U ponedjeljak, 25. kolovoza 2025., počinje ovogodišnji festival Street Art Poreč. Otvorenje festivala donosi premijeru performansa Dead Wax: A Vinyl Set DJ-ice Stephanie Prekali, koji će se održati na Trgu sv. Eleuterija u 19 sati. Ovim nastupom Stephanie završava svoj petogodišnji ciklus posvećen istraživanju uloge DJ-a kroz glazbu, tijelo i prostor grada.

Stephanie Prekali odrasla je u Poreču, a prva iskustva za pultom stekla je u Italiji, gdje je provela značajan dio mladosti. Po povratku u Hrvatsku počela je razvijati vlastiti izričaj na relaciji Zagreb–Istra, spajajući urbanu i obalnu scenu. Njezin stil isprepliće raznolike utjecaje i snažne kontraste: u setove unosi nježne morske prizvuke i tvrde gradske note, a repertoar joj se proteže od balearica, housea i funka, preko italo discoa i indie dancea, do electroa i acida.

Uz festivalske pultove i klupske večeri, njezin je put obilježila i druga, realnija strana DJ karijere: hotelske gaže na kojima glazba služi tek kao pozadina, svadbe na kojima se očekuje hit za svakoga, korporativne zabave prilagođene protokolu, pa i večeri u polupraznim barovima u kojima zvuk i trud ostaju neprimijećeni. To su iskustva koja oblikuju gotovo svakoga tko se bavi ovim poslom, ali rijetko ulaze u biografije, premda nerijetko nagrizaju samu vezu s glazbom. Upravo su ta "nevidljiva mjesta" – prostori umora, kompromisa i sumnje – ostavila dubok trag i potaknula Stephanie da se zapita što zapravo znači biti DJ.

Seriju performansa počela je razvijati u sklopu festivala Street Art Poreč. Umjesto klasičnog DJ seta, odabrala je karijolu, pedalinu i krevet kao svoja nova "mjesta nastupa". Svako je od njih pretvorila u metaforu vlastite karijere i unutarnjeg preispitivanja. Na taj je način istraživala prostor između dvaju svjetova – svakodnevnog DJ života s njegovim kompromisima i umjetničkog, introspektivnog, u kojem glazba ponovno postaje iskreno pitanje i potraga.

2019. – Karijola

U izvedbi Karijole DJ pult postavljen je u građevinsku karijolu i guran ulicama starog grada. Karijola je ovdje bila mnogo više od kulise: simbolizirala je rad, sve ono što stoji iza nastupa, ali ostaje skriveno.

(Street Art Poreč)

Na prvi pogled prizor je djelovao gotovo apsurdno: DJ – figura koja se inače povezuje s reflektorima, pozornicama i glamuroznim nastupima – sada gura karijolu, znoji se, pušta glazbu i vozi po kaldrmi. Upravo u toj apsurdnosti ležala je snaga izvedbe. Karijola je otkrila ono što publika obično ne vidi. Iza svake zabave, noći i pjesme krije se gomila nevidljivog posla – sati truda i rada koji su često zanemareni u priči.

Ovaj performans dao je naslutiti da DJ-ing nije samo hedonizam, već i fizički napor i psihičko opterećenje. Za publiku je to bio trenutak iznenađenja i prepoznavanja – jer dok prolazi ulicama s pultom u karijoli, DJ-ica više nije figura nego netko tko hoda istim pločnicima i dijeli istu stvarnost. Bio je to početak puta prema razotkrivanju mita o DJ-u.

2021. – Pedalina

Godine 2021. DJ pult smješten je na pedalinu i izvezen na more. Scena je na prvi mah odavala dojam ljetne šale, nečega laganog i bezbrižnog. No, stvarnost je bila drugačija – iza nasmijane slike krila se borba.

(Street Art Poreč)

Kretanje bez čvrstog tla pod nogama tražilo je stalnu potrošnju energije. More je postalo simbol puta, a upravo je njegova nestabilnost činila srž izvedbe – pokazujući da se iza svake vedre slike krije napor. Tko je pažljivije slušao mogao je u glazbi čuti lakoću i prolaznost, ali i osjetiti prisutnost onoga tko stoji iza nje – iscrpljenog i ranjivog. Baš kao i u mnogim nastupima – kada sviraš za ljude koji ne slušaju, kada održavaš atmosferu koja se raspada, kada guraš dalje, pitajući se vrijedi li.

Pedalina je govorila o usamljenosti DJ-a i o neizvjesnosti karijere koja nikada nije ravna linija, nego beskrajno pedaliranje između trenutaka sumnje i radosti.

2022. – Apnea

Sljedeće godine Apnea je uprizorila more koje preplavljuje DJ-icu i opremu, kao metaforu utapanja u prezasićenoj glazbenoj industriji. Naizgled jednostavna ideja pretvorila se u zahtjevan zadatak koji je tražio izdržljivost i preciznu koordinaciju u nesvakidašnjim uvjetima.

(Street Art Poreč)

DJ-ica je plivala s opremom, nestajala i vraćala se na površinu. Glazba je nastavljala svirati, kao da ne mari za ono što se zbiva u vodi. Prizor je upućivao na osjećaj zatrpanosti glazbenim događajima, imenima i sadržajem.

(Street Art Poreč)

Apnea je materijalizirala pritisak industrije koja glazbu pretvara iz izvora snage u umor, a izvođače u potrošne figure. Sama izvedba nije nudila gotove odgovore ni rješenja, već je publiku suočila s pitanjem: koliko dugo je moguće ostati na površini u sustavu koji neprestano proizvodi nove valove, a rijetko dopušta predah? Time je Apnea otvorila prostor za razmišljanje o granicama, ali i o tome što se događa kada industrija počne trošiti one koji je pokreću.

2023. – Sanjam

Nakon fizičkog napora i borbe s morem, performans Sanjam smjestio je krevet na rivu, u samo središte javnog prostora. U njemu DJ-ica leži, na granici sna i jave, dok glazba tiho ispunjava okolinu.

(Street Art Poreč)

U kontrastu s vrelim ljetnim večerima, punim gužve i glasnih razgovora, krevet je djelovao nestvarno – gotovo kao priviđenje. Sanjam je govorio o iscrpljenosti i nesanici koje su dio DJ života. Noći provedene bez sna, stalna putovanja i gaže koje se nižu bez predaha ostavljaju dubok trag. Krevet, koji bi trebao biti mjesto odmora i mira, ovdje je postao javna scena. Umor i privatnost, izloženi svima, postali su ključ izvedbe.

Performans je tako otvorio pitanja o neprospavanim noćima, o umoru koji se ne stiže nadoknaditi, o tankoj liniji između stvarnog života i onog što se od DJ-a traži da bude. Za publiku to je bila tiha scena, a za DJ-icu prizor vlastite iscrpljenosti.

2024. – Self and Sound

U prošlogodišnjem performansu Self and Sound pult je bio postavljen ispred zrcala, a tijekom nastupa DJ-ica je na njegovoj površini ispisivala rečenice osobnog manifesta. Scena je bila jednostavna, ali nemilosrdna: DJ-ica koja istodobno pušta i gleda samu sebe, izbliza, bez filtera, bez mogućnosti da pobjegne od vlastitog odraza. Zrcalo je postalo i pozornica i svjedok izvedbe.

(Street Art Poreč)

Performans se pretvorio u dijalog o percepciji: tko zapravo stvara sliku DJ-a – on sam, publika, mediji ili industrija? U prostoru punom refleksija svatko je mogao pronaći svoj odgovor. Na suprotnom je zidu bio postavljen reflektirajući papir na kojem su prisutni mogli ostaviti svoje komentare. Zrcalne plohe postupno su se punile različitim rukopisima, slojevima misli i refleksija.

Na kraju više nije bilo jasno tko gleda koga: DJ-ica sebe, publika nju ili publika samu sebe kroz njezin odraz. Self and Sound otvorio je pitanje identiteta u kulturi u kojoj je DJ često više slika nego zvuk.

2025. – Dead Wax: A Vinyl Set

Nakon niza nekonvencionalnih izvedbi u javnim prostorima, Stephanie Prekali završava ciklus performansom Dead Wax: A Vinyl Set, koji naglašava samu bit DJ-inga: čin pažljivog slušanja, strpljenja i povezivanja s izvođačima.

Dead wax označava tihi, prazan dio vinila između zadnje pjesme i naljepnice u sredini – prostor koji se ne svira, ali je ipak prisutan. Odabir tog naziva upućuje na zatvaranje jednog razdoblja. Ovaj povratak vinilu nije spektakl ni show, već priznanje i isprika – DJ-ica koja se nakon godina sumnje, kompromisa i umora vraća osnovama. Bez dima, svjetala i iluzije, riječ je o želji da se glazbi vrati njezino mjesto, a DJ-evima dostojanstvo i sloboda da budu ono što jesu – čuvari i tumači zvuka.

Performans Dead Wax: A Vinyl Set može se poslušati i pogledati u ponedjeljak, 25. kolovoza 2025., s početkom u 19 sati na Trgu sv. Eleuterija u Poreču.