Uzmite komad papira i napišite svoje ime. Zatim ga napišite ponovno. I opet. Nastavite tako desetak, dvadesetak ili tridesetak puta što brže možete.

Velike su šanse da će se nakon nekog vremena dogoditi nešto neobično. Slova će vam početi izgledati čudno, riječ će izgubiti svoje značenje, a vlastito ime moglo bi vam se na trenutak učiniti kao da pripada nekom drugom.

Taj kratki osjećaj nestvarnosti nije znak da s vama nešto nije u redu. Riječ je o poznatom psihološkom fenomenu koji znanstvenici nazivaju jamais vu – svojevrsnoj suprotnosti mnogo poznatijeg déjà vua, piše Science Alert.

Suprotnost déjà vua

Dok déjà vu opisuje osjećaj da smo neku potpuno novu situaciju već doživjeli, jamais vu znači upravo suprotno. To je trenutak u kojem nešto što nam je savršeno poznato – riječ, lice, predmet ili mjesto – iznenada djeluje potpuno strano i neprirodno.

Iako racionalno znamo da gledamo nešto poznato, mozak na trenutak prestane stvarati osjećaj prepoznavanja.

Fenomen se može pojaviti u svakodnevnim situacijama. Glazbenici ponekad iznenada “izgube” osjećaj za skladbu koju godinama izvode bez pogreške, dok neki ljudi opisuju kako poznato lice nakon duljeg promatranja odjednom izgleda kao lice potpunog neznanca.

Neuropsiholog Akira O’Connor sa Sveučilišta St Andrews, jedan od vodećih istraživača ovog fenomena, ispričao je kako mu se jamais vu jednom dogodio tijekom vožnje automobilom. Osjećaj je bio toliko snažan da je morao zaustaviti vozilo jer su mu upravljač i papučice nakratko djelovali potpuno nepoznato.

Eksperiment koji je osvojio Ig Nobelovu nagradu

O’Connor i njegov kolega, kognitivni neuropsiholog Chris Moulin, 2023. godine osvojili su Ig Nobelovu nagradu, priznanje za istraživanja koja prvo nasmiju, a zatim potaknu na razmišljanje.

Njihov eksperiment bio je iznenađujuće jednostavan.

Sudionici su dobili zadatak da neprestano prepisuju istu riječ – primjerice “door” ili čak obični član “the” – sve dok im riječ ne počne izgledati pogrešno ili besmisleno.

Rezultati su iznenadili istraživače. Čak 70 posto ispitanika prijavilo je osjećaj da riječ više nema smisla, u prosjeku nakon oko 33 ponavljanja. Kada su neprestano pisali riječ “the”, više od polovice sudionika prekinulo je eksperiment već nakon otprilike 27 ponavljanja. Neki su opisali kako su riječi jednostavno “izgubile značenje”, dok su drugi imali osjećaj da više ne kontroliraju vlastitu ruku ili da riječ izgleda kao da uopće nije prava riječ.

Jedan sudionik opisao je iskustvo koje mu se često događa tijekom ispita: “Napišem riječ ispravno, primjerice ‘appetite’, ali je stalno gledam jer odjednom počnem sumnjati da je možda pogrešno napisana.”

Zašto mozak “isključi” poznate riječi?

Psiholozi ovaj fenomen objašnjavaju pojmom mentalne zasićenosti (engl. satiation). Kada mozak istu riječ, predmet ili lice obrađuje iznova i iznova, njegov sustav za prepoznavanje privremeno se “zasiti”. Zbog toga ono što je do trenutak prije bilo potpuno poznato počinje izgledati neobično, besmisleno ili čak nestvarno.

Iako se činilo da je riječ o novom otkriću, istraživači su kasnije pronašli gotovo identičan eksperiment star više od jednog stoljeća. Još 1907. godine psihologinja Margaret Floy Washburn i njezina studentica Elizabeth Severance pokazale su da dugotrajno gledanje iste riječi može dovesti do “gubitka njezina značenja”. Njihovo istraživanje desetljećima je bilo gotovo zaboravljeno.

Najnovije istraživanje, objavljeno 2024. godine u časopisu Communications Biology, sugerira da uzrok možda nije samo u centrima mozga zaduženima za jezik i značenje. Znanstvenici su razvili model umjetne inteligencije koji oponaša rad ljudskog vidnog korteksa – dijela mozga koji obrađuje osnovne vizualne informacije.

Kada su modelu prikazivali iste vizualne uzorke iznova i iznova, njegova sposobnost prepoznavanja najprije se poboljšavala, a zatim postupno počela opadati, iako se ništa drugo nije promijenilo.

To upućuje na mogućnost da fenomen počinje već u najranijoj fazi vizualne obrade, prije nego što mozak uopće pridruži značenje onome što gledamo. Drugim riječima, možda naš mozak ne zaboravlja što riječ znači – nego nakratko “zaboravi” kako riječ uopće izgleda.

Fenomen može biti povezan i s bolestima

Iako je kod većine ljudi riječ o potpuno bezazlenom iskustvu, jamais vu ponekad može biti povezan s neurološkim poremećajima.

Kod osoba koje boluju od epilepsije sljepoočnog režnja može se javiti kao dio aure koja prethodi epileptičkom napadaju. Tada poznata prostorija ili lice iznenada postanu potpuno strani, često praćeni osjećajem nelagode ili straha.

Znanstvenici smatraju da bi mentalna zasićenost mogla igrati određenu ulogu i kod opsesivno-kompulzivnog poremećaja (OKP). Primjerice, osoba koja neprestano provjerava jesu li vrata zaključana može zbog stalnog ponavljanja izgubiti osjećaj sigurnosti da su vrata doista zaključana, što dodatno potiče novo provjeravanje i održava začarani krug.

Iako se fenomen jamais vu proučava više od stoljeća, znanstvenici priznaju da o njemu još uvijek znaju relativno malo.

Još nije potpuno jasno kako su povezani mentalna zasićenost, jamais vu i drugi slični fenomeni, niti može li novo razumijevanje rada vidnog sustava pomoći u liječenju osoba kod kojih se ovaj osjećaj javlja kao simptom bolesti, piše Science Alert.

Povezane vijesti

• Ovih devet namirnica najštetnije su za mozak i pamćenje
• Ne dopusti da se opusti: Donosimo igre kojima možete poboljšati pamćenje
• Znanstvenici otkrivaju tajne mišjeg mozga kako bi bolje razumjeli ljudski