Premijera baleta "Giselle" u HNK-u Zagreb

(Hina/EPA)

Balet Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu premijerno je u subotu postavio jedan od najstarijih i najpoznatijih klasičnih baleta, "Giselle" Adolphea Adama, u koreografiji španjolskog koreografa i redatelja Joséa Carlosa Martíneza i pod dirigentskim vodstvom Diana Tchobanova.

Romantična priča o ljubavi i izdaji praizvedena 28. lipnja 1841. godine u pariškome Théâtre de l’Academie Royal de Musique na glazbu Adolphea Adama u koreografiji Julesa Perrota i Jeana Corallija, "Giselle" je još iste godine doživjela veliki uspjeh u Londonu i St. Peterburgu, godinu kasnije u milanskoj Scali te nedugo potom i u SAD-u.

Ubrzo je ušla u standardni svjetski baletni repertoar, gdje se zadržala do danas kao najpopularniji i najizvođeniji romantični balet na svijetu.

Libreto su napisali Théophile Gautier, Jules-Henry Vernoy de Saint-Georges i Jean Coralli, posluživši se pričom Heinricha Heinea o nesretno zaljubljenoj i prevarenoj mladoj seljančici kojoj srce pukne od ljubavi te se zatim pridruži vilinskome svijetu u kojemu obitavaju bivše zaručnice umrle prije vjenčanja, prije nego su zadovoljile svoju strast za plesanjem.

Skladatelj Adam dramski je predložak nadopunio smišljeno intoniranom glazbom, čime je zaokružio ovo glazbeno-scensko djelo.

Iako je od praizvedbe proteklo 180 godina, naslovna uloga iz tog baleta još je uvijek jedan od najtežih ispita za svaku balerinu, pa i onu najveću, koja mora jednako uvjerljivo ostvariti lik ljupke djevojke iz prvoga čina i eterične vile iz drugoga čina.

"Giselle" nije samo priča o lijepoj i zaljubljivoj seoskoj djevojci i razmaženom princu: prvi čin, pun boja, akcije i pantomime pripovijeda o svemu što je potrebno kako bi se razumjela cjelina. Drugi čin, takozvani bijeli balet, puno je siromašniji radnjom zato što je sve usmjereno na ples i emocionalnu senzaciju. Poslije dramatična finala prvoga čina koji kulminira scenom Gisellina ludila, drugi, vilinski čin, emocionalno je još više kondenziran.

Unatoč povremeno poetičnoj glazbi, neumoljive vile beskonačno provode svoju nesmiljenu osvetu. Osveta i okrutnost prisutna u drugome činu provedena je u svim segmentima, od glazbe i libreta do koreografskih rješenja i plesne izvedbe.

Prva hrvatska izvedba Giselle održana je 21. siječnja 1897. godine u HNK-u Zagreb, gdje je posljednji puta postavljena 2006., u koreografiji Iraide Lukašove prema Jeanu Coralliju i Julesu Perrotu u redakciji Mariusa Petipaa.

Najnoviju HNK-ovu produkciju ovog baleta koreografski i redateljski potpisuje španjolski plesač i koreograf José Carlos Martínez, također prema Jeanu Coralliju i Julesu Perrotu. Kostime i scenografiju osmislio je Iñaki Cobos Guerrero, dok je oblikovatelj svjetla Deni Šesnić.

Orkestrom Opere HNK na premijeri je ravnao maestro Dian Tchobanov, a Giselle je utjelovila Asuka Maruo.

Kao Grof Albrecht nastupio je Tomislav Petranović, a baletni ansambl još su, među ostalima, činili i George Stanciu kao Wilfried, Natalia Kosovac kao kraljica vila, Rieka Suzuki kao vila Moyna, Iva Vitić Gameiro kao vila Zulma, Simon Yoshida kao Hilarion, Svebor Sečak kao Vojvoda od Kurlanda, Ervina Sulejmanova kao Barhilda i Barbara Novković-Novak kao Bertha, Gisellina majka.