Mario Kovač i Paola Orlić (N. LAZAREVIĆ)
Poezije u medijima ima u tragovima, a i izdavači je objavljuju tek zbog novčanih koristi od otkupa Ministarstva kulture za knjižnice. Zbog toga se prvo pumpaju cijene tih zbirki, da bi kasnije koštale desetak kuna, kaže Mario Kovač
Svoju novu, drugu pjesničku zbirku "Metamorfoze iliti pretvorbe" preksinoć je u pulskom Klubu & knjižari Giardini 2 predstavio Mario Kovač, svojevrsni 'homo universalis', kazališni i filmski redatelj, glumac, dramski pedagog glazbenik, DJ, kvizaš.
S autorom je razgovarala kustosica i producentica kulturnih manifestacija Paola Orlić, a knjigu je objavila izdavačka kuće Što čitaš?, zagrebačka alternativna knjižara-antikvarijat, poznata svim ljubiteljima anarhističke i underground literature.
- Oduvijek pišem poeziju, pišem je u zatišjima, u 4-5 ujutro, a budući da sam nomad, u hotelima je nastala bar trećina pjesama. Dislociran od svojih rutina i obitelji, u Puli, Osijeku, Mostaru, Splitu gledam svijet drugim očima, a te druge oči su poezija, rekao je Kovač. Smatra da važnost poezije vremenom pada, u medijima je ima u tragovima, a i izdavači je objavljuju tek zbog novčanih koristi od otkupa Ministarstva kulture za knjižnice. Zbog toga se, kaže, prvo pumpaju cijene tih zbirki, da bi kasnije koštale desetak kuna.
- Nevinost poezije je nestala, ali nikako ne i potreba za njom, kaže Kovač, rekavši da pjesme piše rukom, dok prepisivanje teksta rukom preporuča i glumcima koji imaju problema s pamćenjem teksta.
Njemu je ipak kazalište na prvom mjestu, istaknuvši da je prednost kazališta u igri. To je, kaže, jedan od rijetkih poslova gdje je moguća igra "ajmo probat ovako, ajmo onako".
Kovač je osebujan lik kojeg je, recimo, direktor Sarajevo Film Festivala osobno angažirao za potrebe DJ-iranja na filmskom festivalu u Cannesu, da bi tamo vremešniju šeficu kluba ganuo do suza puštanjem pjesme Sergea Gainsbourga i Jane Birkin "Je t'aime" koju tamo, kako mu se povjerila romantična gospođa, nitko nije pustio još od 1988. godine.
Kovač je vezan za Pulu od ranih punkerskih dana i dolazaka na Monteparadiso festival, dok mu je jedan od dražih bendova KUD Idijoti. Kasnije je kao kazališni redatelj bio angažiran na predstavama u INK-u, pa je za svojih višemjesečnog bivanja upoznao i hladniju, zimsku Pulu. Prekjučer je Mario Kovač pročitao i nekoliko pjesama iz nove zbirke.