U klesarskom zanatu zato vrijedi pravilo da se spomenik čisti samo kad je to doista potrebno. Kad je čišćenje neizbježno, redoslijed postupaka i izbor pribora odlučuju hoće li kamen nakon posla izgledati bolje ili će trajno izgubiti dio svoje površine.
lifestyle
recepti
automoto
film
gastro
glazba
dom
moda i stil
showbizz
svijet zivotinja
tehnologija
zanimljivosti
zdravlje i fitness
znanost
putovanja
more i nautika
Jednom godišnje je dovoljno
Nadgrobni spomenik ne treba ribati do sjaja: Ovih se sredstava i postupaka trebate kloniti
(Luka Jeličić)
Prvo pogledajte, a tek onda perite
Stari spomenici prekriveni patinom imaju izgled koji nijedno sredstvo ne može nadomjestiti. Na seoskim grobljima lako je uočiti kako jedan svježe izribani spomenik među sivim, lišajevima prošaranim susjednim pločama djeluje gotovo strano. Prije nego što se krene s poslom, vrijedi zastati i procijeniti stanje kamena, prenosi N1.
Ako se kamen ljušti, ako na njemu ima napuklina, okrhnutih rubova ili dijelova koji se miču pod prstom, čišćenje ne dolazi u obzir. Voda i četka u tom slučaju samo ubrzavaju raspadanje, pa takav spomenik treba prepustiti klesaru koji zna kako ga učvrstiti.
Drugi čest slučaj je spomenik u sjeni stabla, gdje se lišaj i mahovina brzo vraćaju. Tko bi htio da ploča stalno bude čista, morao bi je prati više puta godišnje, a upravo takvo učestalo pranje troši kamen brže od kiše i mraza.
Voda i strpljenje obave najviše posla
Uvijek se počinje najblažom metodom: običnom vodom, mekanom četkom ili čak kuhinjskim papirnatim ručnikom. Papirnati ručnik zvuči neobično za takav posao, ali dovoljno je mekan da ne ogrebe površinu i upija mnogo vode.
Tvrdokorna prljavština rijetko popušta pod silom, a mnogo bolji rezultat daje namakanje. Površinu treba dobro natopiti, pričekati nekoliko minuta i tek tada ponovno lagano proći četkom. Slično je s tavom u kojoj je zagorio ručak: nakon namakanja ostaci se skinu gotovo sami, dok struganje na suho ostavlja ogrebotine.
Koja četka smije dotaknuti kamen
Žičane četke i četke s tvrdim, abrazivnim vlaknima nemaju što tražiti na groblju. Ostavljaju sitne ogrebotine u koje se prljavština poslije još lakše uvlači, a mogu oštetiti i uklesana slova.
Koristite mekanu četku i postupak prikladan vrsti i stanju kamena. Za osjetljive ili oštećene spomenike zatražite savjet stručnjaka. Korisno je ponijeti nekoliko četki različitih veličina jer se malom četkicom, poput stare četkice za zube, lakše dopire u udubljenja slova i ukrasa. Sve metalne ili tvrde dijelove na dršci treba prekriti, primjerice ljepljivom trakom, kako slučajno ne bi zagrebli površinu. Posebnu pozornost traže pozlaćena ili bojana slova. Oko njih se radi samo vlažnom krpom ili papirnatim ručnikom, bez trljanja, jer se tanki sloj boje ili listića zlata lako oguli već nakon nekoliko grubljih poteza.
Granit, mramor i škriljevac
Nije svaki kamen jednako osjetljiv. Granit je tvrd i gust te dobro podnosi vodu i mekanu četku. Polirani granit ipak lako dobije mutne tragove ako se po njemu struže, pa je i ovdje potreban blag pristup. Mramor i vapnenac mekši su i porozniji, dublje upijaju vodu i prljavštinu te brže reagiraju na grubo postupanje. Škriljevac se sastoji od tankih slojeva, pa pri čišćenju treba paziti da se voda i četka ne zavlače pod rubove koji se već odvajaju.
Za posao je najbolje odabrati blag, oblačan dan. Na jakom suncu voda se prebrzo suši i ostavlja mrlje, a čišćenje pred mraz nosi drugi rizik: voda koja ostane u porama kamena može se smrznuti i proširiti postojeće pukotine.
Redoslijed koji štedi i kamen i trud
Vode treba biti u izobilju. Najlakše je raditi s vrtnim crijevom, a gdje ga nema, dobro dođe ručna prskalica s pumpom kakva se koristi u vrtu. Kanta je najslabije rješenje jer se voda u njoj brzo zaprlja i vraća nečistoću na kamen. Četka cijelo vrijeme mora biti mokra.
Čisti se odozdo prema gore, iako se mnogima to čini nelogičnim. Kad se krene od vrha, prljava voda cijedi se po donjem, još suhom dijelu i ostavlja pruge koje se teško skidaju. Ako je donji dio već mokar i čist, kapi koje padnu odozgo ne ostavljaju tragove.
Četkom se radi laganim kružnim pokretima, dio po dio, bez preskakanja. Kad se jednom počne, treba očistiti cijelu površinu, inače spomenik ostane mrljast. Nakon svakog prolaza površinu treba isprati čistom vodom, a vodu skinuti mekanim plastičnim strugalom. Kamen se nikad ne smije ostaviti da se osuši prije temeljitog ispiranja.
Stoljetni spomenik nakon pranja neće izgledati kao nov. Ako nakon blagog čišćenja ostane nešto tamnih tragova, bolje ih je ostaviti nego jače ribati, jer prekomjerno čišćenje može prouzročiti štetu koja se ne može popraviti.
Sredstva koja ostaju kod kuće
Na policama trgovina ima mnogo proizvoda koji obećavaju brz sjaj. Neki od njih doista brzo skinu prljavštinu, ali pritom oštećuju kamen. Kućanska sredstva za čišćenje, varikina i sve što sadrži kiselinu mijenjaju sastav kamena i njegovu površinu, zbog čega on kasnije brže propada pod utjecajem vremena, a slova postaju sve teže čitljiva.
To posebno vrijedi za mramor i vapnenac. Ocat i limunska kiselina, koje mnogi smatraju bezazlenima, na tim materijalima nagrizaju površinu.
Kad voda ipak nije dovoljna
Voda je i dalje najsigurniji izbor. Ako obitelj ipak želi nešto jače, u obzir dolaze blaga biološka sredstva namijenjena upravo čišćenju kamena, koja djeluju na lišaj i mahovinu bez kiselina i agresivnih kemikalija.
I s takvim sredstvom potreban je oprez. Prvo se testira mali, neupadljiv dio kamena i čeka se nekoliko dana. Tek ako na tom mjestu nema promjene boje ni oštećenja, može se tretirati cijeli spomenik. Prije nanošenja kamen treba dobro natopiti vodom, a obilno ispiranje i ovdje je obavezno.
Nadgrobni spomenik čistite samo kada je potrebno
Nadgrobni spomenik ne bi trebalo čistiti više od jednom godišnje. Razlog je jednostavan: i najnježnije pranje skida mrvicu površine. Kod spomenika koji bi trebao stajati stotinama godina svaka se takva mrvica zbraja. Mnoge obitelji spomenik ionako čiste uoči Svih svetih, pa taj termin može postati jedini u godini. Ostatak godine dovoljno je maknuti lišće, uvelo cvijeće i ostatke svijeća.
Kad se slova i dalje ne vide
Na vrlo starim spomenicima slova su ponekad toliko istrošena da ni čišćenje ne pomaže. Onima koji istražuju rodoslovlje to je poznat prizor: dugo stajanje pred pločom, prstima po udubljenjima, u pokušaju da se odgonetne godina rođenja pradjeda.
Obitelji koje žele čitljiv natpis mogu razmisliti o obnovi slova. Hoće li to biti izvedivo, ovisi o stupnju oštećenja i vrsti kamena, a procjenu je najbolje prepustiti klesaru koji će spomenik pogledati uživo i predložiti rješenje primjereno njegovoj starosti i materijalu.
