(Arhiva)
U petak navečer u Medulinu zauvijek nas je napustio akademik Goran Filipi. Rođen 1954. u Zadru, diplomirao je talijanski jezik i književnost te engleski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zadru (1979.). Kako je odrastao i školovao se u Izoli, od djetinjstva je aktivan trojezični govornik (hrvatski, slovenski, talijanski). Godine 1985. magistrirao je u Interuniverzitetskom centru za poslijediplomske studije u Dubrovniku (smjer romanska lingvistika, u organizaciji i izvedbi Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu), a 1991. je doktorirao na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Na Katedri za talijanski jezik Filozofskoga fakulteta u Puli radio je od 1985. do odlaska u mirovinu 30. IX. 2019. (kao redovni profesor od 1998., u trajnom zvanju od 2005.), a na Fakultetu je obavljao različite dužnosti organizacijskoga i znanstvenoga tipa, pa tako u dva mandata i dužnost dekana. Niz godina (1996. – 2005.) predavao je talijansku povijesnu gramatiku na Filozofskom fakultetu u Ljubljani, a od 2003. redovito je predavao, kao gostujući profesor, talijanističke i lingvističke kolegije na Fakultetu za humanističke znanosti u Kopru. U više navrata kao gostujući profesor predavao je na Sveučilištu u Udinama. Gostovao je i na drugim inozemnim sveučilištima (Rim, Padova, Bologna, Celovec, Grac, Beč).
U znanstvenoistraživačkom radu bavio se ponajprije proučavanjem romanskih idioma na tlu Hrvatske (posebno Istre: istromletački, istriotski, istrorumunjski) te romansko-slavenskim jezičnim dodirima i prožimanjima (posebno u Dalmaciji i Istri).
Objavio je niz stručnih knjiga te četiri sveska jezičnih atlasa Istre (za istriotski, istromletački, istrorumunjski te pomorsku terminologiju istarskih govora). Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja. Bio je član Društva hrvatskih književnika i predsjednik njegovog Istarskog ogranka od 1999. do 2002.