Najvažniji odnos koji imamo u odrasloj dobi je partnerski odnos - kao temelj psihičkog, emocionalnog, ali i fizičkog zdravlja. To je lako razumjeti ako se prisjetimo prvih dana zaljubljenosti i prvih mjeseci ili godina veze, kada smo se osjećali potpuno zaštićeno od svih problema svakodnevice kad god bismo bili u društvu voljene osobe. Zajednički oblak koji tada stvorimo s partnerom pravi je protuotrov za stres, koji inače djeluje negativno na zdravlje.

Biljka koja vene

Međutim, faza zaljubljenosti prođe - prema istraživanjima, traje najdulje dvije godine. Dok ta faza traje, provesti vrijeme s partnerom i posvetiti mu/joj pažnju lako je i to nam je prioritet. U tome nas podržava i fiziologija, hormoni koji nas magnetski spajaju s partnerom. Mi smo tada očarani slikom koju stvaramo o voljenoj osobi - u tu sliku projiciramo sve ono što nam treba i što bismo voljeli da voljena osoba jest. Primjećujemo i pamtimo sve ono što se uklapa u tu sliku, a ignoriramo i brzo zaboravljamo ono što nije u skladu s njom. Kada prođe zaljubljenost, otvara se mogućnost da se razvije ljubav. Da počnemo vidjeti drugu osobu upravo kakva ona jest i da zavolimo te različitosti među nama.

Najčešće ulazimo nespremni u ozbiljan odnos. Odrasli smo na bajkama i filmovima u kojima priča staje na "i živjeli su sretno do kraja života". Kraj priče je u fazi zaljubljenosti, prije nego što počne suočavanje s realnim životnim problemima i bez uputa kako se živi iz dana u dan u nizu godina, u skladnom partnerskom odnosu i što to zahtijeva od oba partnera.

Često se dogodi da s vremenom, osobito nakon prvotne zaljubljenosti, počnemo zanemarivati odnos. Počnemo ga podrazumijevati i ne posvećujemo mu pažnju i vrijeme. Da bi odnos ostao čvrst i da bi se povezanost ne samo održavala, nego i rasla, nužno je osigurati mjesto i vrijeme za odnos. Poput biljke koja vene ukoliko joj ne pružimo pažnju i pobrinemo se za njezine potrebe za svjetlošću i vodom, tako i odnos kad ga zanemarimo polako slabi. Stoga je osnova za građenje odnosa - vrijeme! Današnji način života vrlo je ubrzan, prepunjeni su nam rasporedi i planeri i često se žalimo da - nemamo vremena. Međutim, često se iza rečenice "nemam vremena" krije drugo značenje - "nije mi prioritet". Rijetki su primjeri bračni partneri koji i nakon 20 godina braka svoje zajedničko vrijeme za kavu stavljaju kao prioritet spram drugih obaveza.

U utočištu drugoga

Drugi kamen temeljac je - pažnja, odnosno prisutnost. Nije dovoljno boraviti u istoj prostoriji u isto vrijeme - potrebno je da smo prisutni za našeg partnera. Kad drugome poklonimo svoje vrijeme i pažnju, dajemo mu ono najdragocjenije. Naša pažnja je najdirektniji način na koji dajemo ljubav.

Treći kamen temeljac je - povezanost. Iako suvremena kultura njeguje ideal neovisnosti, samodostatnosti, ideje da sve možemo sami i da to znači da smo snažni, naše urođene potrebe ne prate taj trend. Potrebna je velika hrabrost i snaga da bismo otkrili prvo sebi, a onda i drugome, vlastitu ranjivost. Za razvoj bliskog odnosa i emocionalne povezanosti, nužno je biti emocionalno otvoren - ranjiv. Priznati sebi da nam je potreban drugi, osloniti se i biti podržan znak je emocionalnog zdravlja.

"Mi živimo u utočištu drugoga" - kada imamo snažnu emocionalnu povezanost s partnerom, imamo velik izvor snage za nošenje sa životnim izazovima. Također, lakše tražimo pomoć, ali i lakše pružamo pomoć. Također, bolje poznajemo i više volimo sebe ukoliko imamo sigurnu povezanost s partnerom. Zvuči paradoksalno, ali što smo sigurnije povezani s partnerom, to možemo neovisnije djelovati u svijetu - lakše se fokusirati na rješavanje problema i postizanje željenih ciljeva, karijernih, edukacijskih, zdravstvenih…

Osvijestimo sebe

Teškoće u odnosu vrlo često dolaze iz manjka svjesnosti svakog od partnera o sebi i svojim potrebama. Primjerice, potreban nam je predah radi napornog dana na poslu, no umjesto da priznamo vlastiti umor i uzmemo si kratak predah, počnemo kuhati ručak ili obavljati kućanske poslove, a pritom smo razdražljivi i nervozni. To se odražava na našu komunikaciju s partnerom na negativan način, kroz zamjerke, prebacivanje, kritike… Tako da je prvi zadatak svakog od partnera da se pobrine za sebe na način da bude svjestan vlastitih potreba i da ih na jasan način, otvoreno i bez predbacivanja izrazi svom partneru. Na taj način se otvaramo prema svom partneru i omogućujemo povezivanje.

Jednako je, ali za partnerski odnos i značajnije, s našim emocionalnim potrebama. Ako nam je teško i treba nam zagrljaj, važno je osvijestiti potrebu - a ne izolirati se - te posegnuti za partnerom da bismo ispunili svoju potrebu.

Komunikacija je još jedan kamen temeljac partnerskog odnosa, prvenstveno komunikacija sa samim sobom kako bi se bolje moglo komunicirati i s partnerom. Vještine aktivnog slušanja, uvažavanje partnerovih osjećaja, preuzimanje odgovornosti za svoje potrebe i svoje emocije - sve je to dio komunikacijskih vještina nužnih za kvalitetan odnos.

Ukoliko ne znamo kako poboljšati svjesnost o sebi i kako poraditi na komuniciranju svojih potreba i emocija partneru, dobro dođe rad sa stručnjakom - psihologom ili psihoterapeutom koji nam može pomoći bolje upoznati sebe i podučiti nas različitim novim načinima komuniciranja i povezivanja s našim partnerom.