ZAGREB
Objavljena knjiga Branke Tafre "Jezikoslovna razlikost"
(Hina/EPA)
Knjigu ugledne jezikoslovke Branke Tafra "Jezikoslovna razlikost", u kojoj piše o različitim dvojbama i prijeporima u hrvatskom jeziku, objavila je u knjižnici Hrvatska jezična baština Matica hrvatska.
Knjiga "Jezikoslovna razlikost" (374 str.) sastavljena je od 15 jezikoslovnih tekstova: Matoš i ledolomac na maturi, Rječotvorni modeli u hrvatskom jeziku, Derivatem i leksem, Broj i rod ispočetka, Zbirne imenice ili imena sakupiva, Brojevi i „brojevi“, Istopisnice i istoslovnice u hrvatskom jeziku, Što je hrvatskoj leksikografiji natuknica?, Dvojbe pri određivanju natuknice, Natuknica i nadnatuknica u frazeološkom rječniku, Gramatička polisemija, Gramatička višeznačnost kategorije broja, Leksičko-semantički odnosi u hrvatskom jeziku iz dijakronijske perspektive, Homonimija – kroatistički kamen smutnje te Razgraničavanje istoznačnosti i bliskoznačnosti.
Nakladnik ističe kako je knjiga važno i višestruko korisno djelo jer autorica na pregledan i kompetentan način razmatra brojna teška pitanja hrvatske gramatike.
"Apstraktni i teorijski izazovni odnosi u gramatici kao što su kategorija ne/određenosti, odnos između tvorbene i leksičke semantike, rječotvorni modeli, kategorija broja, homonimija i polisemija, razgraničenje istoznačnosti i sličnoznačnosti itd., u ovoj su knjizi dobili jasnu prezentaciju, uz obilje primjera, napominje nakladnik.
Knjiga je, ističe nakladnik, kruna dosadašnjega Tafrina bavljenja ovom problematikom i predstavlja vrijedan doprinos morfologiji, tvorbi riječi i leksikologiji hrvatskoga jezika.
Nakladnik smatra kako će ovo djelo dobro doći jezikoslovcima, studentima i svim nastavnicima hrvatskoga jezika.
Sveučilišna profesorica Branka Tafra (1947.) sautorica je velikog broj znanstvenih radova i nekoliko monografija. Posebnu pozornost u znanstvenom radu posvećivala je leksikografskoj teoriji i povijesti. Iz vrlo širokoga raspona njezina znanstvenoga istraživanja izdvajaju se radovi kojima je otvorila dva nedovoljno istražena područja. Prvo je leksikografska teorija, a drugo hrvatska gramatikologija, t.j. povijest hrvatske gramatičke misli i hrvatskih gramatika. Njezina se mnoga teorijska leksikografska rješenja primjenjuju u izradbi rječnikâ, primjerice obradba leksikalizacije i konverzije, u hrvatskim frazeološkim rječnicima prvi put uopće, zatim razgraničavanje opisnih i odnosnih pridjeva, homonimije i polisemije, paronimije i sinonimije. U brojnim je radovima otvarala nova, često granična pitanja i kad je riječ o povijesti hrvatskoga jezikoslovlja.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
