i oproštaj od mame koja je sve i svašta u životu; bila u logoru, bila kurirka u partizanima. Strašno kako je kozmos nepravedan i kako nema ravnoteže. Život je potpuno kaotičan i nema smisla tražiti opravdanja za ono što ti život priprema. Zato cijenim svaki novi dan, istaknuo je Vava. Pisanje mu je zahtjevniji posao od glazbenog stvaranja jer, kaže, on nije pisac; pisanje zahtjeva puno više koncentracije i znanja, dok se u glazbi umnogome oslanja na iskustvo.
Odabrani naslov romana obrazložio je ovako: "S podudarnostima živimo svaki dan, s tim sitnim vezama kojih često nismo ni svjesni. Isprepleteni smo puno više nego što bi to htjeli priznati". U romanu dominiraju ženski likovi, a Vava je pritom dodao da mu je šest godina starija sestra bila iznimno važna figura u njegovu odrastanju, podržavajući ga u izboru rock and roll karijere, koja se trenutno svodi na rad u vlastitom domu, gdje je sve analogno i gdje se snima na četverokanalnom 'trakašu'. Sve old school, zaključio je Vlado Simcich Vava.
Dok bi moderator Boris Bjelica iz Pule mogao preseliti jedino u Rijeku, Vava bi pak samo u Pulu.
Na tezu Bjelice o Rijeci kao posljednjem urbanom gradu u Hrvata, Vava je rekao: "Taj mit o Rijeci stoji i čini mi se da svima postaje pomalo teret, a ja ne bih htio sudjelovati u tome da se taj mit širi i napuhava. Došli smo do vrhunca i sada slijedi pad prema realnosti. Jako volim Rijeku, no i iskustvo EPK-a pokazalo je da je Rijeka jako, jako težak grad u kojem se zna često dogoditi da se, bez obzira s koliko ljubavi nešto radiš, to ocijeni potpuno negativno". Osvrnuo se u završnici i na aktualne političke procese, kazavši ironično da su mu super klerofašizmi.
- Po uvjerenju sam ateist, slobodan sam od svega. Sam sebi sam najveći protivnik i kritičar. Karijera slobodnog umjetnika nije za svakoga jer imaš jako puno uspona i još više padova koje treba izdržati, pogotovo financijski. Preživio sam mnogo toga pa ću valjda i ovu krizu, kaže Vava.