Centar za nematerijalnu kulturu Istre Etnografskog muzeja, ustanova koje je u vrijeme svog osnivanja bila prva takvog tipa u Hrvatskoj, ovih dana obilježit će deset godina djelovanja. Osnivanje CENKI-ja 2011. sa sjedištem u Pićnu, rezultat je uvrštenja Dvoglasja tijesnih intervala Istre i Hrvatskog primorja na UNESCO-vu Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva, ističe naša sugovornica Nuša Hauser, viša kustosica dokumentaristica zadužena za djelatnosti CENKI-ja Etnografskog muzeja Istre, s kojom razgovaram uz ovu obljetnicu.

- Kada je 2011. utemeljen CENKI jeste li ga zamišljali ovakvim kakav je danas?

- Zapravo da, Centar se oslanja na onakav okvir kakav mu je zadan pri samom osnutku, sa svim predviđenim djelatnostima, unatoč činjenici da su u početcima djelovale preambiciozne za kadrovske kapacitete s kojima je Muzej tada raspolagao. Danas smo u nezavidnijoj poziciji što se tog kadrovskog djela tiče, a CENKI iza sebe ima rezultate s kojima se zaista može ponositi i koji su rezultat razvoja svih resora, od znanstveno- istraživačkog, preko edukativno- savjetodavnog i dokumentacijskog do produkcijskog.

Kontinuitet i vidljivost

- Na koju ste djelatnost, ili aktivnost iz ovih prvih deset godina trajanja najponosniji?

- Ni jednu djelatnost ne bih posebno izdvajala, tim više što su sve komplementarne, što i jest cilj rada CENKI-ja. Svaka se od djelatnosti oslanja jedna na drugu, umrežavaju se, isprepliću i sa svima možemo biti zadovoljni jer danas znače perspektivu jedne nove komunikacije i s našim korisnicima i s lokalnom zajednicom gdje CENKI djeluje.

Ali, da, ako bih nešto izdvajala iz svakog od resora onda bi to svakako bile dugogodišnja suradnja s Institutom za etnologiju i folkloristiku iz Zagreba koja je rezultirala digitalizacijom i kopiranjem gradiva koje je od primarnog interesa za studiranje nematerijalne kulture Istre. Riječ je o fototečnom, fonotečnom i rukopisnom gradivu koje je do naše inicijative bilo vezano isključivo za prostore dokumentacije Instituta i čiju smo djelomičnu digitalizaciju zapravo omogućili sredstvima našeg osnivača, Istarske županije. Također, Centar u svojem fonotečnom fondu danas okuplja i cjelovit Arhiv Renata Pernića Hrvatske radiotelevizije, kao i filmove koji tematiziraju prostor Istre a u vlasništvu su Hrvatske kinoteke Hrvatskog državnog arhiva.

Programi iz resora edukacije koje valja izdvojiti, a koji su posljednjih deset godina ostvarili višegodišnji kontinuitet, pa i rezultirali jednim zaokruženim procesom i konačnim konkretnim rezultatima svakako su: Radionice istraživanja i dokumentiranja nematerijalne kulture "Odakle smo" i "Istraži, zabilježi, sačuvaj" koje su se kroz više godina provodile u srednjim školama u Istri te pri Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli, kao i Radionice tradicijskih plesova Istre ostvarivane niz godina sa članovima kulturno- umjetničkih društava Istre. Najmlađe generacije osnovnoškolaca redovno su upoznavale i upoznaju naš rad kroz obilježavanja Svjetskog dana pripovijedanja koje CENKI provodi niz godina u svojoj središnjici u Pićnu u proljeće, a svakog ljeta to isto čini s radionicama koje se nematerijalnoj kulturi posvećuju u srpnju i kolovozu kroz program Ljeto u muzeju.

"Martin bez etikete"

Produkcijsku djelatnost uvelike je obilježila manifestacija "Martin bez etikete" koja je od prve godina osnutka CENKI- ja, pa kroz sljedećih pet godina, a sada s perspektivom novog buđenja označavala sve ono što CENKI jest i čemu teži. Od desetogodišnje izložbene produkcije, a uz spomenutu nastalu u sklopu svakog programa "Martin bez etikete", svakako valja izdvojiti izložbe nastale kao rezultat Radionica istraživanja nematerijalne kulture "Odakle smo", izložbu "Ponterosso- Memorie" koja je nakon gostovanja u pulskoj galeriji Makina gostovala i u Novom Sadu, a nastala je u suradnji s Udrugom u kulturi Cizeoruno iz Trsta, potom izložbu "Neka nu me uci…Da me ne zaboraviš- Fotografski zapisi života Šušnjevice i okolice te Žejana iz digitalne arhive projekta Očuvanje vlaškog i žejanskog jezika", "Češljarstvo - Od roga boškarina do češlja i frizure" u suradnji s Centrom za tradicijske obrte, znanja i vještine Muzeja "Staro selo" Kumrovec te, na koncu, posljednju izložbu, i onu koja je još jednom svojim sadržajem upozorila na fokus interesa CENKI-ja - "Nematerijalna kulturna baština Istre na nacionalnoj i UNESCO listama". Ona se trenutno nalazi u Sofiji, postavljena je u tamošnjem Nacionalnom etnografskom muzeju.

Isto tako valja podsjetiti i na filmove iz CENKI-jeve produkcije: "O teranu, vinu... i druge štorije iz konobe u 6 slika" (2013.); "Questa son mi, mi son boumbara..." (2014.); "Vin de ua" (2014.) i "Žena u berbi" (2015.). Svi su filmovi dostupni na mrežnim stranicama CENKI-ja (www.emi.hr), kao i na onima Vimea i Youtubea.

- Postoji li neki segment rada koji je po Vašem mišljenju trebao biti bolje odrađen?

- To su sustavna tematska terenska istraživanja i snažnija komunikacija i suradnja s ustanovama koje se bave njegovanjem ili istraživanjem nematerijalne kulture Istre. U tom slučaju, nedovoljno razvijene međusektorske komunikacije i suradnje trebalo bi posegnuti za izrekom: "jedan novčić ne zvoni sam". Posebice tu valja upozoriti na potrebu jasnije i snažnije suradnje u trenucima kad lokalna zajednica i/ili strukture koje ne raspolažu stručnim osobama, pristupaju procesima detektiranja dobara i njihova kandidiranja za nacionalni registar i druge liste. Bilo bi korisno da se obrate nama i pritom upoznaju modele njegovanja, pa i realnosti koje se ne ukazuju doslovno, a značajne su za buduće tretiranje tih segmenata kulture.

- CENKI nastoji komunicirati s lokalnom zajednicom. Koliko Vam to uspijeva? Široj javnosti najvidljiviji dio aktivnosti CENKI-ja jesu kreacija i edukacija? Što je sve u tom segmentu učinjeno i kakav je odaziv na vaše programe?

- Zajednica kojoj se CENKI primarno treba obraćati jest ona u kojoj djeluje, dakle Pićan, a ono čemu bi svakako trebalo težiti jest jače povezivanje s drugim lokalnim zajednicama Istre jer CENKI je, kao što i Etnografski muzej Istre jest sveistarski, promatra cijelu Istru. Prije spomenut manjak kadra svakako za takav razvoj ne pomaže, naprosto ne možemo biti svugdje i uvijek koliko bi to htjeli. Mislim da smo u Pićnu postigli vidljivost, da smo opravdali svrhu, posebice to primjećujem kod djece koji su naši višegodišnji polaznici radionica, ali i kod stanovnika starog grada koji su naši susjedi, mnogi od njih danas i prijatelji i redovni gosti na svim produkcijama. A tu su i djelatnici Općine Pićan s kojima smo uvijek bili u dobrim odnosima i tako je i danas.

Bilježenje promjena

- Teme interesa vaših aktivnosti su fenomeni nematerijalne kulturne baštine i urbanim i u ruralnim sredinama. Što prednjači glede istraživanja i dokumentacije?

- Ništa konkretno ne prednjači, naša nam muzejska praksa uvjetuje odgovore na potrebe stvaranja novih izložbenih postava, kao i odgovornost prema projektima u koje smo uključeni, poput aktualnog europskog Identity on the Line (I-ON- a) i shodno s time se provode istraživanja. Isto tako je bitno promatrati promjene i bilježiti ih koliko je god moguće temeljitije, barem dokumentacijski, kako bi kasnije gradivo moglo poslužiti za analizu, a to je slučaj inicijative Covid-19/Dnevnici-20.

- S tim ste projektom počeli tijekom pandemije. O čemu je riječ?

- Inicijativa Covid-19/Dnevnici-20 pokrenuta je početkom travnja 2020. Bila je u to vrijeme to prva organizirana hrvatska muzejska akcija za pokretanje veće inkluzivnosti i participacije zajednice u komunikaciji pandemije koronavirusa. Od prvog dana njezina službenog pokretanja raste novi dokumentacijski fond audiovizualnog gradiva koji s nama dijele pojedinci, a njemu se pridružuje onaj koji sami, stručnim alatima i znanjima bilježimo na terenu. Do danas je taj fond rezultirao bogatim gradivom, od kojeg se većina odnosi na fotografije. Uz njih, posebne informacije donose kratke poruke i priče pojedinaca, kao i fonotečni i videotečni materijal, službena i medijska priopćenja te popularni memoi. Dokumente nam donose korisnici iz cijelog svijeta, gradova poput: New Yorka, Barcelone, Bruxellesa, Seville, Padove, Venezie, Trsta. Vlastitu dokumentaciju stvarali smo u mogućnostima kretanja u vrijeme restrikcija, pa se prizori većine gradiva odnose na gradove u Istri, s naglaskom na južnu Istru.

Ono što je meni, kao koordinatorici inicijative bilo važno jest posegnuti za mladom ali izuzetno perspektivnom RRC metodom (Rapid Response Collecting metodom) i pratiti promjene u svakodnevici, promjene vizura naših životnih prostora, promjene naših navika, odnosa, realnosti. No, u jednom trenutku trebalo je i stati s inicijativom i ona je službeno bila okončana s dolaskom cjepiva i pokretanjem procjepljivanja stanovništva. Plan je dio materijala, rezultate inicijative, predstaviti sljedeće godine u Puli izložbom, a 28. listopada, u pazinskom Kaštelu održat ću predavanje na tu temu i predstaviti tijek i dosadašnje rezultate inicijative. Predavanje se provodi u sklopu muzejskog ciklusa "Predavanja i razgovori četvrtkom u Kaštelu" koje Etnografski muzej Istre organizira sa susjednim Muzejom Grada Pazina.

Kreacija, promjena, transformacija

- Ovih je dana istrovenetski dijalekt, odnosno l'istroveneto kako ga nazivaju njegovi govornici, postao dio zaštićene nematerijalne kulturne baštine upisane pri Ministarstvu kulture i medija Republike Hrvatske. Je li CENKI bio potpora za realizaciju ovog projekta i koja je vaša uloga nakon uvrštavanja istrovenetskog na ovu važnu listu?

- CENKI nije bio potpora za realizaciju uvrštenja, ne znam tko je kandidirao taj dijalekt. Nemamo zadanu i predviđenu ulogu pri uvrštenju određenih dobara na liste, na raspolaganju smo ukoliko netko procijeni da je i naša pomoć dobrodošla pri njegovanju, afirmaciji i popularizaciji, a na nama je da upozoravamo na vrijednosti svakog nematerijalnog kulturnog dobra, odnosno priklanjamo pažnju svakoj pojavnosti nematerijalne kulture našeg podneblja našim modelima rada. U nekim slučajevima Ministarstvo kulture je to koje nas poziva da detektiramo i pomognemo određeno uvrštenje, kao što je to, primjerice, bio slučaj s tradicijskom proizvodnjom vapna, a nekad su zajednice baštinika te koje nas mole da im pomognemo i prijavimo fenomen nematerijalne kulture koje smatraju svojim.

- Gdje je uopće Istra danas kada je riječ o zaštiti nematerijalne baštine?

- Nisam sklona razmišljati da je nematerijalnoj kulturi potrebna zaštita, štite se spomenici i bjeloglavi supovi. Priklanjam se onima koji joj omogućuju njegovanje. Jedino na taj način se ona može razvijati prirodno, onda kad je izbjegavamo konzervirati, opteretiti birokratskim oznakama, brendirati za potrebe tržišta i iskoristiti za političku promociju. Tek onda, tako neopterećena može tražit svoj prirodan put, u kreaciji, promjeni, transformaciji i samo je taj put meni prihvatljiv kad je riječ o njegovanju. Ništa manje važan moment nije dobar odnos s nositeljima, takozvanim baštinicima, njihova želja i potreba, njihovo definiranje i život. CENKI se trudi djelovat u tom smjeru, progovarati o tim važnostima njegovanja, a koji podrazumijevaju razvoj svih već spomenutih djelatnosti.

- Vaše sjedište je u Pićnu. Što slučajni posjetitelj u vašem Centru može vidjeti i saznati?

- Rijetki su slučajni posjetitelji, oni koji dolaze u Centar već imaju jasnu ideju i potrebu od nas, a najčešće se odnosi na konzultaciju gradiva i savjet koji uz to ide. Centar, kao ustrojbena jedinica EMI- ja, podliježe svim pravilnicima Zakona o muzejima pa tako i onom koji se odnosi na uvid u gradivo vanjskim korisnicima. Na raspolaganju smo uvijek, naši se kontakti nalaze na službenim muzejskim stranicama. Centar uz svoju knjižnicu i dokumentaciju na gornjem katu kuće ima i galerijski prostor koji koristimo za potrebe edukativnih programa i izložbi, poput ove koja nam predstoji povodom obilježavanja 10 godina od osnutka ustanove.

Povezane vijesti

• Uz barilu vina lakše je raditi u brajdama
• Zaživjela bogata web zbirka istarskih tradicijskih instrume
• Nagrada "Milovan Gavazzi" u rukama istarskih etnologa