Stopa suicida u Hrvatskoj je posljednjih desetljeća u padu, ali se nažalost povećava u populaciji djece i mladih.

Podaci su zabrinjavajući, jer su u zadnjih deset godina čak 74 maloljetne osobe, što su praktički tri školska razreda, sebi oduzele život.
U zadnjem desetljeću, evidentirano je i 546 pokušaja suicida kod djece i mladih, što ukazuje na goleme dimenzije ovog problema koji je posebno eskalirao nakon pandemije COVID-a.
Porastu teškoća mentalnog zdravlja, u ovom slučaju samoozljeđivanju, pogoduje i digitalizacija koja pojačava osjećaj usamljenosti, a najvažniji lijek o kojem govore stručnjaci jest – dobra komunikacija.

Ona bi se prvenstveno trebala voditi u obitelji, a onda i kroz stručnu pomoć.

Komunikacija liječi

U pozadini negativnog trenda nalazi se u prvom redu usamljenost, koja je u današnjem društvu sve češća, a posljedica je urbanizacije i digitalizacije, objašnjava prof. dr. Darko Marčinko, predstojnik Klinike za psihijatriju KBC-a Zagreb.

U 21. stoljeću pojedinci više nisu vezani za grupu, kao što je to bilo u 20. stoljeću, već prevladava visoka individualnost i kompetitivnost, što može voditi u usamljenost, a onda i u samoozljeđivanje i suicidalnost.

– Porast samoozljeđivanja i suicidalnosti u mlađoj populaciji može biti rezultat upravo te usamljenosti. Ona poprima razmjere epidemije, a znači nedostatak dobrih odnosa s drugim osobama. Usamljenost dodatno pojačavaju digitalizacija, urbanizacija i društvene mreže, upozorava Marčinko.
– Danas u svijetu 50 posto populacije živi u gradovima, a idemo prema trendu od 70 posto u idućih 20 godina. S druge strane digitalizacija dovodi do porasta usamljenosti.
Vrlo često je samoozljeđivanje, posebno kod mladih, jedan vid psihološkog izražavanja.

Ako se mlada osoba ne može povezat s drugim ljudima na pravi način, samoozljeđivanje postaje strategija suočavanja s tim jakim osjećajem nelagode u sebi, objašnjava Marčinko te poručuje da je u pravilu komunikacija ta koja liječi.

– Istraživanja pokazuju da je u velikoj mjeri uzrok te muke i grozne nelagode koja mladu osobu vodi prema samoozljeđivanju osjećaj srama. Više je oblika srama – apsolutni sram, kad osoba doživi nelagodu u toj mjeri da ne može više funkcionirati i čini joj se da je jedino rješenje oduzimanje života.

Drugo je prikriveni sram, koji se javlja kod mladih gdje bilježimo porast perfekcionizma i tzv. sindroma varalice, kad mladi ljudi vlastite dobre rezultate doživljavaju kao splet okolnosti, a ne prihvaćaju dobre dijelove sebe, tumači psihijatar.

Treći oblik je besramnost, jer vrlo često upravo ljudi koji je pokazuju, zapravo osjećaju sram koji je unesen u dublje strukture ličnosti. No činjenica je, ističe Marčinko, da se iza osjećaja koji vode samoozljeđivanju kriju frustracije koje se može razriješiti boljom komunikacijom.

(Foto Pexeles)

Sram i strah

Slaže se s time i klinička psihologinja Ella Selak Bagarić, voditeljica Centra za zdravlje mladih pri Domu zdravlja Zagreb-Istok.

– Nemamo samo problem usamljenosti mladih, nego i roditelje koji osjećaju sram, ali i obitelji koje se boje pitati djecu što im se događa, ističe psihologinja.
– U tom sramu i strahu što ćemo čuti, ponekad ne čujemo i ne vidimo djecu. Literatura pokazuje da izravno pitanje djetetu – razmišljaš li o suicidu? – neće dovesti do pokušaja suicida, ali se može dogoditi da, ako propustimo postaviti to pitanje, propuštamo pokazati djetetu da nam je stalo i spremni smo ga čuti.

U Centru im se, kaže, znalo dogoditi da im se jave suicidalna djeca, a i da se uz pomoć policije detektira lokacija i dijete spriječi u naumu. Nekad je važno da taj korak učini okolina, poručuje psihologinja.

– Mladi ljudi misle da je dobro čuvati tajnu, ali ih moramo naučiti da postoje dobre i loše tajne, jer kad izgube blisku osobu, ostanu s osjećajem krivnje i srama i sami tonu, navodi Selak Bagarić.

Ističe također da se kod dječaka teže prepoznaje problem, jer će se djevojčice povući, više plakati, povjeriti se, dok dječaci idu u agresiju i ljutnju.

– Ispod te ljutnje stoji depresivna slika. Oni nisu prepoznati, niti dobiju empatiju. Tu se propusti šansa vidjeti što je iza takvog ponašanja. I kod mladića je niža stopa prepoznavanja.

Mladići koji dođu ljuti jer ih je majka dovukla zbog toga što ne slušaju, ne pišu zadaću i bježe od doma, često imaju vrlo ozbiljnu depresiju i trebaju pomoć liječnika, navodi Selak Bagarić.

Roditelje poziva na drukčiju komunikaciju s djecom, s kojom, umjesto tipičnih tema o ocjenama i dnevnim aktivnostima, treba razgovarati o – emocijama.

– Nema tog psihologa i psihijatra koji može zamijeniti ono što roditelji mogu svojom pažnjom i s dodatnih 10 minuta razgovora koje će posvetiti djetetu.

Ne treba ih pitati samo jesu li dobili zadaću i popis knjiga za lektiru, nego i kako se osjećaju, što im se svidjelo, imaju li potrebu vas nešto pitati.

Mama i tata to rade u najboljoj namjeri, ali time djeci šalju poruku da moraju biti perfekcionisti, upozorava psihologinja.

Nužna pomoć

Stručnjaci zagovaraju model dostupnosti usluga vezanih uz mentalno zdravlje besplatno i bez uputnice, jer je to – ističu – najmanje stigmatizirajuća opcija.

Djeci je dostupan Hrabri telefon sa standardiziranim europskim brojem 116-111 i savjetovališta u svakoj županiji.
– Kad je osoba u krizi, izrazito je važan taj prvi korak, ali stručnjaka je katastrofalno malo, a neke sredine uopće nemaju dječje psihijatre, upozorava Tin Pongrac, predsjednik Udruge.

Poziva stoga da se uz uputnicu HZZO-a, po uzoru na logopede, djeci omogući pristup dječjim psihoterapeutima.

Licencirani psihoterapeuti mogli bi, kažu, odraditi dio podrške.

Takvom djetetu možda nije nužna psihijatrijska pomoć; mogućnost razgovora i stalnog praćenja nekad je za djecu važnija od hospitalizacije, smatra. Ipak, Ministarstvo zdravstva nema sluha za takve opcije.
– Ministarstvo zdravstva ne smatra psihoterapiju zdravstvenom uslugom, što je sramotno.

Danas je teško dobiti pomoć jer država ima nevjerojatno malo resursa u dječjoj psihijatriji, upozrava Pongrac.

Psihologinja Selak Bagarić pak kaže da svako dijete u hitnom stanju dobije pomoć odmah, ali u većim gradovima. Upozorava, međutim, da dječjih psihijatara nema ni izdaleka dovoljno i trebaju "ozbiljno pojačanje".
U povodu Svjetskog dana prevencije samoubojstava, 10. rujna, Hrvatski zavod za javno zdravstvo (HZJZ) izdao je letak s porukom "Svijet je bolji s tobom", u kojem su izjave braće i sestara djece koja su preživjela pokušaj suicida.

Poruke su duboko emotivne i iskazuju žaljenje zbog izostanka komunikacije s djetetom koje si je pokušalo oduzeti život.

(Foto Pexeles)

Udvostručen broj suicida tinejdžera

Podaci MUP-a govore da je u razdoblju od 2015. do 2024. zabilježeno 5.905 smrtnih slučajeva zbog samoubojstva i 5.747 pokušaja samoubojstava.

U deset godina zabilježeno je 13.339 policijskih intervencija vezanih uz suicid.
Lani su u Hrvatskoj bila 542 slučaja suicida, a u dobi do 19 godina 20 slučajeva.

Među njima, petero djece bilo je mlađe od 14 godina.

Dok su kod odrasle populacije brojke u padu, kod djece i tinejdžera broj se gotovo udvostručio, jer je u 2023. godini u dobi do 19 godina bilo 11 slučajeva suicida.

Povezane vijesti

• UNICEF-ova Mliječna staza u rujnu za podršku mentalnom zdravlju djece i mladih
• Prošle godine 1900 djece i mladih imalo pregled kod psihijatra
• Zašto raste agresija kod djece? "Puno mladih pokušava suicid, anksioznost postaje sastavni dio života"