Na engleskom jezičnom području jako je teško plasirati prijevode s manjih jezika poput hrvatskog, s obzirom na to da na tom području prevedena izdanja čine samo tri posto od svega objavljenoga, rekla je prevoditeljica Christina Pribichevich-Zorić u ponedjeljak na okruglom stolu o prevođenju.

Jedna od teškoća u plasmanu knjige vrlo mala mogućnost dobivanja osvrta nekog od kritičara u medijima s većom publikom, ustvrdila je Pribichevich-Zorić na okruglom stolu održanom u sklopu riječkoga sajma knjiga i festivala autora Vrisak.

Zaključila je da je prevođenje i izdavanje književnih djela na engleskom jeziku vrlo skup poduhvat za izdavače, jer moraju platiti pisca, prevoditelja i lektora, te moraju vjerovati da će se taj poduhvat isplatiti.

Na okruglom stolu o prevođenju knjiga s hrvatskog na strane jezike sudjelovali su pisci, dobitnici V.B-Z.-ove nagrade za najbolji neobjavljeni roman, Ivica Prtenjača ("Brdo") i Lada Vukić ("Specijalna potreba"), prevoditeljica knjige Lade Vukić na engleski Pribichevich-Zorić i prevoditelj Prtenjačinog romana na njemački jezik Klaus Detlef Olof.

Nama je s prijevodom "Brda" na njemački jezik, u izdanju austrijskog Folio Verlaga, bilo nešto lakše, jer smo dobili recenzije u važnim njemačkim novinama, rekao je Olof. No, veoma je važno i predstavljanje prevedene knjige u knjižarama i teško se afirmira na tržištu, naveo je.

Ivica Prtenjača je vrlo zadovoljan suradnjom s Olofom te ocjenjuje da je to do sad najbolji prijevod tog romana na strane jezike, navodeći da se kvaliteta ovog prijevoda često ističe u kritikama. Prtenjačin roman do sad je, uz njemački, preveden na makedonski, bugarski, poljski, nizozemski i engleski jezik.

Lada Vukić navela je da je presretna što je njezin prvi roman nagrađen ovako važnom nagradom, a potom i preveden na engleski jezik. 

Olof i Pribichevich-Zorić govorili su o nužnosti ostavljanja nekih termina i žargona na izvornom jeziku, kako bi se sačuvala specifičnost i duh djela. Pribichevich-Zorić istaknula je da je u prijevodu ostavila način na koji glavni lik, dječak, oslovljava druge osobe. U hrvatskom izvorniku profesora iz škole zove osobnim imenom, a to je u Velikoj Britaniji nezamislivo. U razgovoru s autoricom uvidjela je da je to jedinstveni način komunikacije tog djeteta i njegova bitna odlika te da se radnja odvija negdje drugdje, pa je tako i ostalo u prijevodu.

Povezane vijesti

• Priča o Antoniji Cenidi je, vrlo vjerojatno, izmišljena
• HAZU: Zbog pandemije koronavorusa odgođen okrugli stol o Ivi Frangešu
• Četiri generacije o poznatom pulskom časopisu