Jules Verne je najpoznatiji promotor znanosti. I to je efekt koji je mene privukao. Na njega gledam kao što se danas gleda na Davida Atteborougha ili Stephena Hawkinga. Meni se jako sviđaju ljudi koji osvještavaju, posebno kad se opet tvrdi da je Zemlja ravna ploča

Pozornicu pulskog Istarskog narodnog kazališta - Gradskog kazališta Pula danas i sutra preuzimaju Zagrepčani, doduše s pulskim glumcem Radom Radolovićem u glavnoj ulozi. Dječje Kazalište Dubrava igra predstavu "20.000 milja pod morem" po istoimenom dječjem klasiku Julesa Vernea, u režiji Marija Kovača, a izvedbe su na programu danas u 11 i 18 sati te sutra u 11 sati.

Predstava traje 60 minuta, a djelo govori o putovanju podmornice Nautilus, viđenom iz perspektive profesora Pierra Aronnaxa, koji se kao podmorski biolog (zajedno sa slugom Conseilom i Nedom Landom) našao zarobljenim na njoj. Podmornicom upravlja osebujni kapetan Nemo. Počinje ekspedicija u potrazi za nepoznatim stvorenjem koje sije strah među pomorcima i ljudima na obali, a pustolovine ih vode podmorjem oko cijele zemaljske kugle. Treba reći da 20.000 milja označava prijeđeni put podmornice, a ne dubinu na koju je ona sišla, a 20.000 ondašnjih francuskih milja iznosilo je 80 000 kilometara.

Uoči pulskog dvodnevnog gostovanja, razgovarali smo s redateljem Marijom Kovačem.

- Ovo je prvi put da se uz Hrvatskoj ovaj klasik postavlja na pozornice?

- Istina, teatrološki sam prokopao arhive i rađen je jedino Verneov "Put oko svijeta u 80 dana". Ovaj je komad postavljen na moju ideju. Nakon što sam radio na jednom projektu pretprošle godine, Kazalište Dubrava dalo mi je otvorene ruke da izaberem komad po svojoj želji. Odmah sam im rekao da je moja davna želja upravo "20.000 milja pod morem".

- Premda je primarno za djecu, koliko je to predstava i za odrasle?

- Odrasli tu imaju što pratiti. Mi smo se dosta vjerno držali originala. Treba uzeti u obzir činjenicu da u doba nastajanja romana nije bilo interneta, nije bilo lako dostupnih podataka. Mnogim čitateljima su romani Julesa Vernea činili kao nemoguća znanstvena fantastika, a on je zapravo u to vrijeme pratio tehnološki napredak, najnovije spoznaje. On i nije imao osjećaj da piše neki SF, on je bio uvjeren da piše tehnološki vrlo napredno. I roman "20.000 milja pod morem" baziran je na konkretnim postignućima. Jules Verne je zasigurno jedan od svjetski najpoznatijih promotora znanosti kroz umjetnička djela. I to je efekt koji je mene privukao. Na njega gledam kao što se danas gleda na Davida Atteborougha ili ovog proljeća preminulog Stephena Hawkinga. To su ljudi koji nam približavaju znanost. Meni se jako sviđaju ljudi koji osvještavaju, posebno kad se iznova tvrdi da je Zemlja ravna ploča. Ova je predstava i za odrasle koji i dalje žele u sebi gajiti dječju fascinaciju znanošću.

- S druge strane, djelo u biti obrađuje i ozbiljnije teme poput razočarenja civilizacijom, osamljivanja, ekologije?

- Predstavu smo sveli na snažne likove Rade Radolović igra kapetana Nema koji predstavlja nekog koji je dovoljno upoznao ljude da je odlučio pobjeći od njih. Mi upravo to istražujemo , kao što kod profesora Pierrea Aronnaxa istražujemo dokle je netko spreman ići u ljubavi za znanošću. Je li u tome spreman odreći se drugih ljudi? To su pitanja koja su namijenjena djeci starije dobi.

- Koliko ste si dali maha mašti u dočaravanju podmornice "Nautilus", podmorja?

- Jedan događaj iz života me je fascinirao. Konkretno, na jednom dječjem rođendanu kod nas doma, a budući da sam ja ljubitelj vinila i slušam glazbu uglavnom na gramofonskim pločama, moja sedmogodišnja kćer je imala potrebu svojim prijateljicama vršnjakinjama pokazati kako njen tata čudno sluša glazbu. Sve njene prijateljice u džepu imaju deset puta skuplji mobitel u džepu s kojim može otići na youtube, surfati i guglati, ali oni su zabezeknuto gledali u vinil, u iglu, kako se vrti gramofonska ploča... Gledali su to kao neku magiju iz davnih stoljeća. Rekao sam si: 'Pa to je ključ'. Stvari koje su nama zastarjele, arhaične, napokon su djeci potpuno nepoznate. One njima izgledaju kao tavan prekriven tajnama, prašinom. One su to gledale kao sedmo svjetsko čudo. Tako da smo u predstavi odlučili vratiti starom pomagalu koje se zove - grafoskop. Korišten je 70-ih i 80-ih u nastavi, no vrijeme ga je potpuno pregazilo kao edukativni instrument. I s tri grafoskopa napravili smo to da cijela pozornica i veći dio publike pliva u podmorju. Dakle, jedan analogni starinski način koji je u umjetničke svrhe valjda zadnji put korišten na ranim psihodeličnim rock koncertima Pink Floyda. Vjerujem da smo to učinili inovativno i za djecu i za odrasle, naravno u suradnji sa scenografom Davorom Prahom i Petrom Bokić koja glumi u predstavi, ali je i kreatorica grafoskopskih projekcija. Nečem starom dali smo novi život. (Razgovarao Zoran ANGELESKI)

Povezane vijesti

• PREDSTAVLJANJE NOVE KNJIGE MARIA KOVAČA u Klubu&knjižari Giardini 2
• MARIO KOVAČ: Nevinost poezije je nestala, ali ne i potreba za njom
• Mario Kovač predstavlja knjigu "Monogatare+"