Ilustracija (Pixabay)
Stres je dio svakodnevice i u malim dozama može biti čak i koristan. Problem nastaje kada traje dugo, tiho i uporno – tada prelazi u kronični stres. On se ne pojavljuje naglo, nego se uvlači u rutinu, mijenja raspoloženje, tijelo i način na koji doživljavamo svakodnevicu. Mnogi ga prepoznaju tek kada posljedice postanu ozbiljne.
Ovo su najčešći znakovi kroničnog stresa koje ljudi često zanemaruju ili pripisuju "umoru" i "užurbanom životu".
Ako se budite umorni čak i nakon dovoljno sna, a energija vam je niska tijekom cijelog dana, moguće je da je organizam stalno u stanju napetosti. Kronični stres iscrpljuje tijelo iznutra, bez obzira na količinu odmora.
Teško uspavljivanje, buđenje usred noći ili prerano jutarnje razbuđivanje česti su znakovi dugotrajnog stresa. Misli ne staju, tijelo ne zna "ugasiti se", a san gubi svoju regenerativnu funkciju.
Sitnice koje prije ne bi smetale sada lako izbace iz takta. Povećana nervoza, nestrpljivost, pa čak i osjećaj unutarnje praznine ili tuge mogu biti emocionalni pokazatelji da je stres postao kroničan.
Glavobolje, napetost u vratu i ramenima, bolovi u leđima, probavne smetnje ili ubrzan rad srca često nemaju jasan medicinski uzrok, ali su snažno povezani s dugotrajnim stresom.
Teškoće s fokusom, zaboravljivost i osjećaj mentalne usporenosti česti su kod ljudi koji su pod stalnim pritiskom. Mozak je preopterećen i teško se prebacuje u stanje smirenog razmišljanja.
Neki ljudi pod stresom jedu više, drugi gotovo gube apetit. Posezanje za slatkim, brzom hranom ili kasnim obrocima često je nesvjesni pokušaj tijela da se "utješi".
Česte prehlade, sporiji oporavak od bolesti i opći osjećaj tjelesne krhkosti mogu biti posljedica dugotrajnog stresa koji slabi obrambene mehanizme organizma.
Čak i kada objektivno nema razloga, tijelo je stalno u stanju pripravnosti – kao da se nešto loše mora dogoditi. To je jedan od najjasnijih znakova da živčani sustav ne dobiva dovoljno predaha.
Kronični stres nije znak slabosti, već signal da je tempo života dugoročno neusklađen s mogućnostima tijela i uma. Prepoznavanje ovih znakova prvi je korak prema promjeni – bilo kroz male svakodnevne prilagodbe, razgovor, odmor ili stručnu pomoć. Tijelo rijetko griješi kada nas upozorava, pitanje je samo slušamo li ga na vrijeme.