Međunarodni festival komornog teatra "Zlatni lav"
PREDSTAVA "RUŽIČASTI TROKUT": Nije ljubav za pedere, nije ljubav za pedere…
Predstavu "Ružičasti trokut" publika je ocijenila ocjenom 4,4
U jednom ekspresivnom trenutku predstave, čija je radnja smještena u vrijeme ekspanzije nacionalsocijalizma, jedan od aktera priče naglas negira istospolnu ljubav histerično uzvikujući: "…nije ljubav za pedere, nije ljubav za pedere…". U toj se rečenici zrcali sva njegova nesigurnost i strah zbog samospoznaje o vlastitoj seksualnoj orijentaciji koju ne želi ili se boji prihvatiti, upravo zbog stigmatziranja i društvene osude
Vrlo kompleksna te scenski raznolika predstava "Ružičasti trokut" čiju produkciju potpisuju (Bent) iz ljubljanskog ŠKUC-a, Cankarjev dom i zavod Kolaž, a u režiji Alena Jelena, odigrana druge festivalske večeri 20. Međunarodnog festivala komornog teatra "Zlatni lav", ostavila je umašku publiku bez daha gotovo čitavo vrijeme trajanja izvedbe.
Filmski prikaz povijesnih zbivanja
Kroz homoseksualni odnos dvoje protagonista u predstavi, Maksa i Rudija, u prijeratnoj Njemačkoj u vrijeme ekspanzije nacionalsocijalizma i provođenja Hitlerove kampanje mržnje protiv nearijevaca, publika dobiva filmski prikaz povijesnih zbivanja u vrlo progresivnom Berlinu tih tridesetih godina prošloga stoljeća sve do uvođenja rasnih zakona. Netremice prati kako između neobuzdanog Maksa (snalažljivog "biznismena") i tankoćutnog Rudija (baletana) ljubavna veza počinje kopniti zbog rastućeg straha kojega producira Hitlerov represivni sistem uhićenjima Židova, homoseksualca i ostalih nižih rasa stavljenih u rasne zakone na popis za masovna istrebljenja u logorima smrti. Ono po čemu su se "obilježeni" razlikovali, bili su tek ušiveni simboli na logoraškoj uniformi. Žuta Davidova zvijezda ili ružičasti trokut za homoseksualce. Zla kob nije zaobišla ni Maksa i Rudija, koji bivaju uhićeni te odvedeni u radni logor Dachau.
Apel za širenje čovječnosti
Iako je predstava bez snažnijeg uprizorenja dramske radnje, pomalo jednolična i s očekivanim raspletom, sva tragičnost i sociološka vrijednost ogleda se u njezinoj bezvremenskoj dimenziji, jer glavni akteri progovaraju jezikom današnjice zbog prisutne netolerancije te još uvijek jako izraženih predrasuda prema LGBT populaciji. Radi toga ne čudi kada u jednom ekspresivnom trenutku predstave Maks naglas negira istospolnu ljubav histerično uzvikujući: "…nije ljubav za pedere, nije ljubav za pedere…". U toj se rečenici zrcali sva njegova nesigurnost i strah zbog samospoznaje o vlastitoj seksualnoj orijentaciji koju ne želi ili se boji prihvatiti, upravo zbog stigmatziranja i društvene osude. A ne prihvaćanjem sebe takvima kakvi jesmo, ne možemo postići osnovni preduvjet za borbu protiv svih oblika ugnjetavanja. I zato je predstava "Ružičasti trokut" ujedno i apel za širenje čovječnosti i zauzimanje te brigu za bližnje, buđenje agape.
U tom kontekstu, ovu hipotezu možemo promatrati i kroz elipsu završnog događaja predstave. Narušena je pravilnost uvriježene završne scenske radnje u kojoj se glumci naklone publici i napuštaju svjetla pozornice. Ovaj je čin izostavljen. Svjetla su se ugasila, a glumci povukli iza zavjesa u svoju tamnu stranu stvarnosti.
Tjelesno inteziviranu i nevjerojatno snažnu psihološku interpretaciju likova ostvarili su glumci: Jurij Drevenšek, Aleš Kranjec, Anže Zevnik, Rok Kravanja, Danijel Malalan, Anđa Rupić, Luca Skadi i Virginia Immaculata. Predstava je ocijenjena sa 4,4.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
