Ako imaš talent, imaš volju, ako si spreman iskreno i marljivo raditi oni će ti pružiti priliku, neovisno o tome jesi li iz Bosne, Srbije ili iz bilo kojeg dijela svijeta. Oni te prihvaćaju.

Nema predrasuda u tom smislu, iako ima problema s rasizmom. Doživjela sam nezaboravne trenutke, bila sam u svjetskim operama kada sam nastupala s dječjim zborom. To da jedna mala imigrantica s Balkana može nešto takvo postići, to je ono što se zove američki san

Jasmina Makota mlada je pulska glazbenica s diplomom iz neuroznanosti i psihologije koju je stekla u SAD-u gdje živi od rane mladosti. Oni koji prate glazbenu scenu u Puli već su ovu mladu pjevačicu primijetili za mikrofonom na raznim događajima u Puli i Istri, u koju se vratila. U Pulu je došla prije otprilike mjesec dana, a živjela je u Chicagu i New Yorku i baš kada se vratila u New York krenula je korona. Početkom ožujka otišla je u Iowu gdje se osjećala sigurnije za trajanja pandemije i nije se mogla vratiti u New York gdje je živjela i gdje se željela vratiti da bi snimila album i zato što se u njemu osjeća najbolje. Kako joj mama i tata žive u Puli, tako ovdje dolazi kad god može.

Kaže da joj Pula, kada se vrati iz New Yorka, u bilo koje doba godine, izgleda jako živo i lijepo.

- Boje su mi nekako ljepše i priroda mi puno znači. Zrak je drukčiji, lakše se diše, sporiji je ritam života. Ljudi koriste vrijeme da bi komunicirali jedni s drugima, odmarali se, uživali u prirodi, u moru, tako da mi taj način života jako odgovara, kaže.

Družila se i ona dok je studirala i živjela na kampusu, no drukčije je kada se krene raditi.

U Americi je jako težak i nemilosrdan život. Ako ne radiš, ako nemaš posao i ako se ne snalaziš, život te pregazi jer se moraš stalno boriti. Nema trenutka za predah i u tom preživljavanju ljudi se zaborave družiti, sjesti na kavu dva sata. U većini slučajeva kave i večere moraju se dogovoriti dva tjedna unaprijed

U većini slučajeva kave i večere moraju se dogovoriti dva tjedna unaprijed. No, kako je korona krenula, tako su ljudi počeli preispitivati svoje vrijednosti, pogotovo u SAD-u gdje se tom kapitalizmu i glorifikaciji novca izgubio sjaj kada su ljudi shvatili da najvažnije stvari u životu nisu karijera, osobni probitak i novac. Bez novca se ne može živjeti, ali kada to postane opsesija, to isto nije zdravo. Zato vidim da su se kod mnogih mojih prijatelja i kolega promijenili prioriteti. Sada im je važnija obitelj, odlazak u prirodu, odlazi se iz velikih gradova, masovni komercijalizam se mijenja, ljudi su shvatili da to nije najvažnije nego da kad moraš ostati doma, ne možeš ići na koncerte i imaš svoju obitelj, treba čitati knjige, treba ići u prirodu i biti s ljudima koje voliš, tako da se to mijenja, kaže Makota.

U SAD je Jasmina s majkom i braćom otišla kada joj je bilo sedam godina te je njena majka tamo radila po cijele dana i snalazila se, dok je Jasmina išla u školu, odmah naučila engleski i bila vrlo marljiva.

- Vidjela sam da mi je jedini izlaz učiti, dobiti stipendije i dobiti dobar posao. Učila sam i dobila stipendiju za jednu od najelitnijih privatnih škola u Chicagu gdje godina košta 23 tisuće dolara, pa sam dobila stipendiju za zbor Chicago Children's Choir jer sam prošla audiciju.

Dobila sam i stipendiju za privatne satove pjevanja u privatnoj glazbenoj školi te punu stipendiju za fakultet koji se plaća 48 tisuća dolara godišnje, a ja nisam morala platiti skoro ništa jer sam puno učila. Nisam izlazila niti se zabavljala, samo sam učila jer sam osjećala dužnost prema mami koja se toliko odricala za nas i našu budućnost, kaže Makota.

U tome vidi pozitivnu stranu američkog sustava.

- Ako imaš talent, imaš volju, ako si spreman iskreno i marljivo raditi oni će ti pružiti priliku, neovisno o tome jesi li iz Bosne, Srbije ili iz bilo kojeg dijela svijeta. Oni te prihvaćaju. Nema predrasuda u tom smislu, iako ima problema s rasizmom. Doživjela sam nezaboravne trenutke, bila sam u svjetskim operama kada sam nastupala s dječjim zborom. To da jedna mala imigrantica s Balkana može nešto takvo postići je ono što se zove američki san, on stvarno postoji - daju ti priliku ako želiš raditi, kaže ona.

U SAD-u je upoznala obje strane ove velike zemlje.

- Živjela sam u velikim gradovima, odrasla sam u Chicagu, zadnjih nekoliko godina živim u New Yorku i živjela sam u nečemu što zovem ?liberalni mjehurić?. Mislila sam da su svi demokrati, otvorenog uma, jer sam u tom okruženju odrasla i tako razmišljam. Zadnjih nekoliko mjeseci sam upoznala i drugu stranu Amerike gdje ljudi žive u malim mjestima, u selima gdje nema različitih rasa. Išla sam u školu s Meksikancima i crncima, u kojoj nema punobijela ca, pričala sam španjolski prije engleskog. To je bio jedan veliki melting pot, a u tim malim mjestima žive ljudi koji nikada nisu upoznali crnca i onda smo se čudili kako to da je Trump došao na vlast. Čudili smo se da je bilo tko glasao za njega. Tek sam onda upoznala tu drugu stranu Amerike, ali ne bih rekla da su to loši ljudi.

To nikako. To su jednostavno ljudi koji se osjećaju zaboravljeno, zapostavljeno i koji vjeruju propagandi i vijestima koje su zapravo lažne. To je ta desničarska propaganda koja je vrlo jaka, a prosječni čovjek ne zna kako kritički gledati koji je izvor nekog podatka, tko je radio istraživanje i odakle su te statistike, kaže Makota.

Drugim riječima, situacija je donekle slična kao u Hrvatskoj, ali i ne samo tu.

- Nažalost, mnogi su ljudi vjerovali Trumpovim obećanjima i zato smo se našli tu gdje jesmo. Zemlja je duboko podijeljena, kaže Makota koja unatoč tome ne vjeruje da može doći do nekih sukoba većih razmjera.

- Također, činjenica je da crnci nisu ravnopravni građani. Ovo je zemlja koja je imala stoljeća ropstva gdje se robovima moglo raditi što god bi robovlasnici željeli. Emmet Till kojeg su ubili kada je imao 14 godina (bilo je to 1955.) danas bi imao 79 godina. Neki pričaju o tome kao da se to dogodilo prije jednog stoljeća, ali to je zapravo bilo nedavno. To je kompleksna stvar, ali ne vjerujem da će doći do toga da bude građanskog rata, smatra ona. Nakon što se vratila u Pulu 2011. kada je završila fakultet, ovdje je živjela i radila u turizmu s bratom, istovremeno pjevajući po Istri, u big bandu i na puno manifestacija.

- Bilo mi je lijepo biti dio te istarske zajednice i nastupati s ovdašnjim glazbenicima, to mi je jako puno značilo, nastupala sam svaki dan i, za mene kao pjevačicu, to je bilo neopisivo iskustvo. Kada sam došla tu shvatila sam da je na meni da se predstavim drugima jer me nitko neće zvati. To je taj američki pristup, naučila sam da se ne ustručavam pitati, predstaviti se i biti otvorena. To je nekima ovdje bilo malo čudno, ali to je meni sasvim normalno. Vani te, ako to ne radiš, nitko neće zvati i nuditi ti nešto. U Americi sam naučila da trebaš sam učiniti ono što možeš da dođeš do svojih ciljeva i svojih snova. I ne ustručavati se, bez kompleksa i pitanja što će drugi ljudi reći. Za to nema prostora, pogotovo ne u glazbi i umjetnosti.

Jasmina Makota se iz Pule 2016. godine preselila u New York 2016., što joj je bila životna želja. Ondje je počela tražiti posao te se na kraju zaposlila kao lovac na talente (headhunter) i radila za stručnjake iz financijskog svijeta. Trenutno radi za jednu manju firmu u istom poslu, koja joj omogućava rad s bilo koje lokacije na svijetu.

Studirala je neuroznanost i psihologiju jer ju je to jako zanimalo.

- I dalje jako volim čitati o psihologiji jer mislim da je to relevantno u bilo čemu što radiš u životu. Psihologiju koristim i u glazbi i u headhuntingu jer moraš razumjeti kako ljudi razmišljaju. To sam studirala i odabrala sam taj fakultet jer ima jedan od najboljih glazbenih konzervatorija na svijetu, a moja stipendija je bila akademska, a ne glazbena što znači da sam mogla ići samo na fakultet, ne i u glazbenu školu, ali znala sam da ću tamo biti okružena sa svjetskim glazbenicima. Zato sam išla na privatne satove i pjevala u malim jazz grupama i stvorila odnose koji mi traju i danas, kaže Makota koja voli da je se predstavlja kao glazbenicu jer glazba je njen životni poziv i njena najveća ljubav.

Trenutno radi na prvom albumu za koji je napisala sve pjesme još dok je živjela u Puli, no pustila ih je jer nije imala osjećaj da su dovoljno dobre.

- Godinama pjevam tuđe pjesme. Jazz standardi zauzimaju posebno mjesto u mom srcu, ali bila sam spremna krenuti u to. Moje autorske pjesme nemaju veze s jazzom nego bih ih stavila pod pop, r 'n' b i elektronsku glazbu. Također volim etno, a dosta dugo i sevdah. Idući singl ima elemente nekakvog etna, pjesma će uskoro izaći, a radim je s Oljom Dešićem koji potpisuje aranžman.

Prije deset dana izašao je prvi singl ?You were loved? koji se može preslušati na YouTubeu. Pjesmu je snimila u Chicagu u studiju kod prijatelja Erica Dahla koji je pomogao kao inženjer zvuka i napravila je veći dio produkcije, u čemu joj je pomogla čikaška kantautorica Deanna Devore. Album bi trebao biti objavljen iduće godine, to joj je cilj, no korona ju je usporila, ali ne i obeshrabrila.

- Naviknula sam da mi stvari nikad ne idu kako sam ih zamislila pa moram improvizirati, a cilj mi je i biti malo više prisutnija u Hrvatskoj.

Imam roditelje koji žive ovdje, a obitelj mi je jako važna i zato dolazim kad god mogu. Imam i druge projekte na kojima radim, napisala sam i jednu jazz kompoziciju koja se neće naći na albumu jer stilski odudara od materijala, a zove se ?Intention?. I nju ću uskoro objaviti. Snimila sam ju u New Yorku s kolegama s fakulteta.

Obožavam elektronsku glazbu, napisala sam i producirala tri pjesme, to ću pustiti za EP, nabraja Makota. Na Marleri će snimiti i spot za You were loved koji će biti objavljen za nekoliko tjedana.

Povezane vijesti

• JASMINA MAKOTA kantautorica i pjevačica jazza, sevdaha i R&B-a: ISTRA JE ZA MENE PRAVI RAJ