Đuračić ima svoj stil, a radove mu krasi jedan pomaknuti smisao za humor koji se možda neće svima dopasti, ali po kojem je ovaj pulski umjetnik poznat

Premda je Saša Đuračić najpoznatiji po svojim, najčešće otkačenim, crtežima, stripovima i spotovima, po struci je komercijalist, iako se nikada nije bavio tim poslom, a crtanje i animacija su krenule kao hobi, da bi mu na koncu postale posao od kojeg živi. Radi spotove, reklame, videomappinge itd., a mnogi ga znaju i kao Saleta Undertoona i znaju da postoji studio Undertoon. Suradnja s brojnim bendovima i izvođačima iz Hrvatske i inozemstva, pokazuje da se za njega pročulo nadaleko. Đuračić ima svoj stil, a radove mu krasi jedan pomaknuti smisao za humor koji se možda neće svima dopasti, ali po kojem je ovaj pulski umjetnik poznat. U klubu Kotač otvorena je njegova izložba, tek prva, unatoč bogatom opusu.

Samouk

- Kako ste otkrili svoju afinitet prema crtanju i animaciji? Jeste li imali neki uzor?

- Od nikog nisam učio. Sam sam učio animirati. Kada sam počeo nije bilo tih YouTube tutoriala, nego sam išao sam nekom logikom. U biti, jako sam se bazirao na Terryju Gilliamu iz Montyja Pythona, to mi je bila inspiracija od djetinjstva. Pokušao sam skužiti što on radi pa sam pokušao stvarati svoje animacije. A crtanje? Crtao sam i razvio svoj stil. Oduvijek crtam.

- Je li studio Undertoon samo vi ili još netko radi s vama?

- U njemu smo ja i moja supruga Sara Buljat. Ona mi pomaže oko pozadina, crta neke detalje. Ona je također umjetnica, bavi se slikanjem kao hobijem. Dosta prijatelja mi je pomoglo davati glasove u ovim prvim radovima, recimo Zoran Mučić Debac, Sebastian Stell, Nadan Isanović, Željko Đikić Đika, Vedran Svetek Veco i druga ekipa. Oni su ulijetali u to i radili smo zajedno. U biti smo se dobro zajebavali.

- Kako ljudi reagiraju kada ih nacrtate?

- Nekada se iznenade. Nekada znaju da sam ih nacrtao, nekad ne. Nekada ih nacrtam i čekam njihovu reakciju, ali uglavnom su odlične reakcije. Svi se smiju. Vole biti nacrtani. Ne mogu reći da su to baš oni, ali to su likovi bazirani na njima i postojat će dalje kao crtani likovi.

- Taj vaš humor je baš otkačen, apsurdan…

- Teatar apsurda, tako ja to zovem.

- Je li to utjecaj samo Montyja Pythona ili i još nekoga?

- Montyja Pythona gledam od šeste godine, otkada sam naučio čitati titlove. Oni su jako utjecali na moj smisao za humor, crna komedija i taj engleski humor. Poslije se prikazivao "Državnik novog kova" s Rikom Mayallom. To su likovi koji su utjecali na mene što se tiče humora. Moglo bi se reći da sam "crni humorist".

- Koliko zapravo ljudi shvaća ovaj vaš humor?

- Jako malo, zapravo, ali oni koji ga prihvate su najsretniji što to postoji.

- Kako je Alen Vitasović reagirao na svoj lik u vašem stripu?

- Odlično. Smijao se, uživao. On voli Bepa Coka, čak mi je poslao i poruku kako je super.

Teška anomalija

- Kako ste dobili ideju za Bepa Coka?

- Bepo Cok mi je teška anomalija, ha ha. Išao sam raditi spot, crtić, za (animiranu) klapu Seronje koja samo pjeva o glupostima. Oni se u jednom spotu voze u kombiju pa sam odlučio napraviti lika koji im maše dok se voze i - paf! Skužio sam kako je dobar lik, odmah sam ga nazvao Bepo Cok, a ljudi su ga prihvatili. U tome mi pomaže Dean Delbianco zvan Delbi. On mi pomaže pri lektoriranju da to bude ispravno na istarski, a čak mi i piše neke scene.

- Možemo li očekivati neku uvezanu kompilaciju, knjigu vaših radova?

- Volio bih to napraviti. Pričao sam s Hrvatskom udrugom interdisciplinarnih umjetnika čiji sam član da bi to izdali, otisnuli na papir, pa čak i slali vani na neke festivale.

- Zanimljivo je što živite od toga, no koji je bio taj prijelomni trenutak kada se shvatili da bi tako moglo biti?

- Radio sam u Uljaniku, prije 4 godine radio sam u TESU koji je među prvima propao, ali skužio sam da imam dovoljno posla da mogu živjeti od toga. Maknuo sam se iz Uljanika, u kojem, kao i danas, nije bilo plaće i krenuo sam. Sve je išlo pozitivno do danas. Non-stop dobivam ponude koje odrađujem.

- Prati vas neka sretna zvijezda?

- Je…na sretna zvijezda, ne znam što da kažem, baš je super. Za sada nema krize. Možda sam ja skroman, nije da sam neki bogatun, ali trenutno mi je super u životu.

- Možda zato što imate drukčiji, prepoznatljivi stil?

- Moguće, nemam odgovor na to, jednostavno ide. Ne mogu sam objektivno procijeniti imam li drugi stil, ali trudim se.

- Osim što crtate stripove, bavite se i mappingom pa je jedan vaš mapping prikazan prije nekoliko godina u Japanu. Kako ste došli od stripova i animacija do mappinga?

- Marko Bolković pitao me bih li mogao napraviti mapping za festival Visualia. Rekao sam da mogu jer to je u biti animacija na zagradi, a zgrada je zapravo platno. Morate se držati gabarita, paziti gdje su prozori, ali to je jednostavna animacija, time se bavim.

- Je li bilo nekih reakcija iz Japana?

- U finale sam ušao s predstavnicima 15 nacija i to je bilo prikazivano dvije godine za redom u gradu Niigati. Reakcije su bile super.

- Jeste li dobili i neke ponude iz svijeta?

- Jesam. Radio sam spotove za Keegana McInroea iz Teksasa, radio sam za country bend Moonshine Wagon iz Španjolske, za repera Okhera, također iz Španjolske, kao i reklame i spotove za ponude koje sam dobivao iz balkanskih zemalja, poput Bosne. Čak sam radio spot i za Bobana Rajovića, iako nisam imao pojma tko je on. Jednostavno me nazvao njegov agent i pitao da napravim spot. Naravno da sam prihvatio, zašto ne bih? Nemam neke barijere, odavno sam srušio zidove, iako nisam baš ljubitelj glazbe kakvu izvodi Rajović.

Povezane vijesti

• U nedjelju na Forumu 3D video mapping
• Dva 3D mappinga na Forumu u utorak
• Animirani spot "Pitanje časti" Predraga Ljune