Generacijski jaz

Ne razumijete svoje unuke? Evo zašto vam se ponekad čini da govorite različitim jezicima

| Autor: Glas Istre
(Unsplash)

(Unsplash)


"Samo je na mobitelu", "ništa ih ne zanima", "mi smo u njihovo vrijeme već radili"… rečenice su koje se često čuju za kuhinjskim stolom. Mnogi none i nonići iskreno vole svoje unuke, ali ponekad imaju osjećaj da su između njih – zidovi. Ne zato što nema ljubavi, nego zato što se svijet promijenio brže nego ikad prije.

I to nije ničija krivnja.

Njihovo djetinjstvo nema pauzu

Generacije prije znale su kada je kraj dana: kad padne mrak, kad se ugasi televizor, kad se zatvore novine. Današnja djeca i mladi nemaju takvu jasnu granicu. Škola, društvo, poruke, videi, obavijesti – sve traje stalno. To ne znači da su lijeni ili nezainteresirani, nego da im je glava neprestano "uključena".

Zato ponekad djeluju odsutno, iako nisu.

Njima je normalno ono što je vama čudno

Poruke bez pozdrava, slušalice u ušima, kratki odgovori – to nije nepristojnost kako se često misli, nego drugačiji način komunikacije. Oni su odrasli u svijetu brzine, skraćivanja i multitaskinga. Ne razmišljaju o formi, nego o sadržaju. A i to često u tišini.

Ne traže savjete – traže razumijevanje

Velika je razlika između "u moje vrijeme…" i "kako je tebi danas". Prvo zatvara razgovor, drugo ga otvara. Unuci rijetko žele lekcije. Češće žele da ih se sasluša, bez usporedbi i bez zaključka na kraju.

Ponekad je dovoljno reći: "Razumijem da ti je to važno", čak i ako vam nije sasvim jasno zašto.

Vaša iskustva su i dalje vrijedna – samo drugačije zapakirana

Nije problem u tome da nemate što ponuditi, nego u načinu. Umjesto općih savjeta, puno više znače osobne priče. Ne "trebaš ovako", nego "meni se jednom dogodilo ovo". Djeca i mladi itekako slušaju – samo ne vole kad se osjećaju kao da su na predavanju.

Najvažnije: ne morate sve razumjeti

Ne morate znati sve aplikacije, izraze ili trendove. Dovoljno je pokazati interes. Pitati. Ponekad i priznati: "Ovo mi je novo, objasni mi." To ne umanjuje autoritet – naprotiv, gradi povjerenje.

Na kraju, unuci možda žive u drukčijem svijetu, ali i dalje trebaju isto što su trebala i djeca prije 50 godina: sigurnost, pažnju i osjećaj da ih netko vidi i prihvaća takve kakvi jesu.

A tu ste vi – i to je važnije nego što mislite.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twitter








Trenutno na cestama