Oduvijek sam voljela dobre detektivske romane, obožavam knjige Agathe Christie, Ruth Rendell, Margery Allingham and PD Jamesa. Uostalom, većina priča o Harryju Potteru je u svojoj srži detektivski roman, jer glavni junaci gotovo uvijek pokušavaju otkriti tko je nešto učinio. Ali dugo vremena sam željela napisati baš pravi detektivski roman, s vjerodostojnom pričom. Taj mi je žanr privlačan i fascinantan, jer ima jasna pravila pisanja koja me intrigiraju i s kojima se volim poigravati

Ako ste ljubitelj izvrsno ispričanih krimića i političkih trilera koji vas već na prvim stranicama zalijepe za sebe poput magneta u onom ugodnom vakuumu u kojem ne postoji ništa osim vašeg filma u glavi dok čitate knjigu, a već ste pročitali sve od Johna Grishama i ostalih svjetskih velemajstora ovog žanra, zasigurno ste u posljednjih nekoliko godina nabasali na ime Roberta Galbraitha. Serijal njegovih suvremenih kriminalističkih romana prati lik i djelo Cormorana Strikea, privatnog istražitelja, a donosi nam raskošan zaplet, bogatu i detaljnu karakterizaciju likova te dinamičnu radnju prepunu iznenađujućih preokreta.

Već prvom knjigom, "Zov kukavice" (2013.), Galbraith je pridobio naklonost i kritike i čitatelja, a ovaj je njegov debi u svijetu krimića, zajedno sa naredne dvije knjige, "Dudov svilac" (2014.) i "Karijera zla" (2015.) odmah dospio do vrhova britanskih i međunarodnih top lista čitanosti. Knjige se mogu potražiti kod izdavača putem www.mozaik-knjiga.hr. Krimići su ubrzo nakon objave adaptirani i za televiziju, u produkciji tvrtke "Brontë Film and Television". Četvrti roman iz ove serije, "Smrtonosno bijelo", upravo je objavljen. Stoga, ako niste znali, možda je vrijeme da vam otkrijemo da se iza pseudonima Robert Galbraith zapravo krije poznata i renomirana autorica J.K. Rowling. Nakon strelovitog i još uvijek nenarušenog svjetskog uspjeha njenog serijala knjiga o Harry Potteru i romana za odrasle "The Casual Vacancy", autorica je za svoje slijedeće uratke odabrala žanr koji je i sama obožavala čitati, onaj kriminalističke beletristike.

Željela je napisati suvremeni detektivski roman s vjerodostojnom pozadinskom pričom. I upravo je zato J.K. Rowling odabrala pisati kao Robert Galbraith, da bi njezine nove knjige bile ocjenjivane na temelju vlastitih zasluga, te da ustoliči pseudonim Galbraith kao poštovano i ugledno ime u svijetu krimića samo po sebi. Iako je sada pravi identitet Roberta Galbraitha naširoko poznat, J.K. Rowling nastavlja pisati detektivske romane pod ovim pseudonimom kako bi zadržala odmak od svojih ostalih rukopisa te kako bi publika znala što može očekivati od novih romana o Cormoranu Strikeu. 

Serijal o Strikeu

 - Od četiri objavljena romana do sada iz ove serije, u pisanju kojeg ste najviše uživali? Imate li favorita među njima?

- Uživala sam pisati sve romane o Strikeu. Klasičan detektivski roman odgovara načinu na koji razvijam radnju u svojim romanima i zahtjeva široku lepezu zanimljivih likova u čijem stvaranju bezgranično uživam. U okvirima čistog užitka, mislim da bi "Karijera zla" iskočila ispred ostalih, i to iz dosta priprostih razloga: nisu me puno ometali dok sam pisala tu knjigu, što mi je omogućilo da se izgubim u knjizi na duže vrijeme, a to je idealno za stvaranje. Pa ipak, najdraža od četiri objavljene knjige mi je "Smrtonosno bijelo" koja nije mogla biti kompliciranija za pisanje, dijelom zato što sam u to vrijeme imala i puno drugog posla, što na scenarijima, što na jednoj predstavi, a dijelom i zato što sam odabrala ne samo "labirintovski zaplet", već i stoga što sam utkala u priču dosta neočekivanih događaja u osobnim životima Strikea i njegove pomoćnice Robin.

- Naslovi su vam uvijek intrigantni. Nemojte nam otkriti previše, no zašto se zadnji roman zove "Smrtonosno bijelo"?

- "Smrtonosno bijelo" je naziv fatalne anomalije koja se može pojaviti kod okota konja, no ostavit ću čitateljima da sami zaključe koje još interpretacije naslov može imati u kontekstu radnje.

- Na kraju romana "Karijera zla", čitatelje ostavljate u neizvjesnosti u vezi odnosa Strikea i Robin. Možete li nam reći bilo što o tome kako će se to nastaviti razvijati u knjizi "Smrtonosno bijelo"?

- Bit će velikih promjena u njihovim privatnim životima, poglavito kod Robin. Jako je zabavno pisati o odnosu između ovih detektiva partnera jer se ispod čvrstog prijateljstva krije toliko toga neizrečenog i nepriznatog. Na početku romana "Smrtonosno bijelo" vidimo veliki korak naprijed kada oboje priznaju sami sebi što osjećaju, i to u izuzetno izazovnim i stresnim okolnostima. Mogućnost da se nešto više dogodi između veoma inteligentnog, samodostatnog muškarca koji imaju fobiju od veza, i žene koja je slučajno postala njegov najbliži prijatelj i suradnik, jest upravo ono što, prema mom mišljenju, toliko privlači čitatelje da se vraćaju ovim knjigama. To je ujedno i glavni razlog zašto ih i dalje pišem.

- Iako je to serijal romana, svaka se knjiga može i zasebno čitati. Kako uspijevate u tome?

- Trudim se svaki put drugačije konstruirati radnju i zaplet, što je za mene pravi izazov. To je zanimljivo i sa stanovišta priče, jer svaki put stvaram zaplete koji se razvijaju u različitim smjerovima. "Zov kukavice", u kojem se istražuje stari slučaj, je najvjerojatnije roman koji najviše prati postupak pisanja i pravila struke od svih mojih romana, a radnja se raspliće kako istraga napreduje. "Dudov svilac" je krajnje različit od toga, jer ima priču unutar priče, a "Karijera zla" se dodatno razlikuje od njih jer čitatelj prati tri priče koje se isprepliću s osobnom pričom Strikea. "Smrtonosno bijelo" je opet drugačije na svoj način, no to će čitatelji morati sami otkriti. 

Posveta vojnicima i oboljelima 

- Mediji tvrde da planirate objaviti sedam romana o Cormoranu Strikeu. Je li to točno?

- Nije, zapravo će ih biti više. Ljepota pisanja ove vrste romana je u tome što svaki od njih ima svoju samostojeću priču, a kraj u njima je uvijek nekako nedovršen. Stoga ću ga pisati sve dok budem imala što ispričati u vezi glavnih likova.

- Zašto ste odabrala privatnog detektiva za glavnog lika, koji je uz to još i američki veteran bez jedne potkoljenice?

- Željela sam napisati klasičan detektivski roman sa modernim zaokretom. Privatni detektiv dobrodošao je u različite slojeve društva, što mi omogućava da koristim vlastita životna iskustva i istražujem dubinu ovih svjetova. Poznajem mnogo ljudi koji su služili u vojsci i koji su mi ljubazno pomogli u mom istraživanju za knjigu. Intervjuirala sam djelatne vojne osobe i veterane, i prikupila puno činjenica o vojsci. Stoga, iako je Strike sam po sebi u potpunosti izmišljen lik, njegova karijera i iskustva koja je prošao baziraju se na stvarnim svjedočanstvima stvarnih vojnika. Na taj je način lik Strikea kao vojnog veterana postao uvjerljiv i jako uzbudljiv. Jedan od najdražih osvrta na moju knjigu je onaj koji kaže da se junak mojih romana suočio sa svojom situacijom umjesto da slijedi kliše autodestruktivnosti. To mi je bilo drago jer sam Strikeu dala mnoge kvalitete ljudi iz vojske s kojima sam ostvarila najprisniji odnos. To su snaga karaktera, crni humor, otpornost i oštroumnost. Njegov invaliditet dodao je novu dimenziju romanima, dozvoljavajući mi da čitateljima predstavim svakodnevnu realnost života s invaliditetom, s kojom se mnogi vojni veterani suočavaju. To je nešto čemu sam i osobno svjedočila budući da je moja majka bolovala od multiple skleroze.