vanserijski pisac
Kristian Novak u Rovinju, bez dlake na jeziku: Nemam iluziju da ću knjigom nešto promijeniti
(Snimila Nina Orlović Radić)
U Gradskoj knjižnici i čitaonici "Matija Vlačič Ilirik", gostovao je Kristian Novak, jedan od najčitanijih domaćih romanopisaca. Jedan od poznatijih Međimuraca, ugled u književnim krugovima, ali veliku popularnost među čitateljima stekao je nagrađivanim romanima "Črne mati zemla" i "Ciganin, ali najljepši", koji su posljednjih godina postali i jedni od najtraženijih naslova suvremene hrvatske književnosti.
Upravo, njegove knjige, koje se izvode i na daskama koje život znače, posljednjih su godina među traženijima u knjižnicama i knjižarama, a čitatelji ih rado prepoznaju po snažnim likovima, prepoznatljivoj atmosferi i društveno osjetljivim temama o kojima Novak progovara - bez dlake na jeziku.
Povod rovinjskog susreta s publikom bio je njegov novi roman "Slučaj vlastite pogibelji", zbog kojeg je, prvi puta sala za književna predstavljanja i promocije bila zeru pretijesna za sve zainteresirane. Ne čudi stoga što se sve ono što Novak ima za reći, slušalo s nogu i u susjednoj prostoriji. No, vrijedilo je, a valja istaknuti i da je Nensi Pereša, koja je lagano i s pitanjima "u centar" obavila izvrstan posao.
Naime, roman "Slučaj vlastite pogibelji" bavi se aktualnom tematikom i pitanjima koji nas okružuju - odnosu prava i pravde, njenim posljedicama, ali i razrješenjima kojih nema ili su ona jednostavno na vagi zakona - neizrečena.
Roman je to koji istražuje institucionalnu korupciju, moralne dileme i tragične posljedice poštenog djelovanja u krivo postavljenom sustavu. Poznato, zar ne?
"Slučajevi brojnih pogibelji"
Ne čudi stoga da je, nakon Novakove izjave da se roman bazira na stvarnom događaju, knjiga izazvala ne samo veliku pozornost nego i znatiželju čitatelja o tome o kojem je konkretnom slučaju riječ. Jer, više je nego očito kako slučaj iz "Slučaja vlastite pogibelji" nije izolirani primjer, već obrazac ponašanja kakav se nerijetko pojavljuje u koruptivni društvima, među umreženim rodbinskim, poslovnim i drugim interesnim vezama.
Zbog svega toga nije ni nerealna pomisao da bi se roman "Slučaj vlastite pogibelji", bez mnogo pretjerivanja mogao preimenovati u "Slučajeve brojnih pogibelji".
Ukratko, roman započinje tragičnim događajem.
-Mladi prometni policajac Neno pronađen je mrtav u svom automobilu, a službena verzija slučaja je samoubojstvo, iako okolnosti smrti izazivaju sumnje zbog izostanka obdukcije i mobinga u policijskoj postaji. Neno je stradao jer je pošteno obavljao svoj posao, naplaćivao kazne jednako svima i prijavljivao korupciju unutar sustava.
Mediji su zaokupirani nebitnim stavarima, na uštrb dobrih i poštenih ljudi
Na pitanje Nensi Pereša, kako je se odlučio pisati o jednoj ozbiljnoj, istinitoj temi, o slučaju mladog policajca koji se odlučio suprotstaviti korupciji, Novak je odgovorio da ga je vodilo htijenje i želja da se "slučaj" ne zaboravi.
-Nemam iluziju da ću knjigom nešto promijeniti, ali književnost ima snagu da artikulirati neka važna pitanja i otvori prostor da se o određenim temama, razgovora. Nažalost, naši su mediji toliko opterećeni ljudima i pitanjima poput toga kako su oni ili njihova djeca odjeveni, dok istodobno šutimo o stotinama ljudi koji naše društvo čine poštenim i dobrim.
Šutimo o dobrim učiteljima koji su svaki dan na vjetrometini. Šutimo o dobrim policajcima, o dobrim socijalnim radnicima. To su, zapravo, naši neopjevani junaci. I, stoga čini mi se da je jedan od mojih zadataka, kao pisca, da barem jedna takva priča bude ispričana.
Naime, osjetio sam se pozvanim da, ako to učinim kako treba, ovaj "slučaj" neće ostati neispričan. Suprotno tome, moja je želja da ga se pamti zauvijek. Zbog tragično preminulog policajca, njegove obitelji, ali i svi nas, poručio je uz ostalo vanserijski pisac i čovjek, Kristian Novak.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twitter
