Pulska kantautorica Nuša Hauser ili jednostavno Nhau, zasjala je preksinoć u intimističkoj tmini backstagea Doma hrvatskih branitelja gdje je s gostima promovirala drugi album »Look What I Found in the Forest«, izvevši i pjesme s prvog albuma.

Treći element

Početak koncerta pokazao je da se glazbenica malo preračunala jer na koncu nije bilo dovoljno stolica za sve koji su htjeli čuti što je to Nuša spremila, a u prilog niskim očekivanjima išao je i pljusak koji je počeo taman prije koncerta. To nije spriječilo odaziv publike i unatoč kiši i tremi za koju je Nuša priznala da ju je imala, koncert je protekao u lijepoj, prijateljskoj atmosferi zbog koje je Nuša zaradila poziv na bis kojeg nije mogla niti htjela odbiti.

(Snimio Mladen Radić)

Do tog trenutka koji je okrunio koncert Nuša nije došla sama već je imala pomoć kolega koji su s njom kroz duete, odnosno glazbene dijaloge, izveli svaki dvije do tri pjesme. S Nušom za klavijaturama i mikrofonom su se tako preksinoć na pozornici povezali redom gitarist Gabriel Radović, saksofonistica Jovana Joka, trombonist Miron Hauser, udaraljkaš udaraljkaš Mattia Mioli koji je bio zadužen za programske i zvučne intervencije. Svi su oni utkali nešto svoje u glazbenu sliku koja je stvorila Nuša, a riječ je sporim, laganim, melankoličnim skladbama koje doista podsjećaju na noćnu šetnju šumom obasjanom mjesečinom. To dolazi do izražaja u instrumentalnim dionicama, no više od svega impresionira Nušin čisti, osjećajni glas kao treći element koji povezuje njene tekstove i glazbu.

Glazbenici koji su s njom nastupali su vrsni instrumentalisti i svaki je na svoj način svojim instrumentom pridonio pojedinoj izvedbi, no posebno je zanimljiv bio Nušin nastup s Mironom, njenim bratom i također glazbenim profesionalcem, inače dirigentom Jazz orkestra Hrvatske radiotelevizije. Ipak je to obitelj.

Komunikacija

»Look What I Found in the Forest« nastavlja se na prvijenac, album »Vetva« koji je monološkim izrazom poslužio kao temelj i inspiracija za novu formu, komunikaciju.

- Dijalozi su nastali kao izazov potaknut ohrabrenjem, ideja da se monologu pridruži Drugi, bez unaprijed postavljenih okvira. Reakcije mojih glazbenih sugovornika dolazile su iz raznih pozicija: fizičkih, emocionalnih, zvučnih. U nekim slučajevima naši su odnosi bliski, u nekima jedva dodirnuti. Negdje su delikatni, drugdje i konfliktni. Željela sam ogoliti zvučnu komunikaciju, svesti je na odnos jedan-na-jedan. Bez kontrole, bez očekivanja – ali s prostorom za reakciju. Nisam imala unaprijed zamišljen plan odabira onog Drugog, odustala sam od toga kad sam shvatila da ga je krivo pretpostavljati i da to opet (valjda zbog iste te štete jednosmjerne komunikacije) nerijetko vodi u neželjenom smjeru, prema kontroli koju sam željela izbjeći u ovom ciklusu.

Svaka pjesma ima prostor, ima i atmosferu koju sam pretpostavila dok sam gradila taj isti prostor, a ima i moju provokaciju za početak Dijaloga. Sljedeći je korak intuitivno prepoznavanje Drugog - osobe, instrumenta, zvuka, senzibiliteta, pa i samog izazova (pre)ispitivanja našeg odnosa. Dijalog ne mora biti ni ugodan ni konstruktivan. On može unijeti novo razumijevanje ili potvrditi nerazumijevanje. Može probuditi igru, izazvati promjenu, ili samo stvoriti novi prostor. Ja se nadam da sam stvorila novi prostor, navodi Nuša Hauser.

Povezane vijesti

• NUŠA HAUSER: NEMATERIJALNOJ KULTURI NIJE POTREBNA ZAŠTITA, ŠTITE SE SPOMENICI I BJELOGLAVI SUPOVI. Jedino njegovanjem ona se može razvijati prirodno i CENKI se trudi djelovat u tom smjeru
• Predavanje Nuše Hauser "Umjetnost Antonija Smareglie kao simbol identiteta" u Vodnjanu
• Nuša Hauser na koncertu predstavlja svoj prvi album "Vetva"