Koncertna proslava 13.599 dana postojanja

Gustafi se vraćaju živoj svirci u klupskim prostorima pa će tako u subotu u 21 sat nastupiti u pulskom klubu Kotač u Rojcu. Predgrupa će im biti Mutant Urban Dance Ansambl iz Novog Sada, s dvije bas gitare i bubnjevima, a što sve Gustafi pripremaju za koncert ispričao nam je vođa benda Edi Maružin.

- Što za vas znači nastupati u klupskim prostorima kao što je Kotač?

- Puno toga. Povratak korijenima, u takvim smo klubovima počinjali. Znači i meni osobno i dolazak u Rojc prvi put, u prostor s kojim nisam surađivao, a oduvijek mi je bio drag i nekako mi je bilo žao što nismo dio svega toga, jer za mene Rojc je pokret, Rojc je srce kulture grada, Rojc je alternativa, Rojc je ono što smo mi nekad bili i zato, koliko god smo tu prvi put, za mene je i to povratak korijenima. A Kotač kao klub mi je posebno drag jer mislim da tako nešto fali gradu, Đuro i njegova ekipa su vrlo promućurni i shvaćaju bit svega, nisu na silu alternativci, bolje rečeno kvazi alternativci, a niti su profani tipovi koji jure samo za dva dinara, pa bi u tu svrhu i guzicu prodali, a ne samo ime. Evo, dogovorili smo se za još neke suradnje u edukaciji mladih naraštaja, ne smijemo dopustiti da sve gre s vragom, da ova močvara koja vlada u našoj hrvatskoj glazbi zbilja sve zaguši, da se o dobroj glazbi priča kao o Atlantidi "bilo jednom...". Moramo ujediniti snage i reći "No Pasaran!" Klupske su mi svirke drage i stoga što se tu energija širi malim prostorom i zna biti eksplozivna. Tu si s ljudima face to face. Vidiš im oči, osjetiš znoj, čuješ srca kako kucaju, kao i oni tebi i tu nema varanja, ni šminkanja, čisti izravni kontakt. To je gotovo kao seks.

- Je li Rojc'n'roll, kako ste koncert nazvali za ovu priliku, nastavak gustafovske "štale" po kojoj ste postali poznati?

- Pa čuj, ne mogu ja tamo dovesti drugi bend, ili iste ljude koji će svirati potpuno drugu muziku. Na plakatu lijepo piše da sviraju Gustafi, ne možemo publiku varati i svirati nešto potpuno deseto - to ću napraviti na novom solo projektu koji će naravno imati i drugo ime. A niti nam se ne isplati za jedan koncert potpuno mijenjati repertoar. Skupo i neprofitno, a čak i bez neke veće perspektive. Puno priprema za probe, aranžmane, a ne možemo to izvoditi u klasičnom nastupu. Kao što sam rekao, ljudi znaju što su Gustafi i očekuju od nas Gustafe kakve znaju. Naravno da to neće biti baš najklasičniji repertoar ili repertoar koji sviramo u maškarama, gdje je bolje tri puta odsvirati "Brkicu", nego pokušati odsvirati nešto s "Maneštre". Bit će to klupska svirka, gdje ćemo si malo dati oduška, prepustiti se psihodisku iliti Rojc'n'rollu. Bez posebnih iznenađenja, nagrada, igara, bacanje kamena s ramena. Samo obična proslava 13.599 dana postojanja. I susret s dragim ljudima koje nismo vidjeli tko zna otkad. Volio bih tu vidjeti onih punkera, rockera iz 80-ih, 90-ih, svih ljudi dobre volje s kojima smo nešto dijelili. Pula je ipak moj grad. U njoj sam živio gotovo 20 godina, cijelo djetinjstvo i odrastanje.

- Spominjete taj 13.599 dan postojanja. Imate li neku aplikaciju koja vam to precizno bilježi ili sve držite u glavi?

- Ne držim u glavi. U glavi jedva uspijevam zadržati i puno važnije stvari. Počeli smo svirati 27. prosinca 1980. To držimo kao datum postanka. Od tada je prošlo 37 godina, 3 mjeseca i 4 dana, računajući prestupne godine ravno 13.599 dana na dan koncerta. Samo matematika, ustvari računi. Posljednjih sam godina uistinu počeo slaviti svaki dan. Ni jedan nije zaslužio da bude zaboravljen i obezvrijeđen, koliko god nam se to ponekad i učini. (Mladen RADIĆ)

OPŠIRNIJE U TISKANOM I ONLINE IZDANJU