Glumica u Teatru Naranča

KATJA RABAR: Talent je preduvjet, potrebni su rad, trud i znoj

| Autor: Maja Čerljenko
Katja Rabar

Katja Rabar


Katja Rabar pulska je glumica s više od 40 odigranih uloga u Teatru Naranča gdje radi, dio uz studij, već deset godina. U Osijeku je završila dvopredmetni studij glume i lutkarstva.

Presudna Crvenkapica

- U Naranči sam od samih početaka, u listopadu će biti deset godina. Nisam stalno bila prisutna jer sam nakon što sam se zaljubila u glumu odlučila da će to biti moj životni put pa sam otišla u Osijek gdje sam upisala dvopredmetni studij glume i lutkarstva.

- Trenutak kada ste odlučili da je gluma Vaš poziv?

- Premijera moje prve dječje predstave u Teatru Naranča, "Crvenkapica", glumila sam mamu. Glazba kreće, svjetla se pale i izlazim na scenu, sama.

- Najdraža uloga?

- Jedna od meni najljepših bila je u predstavi "Čelične magnolije" zbog predivnog teksta.

- Neka anegdota koja se dogodila tijekom predstave?

- Tri priče vežu se uz isto malo mjesto u Istri. Jedne smo godine igrali pučku predstavu, usred predstave počela je gospođa vikati da joj je netko blokirao auto i da treba naći tog vozača uz ideju da mene pita za mikrofon. Druga priča, usred predstave nestalo je struje. Show must go on...kolega i ja, krenuli smo samouvjereno otpjevati dva songa koja smo imali i uslijedio je ogroman pljesak jer je publika primijetila što se događa. Treća situacija. Pet minuta nakon početka predstave "Moje istrijansko korona vjenčanje" počela je padati kiša. Sat i pol koliko traje predstava, publika ostaje na svojim mjestima. Otvorili su kišobrane i nastavili se smijati.

- Zašto treba postojati teatar za djecu i zašto bi djeca trebala ići na predstave općenito?

- Svjedoci smo vremena gdje se kultura, nažalost, sve više zanemaruje i smatra nebitnom. Smatram da kazalište oplemenjuje, potiče na razmišljanje, da budemo bolji ljudi, da učimo iz grešaka. Dobro je da djeca imaju naviku odlaska u kazalište jer se nadam da će odlaziti i kao odrasli ljudi te voditi i svoju djecu. Dječje kazalište na jedan zabavniji, često pristupačniji način nadopunjava i uloge učitelja i roditelja.

- Vaše uloge? Koliko ih je bilo?

- Više od četrdeset je uloga od kojih mnoge rado pamtim, ali nekako me najčešće, bar oni najmlađi povezuju s Pepeljugom, maćehom iz Snjeguljice ili Heidi.

Ukroćena goropadnica

- Uloga koju biste svakako htjeli igrati?

- Voljela bih igrati u nekom ozbiljnijem komadu. Katherine iz "Ukroćene goropadnice", a kada pričamo o dječjim predstavama -"Pocahontas".

- Pandemija je utjecala na svih. Kako na Vas i Vaš posao?

- Radno, radno i radno. Mi smo u Naranči okrenuli to u svoju korist. Radili smo nove predstave, okrenuli se pozitivi i kreativi i iako je situacija bila stvarno teška pronašli smo način da napravimo i neke novine, kao što je Scena 15+ koja je već pokazala ogroman uspjeh.

- Što biste preporučili djetetu koje želi postati glumac ili glumica?

- Mislim da je ovo predivno zanimanje koje puno daje, ali i puno traži. Puno rada, truda i znoja, talent je samo preduvjet.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter