(Hina/EPA)
Novu zbirku pjesama nedavno umrlog hrvatskoga pjesnika Frane Vlatkovića "Zrcalo bure", u kojoj "pleše između lukobrana zavičaja i dalekih mora", objavila je splitska Naklada Bošković.
Recenzent knjige Domagoj Vidović ističe kako su bura i burin misao vodilja nove Vlatkovićeve pjesničke zbirke.
Bura se, naglašava, u zbirci od 105 pjesama očovječuje, ona je živčana, prevrtljive je naravi, džogira, razbija staklo, pleše monfirnu, ne namjerava staviti masku, peče rakiju, bere naranče, šara uskrsna jaja, skače, sazrijeva, ometa promet, grize kažiprst, zaustavlja dah, prekraja nebo, univerzalizira starenje...
Ona se rađa na migrantskim rutama, okultna je, psuje, raskriva dvorac samoće, katkad je i lezbijka, ali i izranja potopljeni uzorak rasutoga znanja, dodaje Vidović.
Vlatković ovom zbirkom ponovno pleše između lukobrana zavičaja i dalekih mora do kojih su, među prvima, dospjeli kapetani iz njegova kraja, napominje Vidović i dodaje kako o zavičaju, osim prizora koji su istodobno svim primorcima prepoznatljivi, svjedoči i izbor riječi u kojima se pronađe i pipita, i kalma, i karoca.
Ocjenjuje kako se u njima ogleda i svjesno ili nesvjesno 'pobratimstvo u svemiru' s našim i svjetskim književnim veličinama te se otvaraju vrata prema akordima i preludijima.
U zbirci je, ističe, razvidna spona između negdašnjega Sredozemlja 'kao pupka staroga svijeta' i današnjega, koji, iako djelomice izmaknut iz središta pozornosti, izaziva ljubomoru jer dostojanstveno čuva stara znanja i prežitke prastarih i nikad dokraja odgonetnutih kultura.
Frane Vlatković je rođen je 1949. u Dubrovniku. U književnost je ušao razmjerno kasno. Prvu zbirku pjesama objavio je 1995., a pisanjem se bavi od rane mladosti.
Pjesme je objavljivao u Mogućnostima, Forumu, Republici i Dubrovniku te u sarajevskoj Hrvatskoj misli. Objavio je dvadesetak zbirki pjesama, među kojima su i "Zdenac zvonke tišine", "Sol beskonačnosti" i "Nema kraja".