U nedjelju u INK-u
SVJETSKI DAN PRIPOVIJEDANJA Aleksandar Bančić: Tražio sam priče koje meni nešto govore
Čitajući priče koje su folkloristi zapisivali širom Istre pedesetih godina 20. stoljeća osvijestio sam koliko je nekada pripovijedanje među našim starima bilo prisutno. Nažalost, pripadam generaciji koja nije imala priliku slušati te priče jer su, zbog brzine života, naši djedovi i bake, očevi i majke, jednostavno prestali te priče dijeliti dalje, kaže Bančić koji bi ovim projektom htio podići zanimanje za pripovijedanje kao umjetničku formu, ali i kao oruđe za očuvanje nematerijalne kulturne baštine Istre
Aleksandar Bančić (Snimio Neven Lazarević)
Istarsko narodno kazalište - Gradsko kazalište Pula u nedjelju u 18 i u 20 sati, premijerama "Kantuôna Ćakuluôna, istarske priče za velike i male" u izvedbi Aleksandra Bančića kao pripovjedača, obilježit će Svjetski dan pripovijedanja.
Omiljena zabava
"Grimmove i Perraultove bajke znamo svi. No, koliko poznajemo bajke iz naše neposredne okoline? Jeste li ikada čuli za istarske narodne bajke? Jeste li znali da je nekada svako istarsko selo imalo svoga pripovjedača? Da je slušanje priča nekada bila omiljena zabava velikih i malih? Svima je jasno da se kultura usmene predaje pomalo gasi, stoga nam je njezina revitalizacija vrlo važna. Priče i bajke se danas uglavnom čitaju iz zapisanih izvora, no one mogu oživjeti jedino ako se dijele živim pripovijedanjem.
Program pripovijedanja 'Kantuôn Ćakuluôn' zamišljen je kao prozor u bogati svijet istarskih narodnih priča, ali i kao pokušaj ponovnog oživljavanja usmenog pripovijedanja na čakavskom narječju", kaže Bančić.
"Kantuôn Ćakuluôn" (doslovni prijevod - "Brbljavi kutak") okvirni je naziv za moje pripovijedalačke aktivnosti, sadašnje i buduće. Moj trenutni predmet interesa su istarske narodne priče pa je podnaslov projekta "Istarske priče za velike i male", ali sljedećih će godina to biti nešto drugo, kaže Bančić koji već ima nekoliko ideja.
"Kantuôn Ćakuluôn" ima nekoliko načina realizacije, jedan je storytelling blog na adresi https://bancich.com, zatim podcast koji izlazi jednom mjesečno na uštap (puni Mjesec) u kojem pripovijeda po jednu istarsku priču a epizodama se može pristupiti i kroz blog, ali je prisutan i na Spotifyju i Apple Podcasts. Druga dva načina su program pripovijedanja - pripovijedanje uživo i pripovjedno kazalište - multimedijalna predstava temeljena na pripovijedanju.
- Sve ove aktivnosti, osim posljednje, su već u tijeku. Ono što ću predstaviti ove nedjelje u INK-u je program pripovijedanja. Znači, to nije predstava već vrlo jednostavno pripovijedanje, a predstava pripovjednog kazališta bit će kruna cijelog projekta, objašnjava on.
Kako kaže, ovo je donekle nastavak na "Štuorice od polnoći" koje je prije nekoliko godina izveo.
- "Štuorice" je bila predstava koja se temeljila na pripovijedanju istarske narodne predaje i kao takva bila je meni uvod u ono što pripovijedanje jest i što može biti. No, dok su "Štuorice" bile kazališna predstava koja je imala svoju vrlo jasnu dramaturšku strukturu, "Kantuon" je doslovno serija priča koje nemaju međusobnu poveznicu osim što su istarske narodne priče. Struktura "Kantuôna" bliža je strukturi predstave "Mistero Buffo".
Bančić je između stotinjak priča odabrao petnaestak koje će biti dio "Kantuôna Ćakuluôna", no svaka izvedba će sadržavati četiri do pet priča.
Neke su priče pogodnije za odrasle, a neke za djecu.
- Sve priče sam pronašao u folklorističkoj literaturi gdje su zapisane onako kako su ih kazivači pripovijedali. Naravno, ja kao pripovjedač morao sam stil i jezik pripovijedanja prilagoditi sebi. Neke sam priče morao i rekonstruirati jer se kod dosta priča zna dogoditi da se vremenom toliko izmijene da se izgube osnovni elementi. Pripremu sam uglavnom sam odradio, kaže.
- Tražio sam priče koje meni nešto govore. Sve su one meni bile nešto novo jer nisam baš bio upoznat s istarskim narodnim pričama. U Istri su uglavnom na glasu demonološke priče ili pak legende i mitovi, ali bajke baš i nisu. Sve su to bajke koje imaju elemente poznatih priča. U njima se mogu naći elementi i grčkog mita i popularnih Grimmovih bajki, ali sve one imaju i vrlo specifične elemente istarske svakodnevice, običaja i kulture. Mislim da će i publici sve to biti zanimljivo.
Priče obiluju magijom, pustolovinama, ljubavi, prijateljstvom, mudrosti, humorom, strahom tako da Bančić vjeruje da će publika biti začuđena.
Umjetnička forma
- Čitajući sve te priče koje su folkloristi zapisivali širom Istre pedesetih godina 20. stoljeća osvijestio sam koliko je nekada pripovijedanje među našim starima bilo prisutno. Nažalost, pripadam generaciji koja nije imala priliku slušati te priče jer su, zbog brzine života, naši djedovi i bake, očevi i majke, jednostavno prestali te priče dijeliti dalje. Pretpostavljam da je nešto od toga i danas živo, ali to nikako da dobije zasluženu pažnju, kaže Bančić koji bi ovim projektom htio podići malo zanimanje za pripovijedanje kao umjetničku formu, ali i kao oruđe za očuvanje nematerijalne kulturne baštine Istre.
- Ovim projektom želim ponovno oživjeti priče koje su do sada bile zatvorene među stranicama vrlo vrijednih knjiga poput "Zakopano zlato" Maje Bošković-Stulli ili "Istarska škrinjica" Jakova Mikca. I ono što mi je jako važno je da se te priče pripovijedaju na dijalektu jer su tako živjele i tako su se širile, kaže.
"Ružno pače" u 11 sati
Također, u nedjelju u 11 sati, na Svjetski dan kazališta za djecu i mlade, INK će reprizirati dramsko-plesnu predstavu za djecu "Ružno pače", u režiji i koreografiji Andree Gotovine.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
