Ilustracija (Pexels)
Iako zima donosi blagdane i više vremena za obitelj i prijatelje, mnogi u tom razdoblju osjećaju pojačanu tjeskobu. Razlozi su brojni: pretrpani rasporedi, manje vremena za odmor, hladnoća koja nas zadržava u zatvorenom i činjenica da dan završava znatno ranije nego prije samo nekoliko mjeseci.
Kraći dani i manjak sunčeve svjetlosti mogu utjecati na hormone povezane s raspoloženjem i snom, dok hladno vrijeme često znači manje kretanja i rjeđe društvene kontakte – dva važna regulatora živčanog sustava.
Iako na vremenske uvjete i duljinu dana ne možemo utjecati, možemo preispitati vlastite navike. Neke od njih, iako naizgled bezazlene ili čak ugodne, mogu dodatno pojačavati osjećaj stresa i tjeskobe tijekom zime.
Prirodno je da se zimi više boravi u kući, no manjak izlaganja dnevnom svjetlu može negativno utjecati na raspoloženje. Izolacija često potiče pretjerano razmišljanje i nametljive misli, osobito kada se svakodnevna rutina raspadne.
Čak i kratki izlazak van ranije tijekom dana može pomoći regulaciji cirkadijalnog ritma i stabilizaciji raspoloženja. Male, predvidive dnevne navike mogu djelovati vrlo umirujuće u razdoblju koje mnogima djeluje dugo i monotono.
Kada vani vlada hladnoća ili snijeg, ekrani lako postaju glavni oblik razonode. Iako povremeno opuštanje uz serije, igre ili društvene mreže nije problem, pretjerano izlaganje sadržajima koji potiču uspoređivanje s drugima ili stalni dotok vijesti može dovesti do neugodnih osjećaja, primjerice da „ne radite dovoljno” ili da zaostajete, što dodatno pojačava tjeskobu.
Zima često narušava rutinu spavanja. Manjak dnevne svjetlosti i poremećen ritam mogu poslati tijelu signal da je pod stresom. Kada nema redovitog sna, kretanja i boravka na dnevnom svjetlu, mozak to može interpretirati kao prijetnju, čak i kada objektivno nema razloga za zabrinutost. Posljedica je veći umor, češće posezanje za kofeinom i dodatno pojačavanje tjeskobe.
Hladnoća i mrak često služe kao opravdanje za ostajanje kod kuće. Iako je ponekad odmor nužan, učestalo odustajanje od druženja i aktivnosti može dugoročno povećati osjećaj izoliranosti. Održavanje društvenih obveza, čak i kada zahtijevaju dodatni napor, pomaže očuvanju mentalne ravnoteže i osjećaja povezanosti s drugima.
Zimi se alkohol često koristi kao način „zagrijavanja” ili razbijanja dosade. Iako u trenutku može djelovati opuštajuće, dugoročno može pogoršati tjeskobu i poremetiti san. Smanjenje unosa alkohola, kao i kofeina, može imati pozitivan učinak na mentalno stanje, osobito ako primjećujete da potiču nemir ili ubrzane misli.
Kretanje je jedan od najučinkovitijih načina regulacije stresa i tjeskobe, a zimi ga često zanemarujemo. Ne mora biti riječ o intenzivnom treningu; redovito, umjereno kretanje šalje tijelu signal sigurnosti i pomaže otpuštanju nakupljene napetosti. Ključ je u dosljednosti, a ne u intenzitetu.
Početak godine često donosi ciljeve, odluke i očekivanja. Kada ih ne uspijemo ostvariti, lako postajemo pretjerano kritični prema sebi. Takav unutarnji dijalog može znatno pojačati tjeskobu. Suosjećanje prema sebi – onako kako bismo ga iskazali prijatelju – ključno je za očuvanje mentalnog zdravlja, osobito u zahtjevnim zimskim mjesecima.